Poslovni broj Pr-177/2020-54

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. Zadar, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravni odjel, radi isplate plaće, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 3. rujna 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 14.645,48 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 96,89 Eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 203,32 Eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 256,52 Eura od 16.09.2015.,

- na iznos od 34,39 Eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 228,02 Eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 338,04 Eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 484,26 Eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 370,95 Eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 202,05 Eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 113,12 Eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 213,13 Eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 70,22 Eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 321,08 Eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 299,16 Eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 219,67 Eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 348,91 Eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 199,89 Eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 228,26 Eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 211,87 Eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 295,84 Eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 136,61 Eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 17,51 Eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 117,84 Eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 224,48 Eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 28,80 Eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 111,82 Eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 361,83 Eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 99,14 Eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 353,22 Eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 332,26 Eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 44,02 Eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 13,45 Eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 37,39 Eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 20,88 Eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 34,27 Eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 133,86 Eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 137,72 Eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 296,14 Eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 273,12 Eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 319,71 Eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 158,14 Eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 124,21 Eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 449,36 Eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 156,92 Eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 70,42 Eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 407,35 Eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 501,59 Eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 160,90 Eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 176,16 Eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 375,87 Eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 685,26 Eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 491,60 Eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 270,29 Eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 359,22 Eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 114,77 Eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 364,13 Eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 352,97 Eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 210,60 Eura od 16.04.2020.,

- na iznos od 630,41 Eura od 16.05.2020.,

- na iznos od 755,65 Eura od 16.06.2020.

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći .

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 5.685,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaz i na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana , dok se za više zatraženi iznos u visini od 6.062,50 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 7.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj LM (dalje: tužitelj) 8. rujna 2020. sudu podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je tužitelj posljednjih pet godina neprekidno zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske kao policijski službenik Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar . Obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, njegova služba da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom. Naime, organizacija rada da je bila takva da je tužitelj određeni bro j dana u mjesecu, koji varira od mjeseca do mjeseca, proveo na terenu odnosno na ophodnom brodu tuženice dok je ostatak dana u mjesecu bio slobodan. Tužitelj da je temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i rad noću, blagdanom, nedjeljom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano kako će se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom rada dužim od 90 minuta 10%, a za rad u turnusu 5%. Nadalje, st. 2. tog članka da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni dok je st. 11. propisano da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Čl. 38. st. 12. Kolektivnog ugovora da je propisano kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8. Nadalje, čl. 51. aktualnog odnosno čl. 57. starog Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Međutim, ne samo da tužitelj zbog prirode posla nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Kako da je tužitelj stoga izvan radnog vremena bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji rad da tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima tužene po kojima je postupao, predlaže pribaviti označene isprave za cijelo sporno razdobl je konkretno razdoblje od svibnja 2015. do podnošenja ove tužbe te po pribavi tih isprava odrediti provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, nakon čega da će tužitelj visinom odrediti svoj tužbeni zahtjev na isplatu razlike plaće za razdoblje od svibnja 2015. do podnošenja ove tužbe, a iz čega proizlazi da tužitelj sudu podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Podredno, ukoliko sud ocijeni da ne postoje uvjeti za stupnjevitu tužbu, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 100.001,00 kn (što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 13.272,41 Eura) sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj navodi i to da se je prethodno podnošenju ove tužbe, ovo sukladno odredbi čl. 186.a ZPP, 20. svibnja 2020. obratio tuženoj rad pokušaja mirnog rješenja spora, međutim, tužena da je na prijedlog tužitelja negativno odgovorila dopisom od 24. kolovoza 2020. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 14. travnja 2021. tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji je odgovoreno negativno, a budući je isti u cijelosti neosnovan, kako glede osnove tako i visine. Tužitelj da tužbom traži isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za period od svibnja 2015. do dana podnošenja tužbe. Kako službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, tužena tvrdi da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to da je priroda terenskog rada i da se ne može tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom razdoblju bilo bilo svega nekoliko te da su netočno tvrdnje tužitelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu da je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te da je tu žitelju u utuženom periodu također isplaćivana i naknada za pasivno dežurstvo u smislu odredbe čl. 57. Kolektivnog ugovora, što da je sve razvidno iz obračunskih lista plaće. Sukladno čl. 42. Zakona o policiji policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Iako terenski dodatak služi za pokriće povećanih troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovoru kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Tako da se pravo na terenski dodatak, a koji predstavlja primanje iz radnog odnosa, uvjetuje trajanjem terenskog rada. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Ovdje tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja, policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tuženice na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u obrazloženju koje da odluke Vrhovni sud navodi “potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora“. Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu – i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto – pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12-14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je tužitelju izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na teme lju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno špekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, koje je zakonom jasno propisano. Upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R - 553/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a dijelove koje tužena dalje citira. Naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati u svezi čega citira dio obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. Upravo da je tužitelj za vrijeme rada na terenu sam vodio evidenciju radnih sati i evidencija radnih sati na terenu da je potpisana od strane tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje je tužitelj upisivao na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara broju radnih sati u Obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama, u Dnevniku događanja koji je predan sudu. Kada kaže rijetkost, tužena misli da takvih izvanrednih situacija ima 10-ak godišnje po policijskom službeniku. Broj stvarno odrađenih sati rada da je razvidan iz Registra službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju te da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno nagađati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, a koje je zakonom jasno propisano. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom iznesenog tužena drži da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan te ga predlaže odbiti.

3. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 20. svibnja 2020. (list spisa 5-7) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nedvojbeno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 9. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12) te čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 112/15, 35/17) kao i nadalje iz čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nesporno nije postupila po njegovom traženju poradi čega tužitelj prethodno podnošenju ove tužbe nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena u ovom postupku niti ne osporava pravo tužitelja na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene radnopravne dokumentacije za utuženo razdoblje, dapače, zatraženu radnopravnu dokumentaciju u spis predmeta tužena uredno i dostavlja.

4. Sud je rješenjem od 20. prosinca 2024. odredio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u ovoj pravnoj stvari koje je povjerio stalnom sudskom vještaku Boženi Kačanić. Međutim, sud je prethodno dostavi spisa sudskom vještaku po rješenju od 20. prosinca 2024., ovo obzirom na rezultate dokaznog postupka, ocijenio kako je nužno izmijeniti zadatak određen sudskom vještaku, što je sud i učinio rješenjem poslovni broj Pr-177/2020-36 od 20. listopada 2025., kojim je provođenje vještačenje ujedno povjerio i drugom sudskom vještaku, društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. (vještak Jelena Ćurlica) obzirom je ovaj vještak za sud izradio nalaze i mišljenja u više desetaka predmeta iste činjenične i pravne naravi poradi čega je sud ocijenio da je opravdano očekivati da će i u ovoj pravnoj stvari, koja je radni spor hitne naravi u kojem je pri tome tužitelj podnio i zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nalaz i mišljenje izraditi brzo te pravilno i potpuno.

4.1. Po zaprimanju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelene Ćurlice od 21. travnja 2026. (list spisa 1169 -1235), tužitelj je podneskom od 15. svibnja 2026. u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP odredio tužbeni zahtjev na način da od tužene po osnovi neisplaćene plaće za rad u utuženom razdoblju potražuje isplatu 14.645,48 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom specificiranom u tom podnesku. Ovakvo određivanje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. ZPP već određivanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP, a koje je određivanje (visine) tužbenog zahtjeva u slučaju podnošenja tzv. stupnjevite tužbe zakonska obveza tužitelja kojoj se tužena ne može s uspjehom protiviti.

5. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev LM za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu 20. svibnja 2020. (list spisa 5 - 7), odgovor broj: N-DO-59/2020-4 od 24. kolovoza 2020. (list spisa 8), sudsku praksu (list spisa 18-39), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće za LM za period od 5/2015 do 5/2020 (list spisa 42-158), radne naloge, izvješća o obavljenim nalozima s prilozima i naloge za terenski rad (list spisa 159-963), evidenciju radnih sati (list spisa 964- 1027), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, PU zadarske broj: 511-18-16-1-SI.43/2021 (list spisa 1033), sudsku praksu (list spisa 1053-1059, 1086-1100, 1112-1126, 1157-1160, 1165- 1168, 1053-1059), iskaz svjedoka NM (list spisa 1035), iskaz svjedoka ŽM (list spisa 1036), iskaz svjedoka HM (list spisa 1037-1038), iskaz svjedoka ČM (list spisa 1062-1064), iskaz svjedoka iskaz svjedoka EM (list spisa 1064-1065), iskaz svjedoka FM (list spisa 1068-1069), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 od 13. veljače 2020. (list spisa 1071- 1079), iskaz svjedoka MM (list spisa 1102-1103), iskaz svjedoka RM (list spisa 1103-1105), potvrde o plaćanju predujma u iznosu od 900,00 Eura i 160,00 Eura (list spisa 1110, 1241), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelene Ćurlice od 21. travnja 2026. (list spisa 1169-1235, 1252-1258) i pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelene Ćurlice od 3. lipnja 2026. (list spisa 1250) te je saslušao stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije AM (list spisa 1260) i tužitelja LM (list spisa 1261-1262). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi pri čemu sud posebno napominje da je obzirom na promjenu uređujućeg suca u ovoj pravnoj stvari glavna rasprava na ročištu održanom 3. srpnja 2026. počela iznova te je strankama dana mogućnost da se u smislu čl. 315. st. 3. ZPP očituju o tome da se ranije u postupku saslušani svjedoci ponovno ne saslušavaju već da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem tih svjedoka te da su obje stranke bile suglasne da sud u dokaznom postupku neposredno ne saslušava već ranije tijekom postupka saslušanje svjedoke već da samo pročita njihove iskaze. Posebno se ističe i to da je tužena predložila saslušanje svjedoka ŠM, DM i OM, međutim, nakon što je sud svjedocima uputio poziv za pristup na sudsko ročište te se isti pozivu suda nisu odazvali, tužena je u podnesku od 30. siječnja 2024. predložila da sud umjesto neposrednog saslušanja ovih svjedoka u dokaznom postupku pročita iskaze koje su ti svjedoci iznijeli u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-47/2019, za potrebe čega je tužena u spis i dostavila zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 od 13. veljače 2020. (list spisa 1071-1079). Kako je tužitelj u podnesku od 15. veljače 2024. naveo da je suglasan da se iskazi navedenih svjedoka sadržani u označenom zapisniku pročitaju u ovom postupku, to je sud vodeći računa da je predmet poslovni broj Pr-47/2019 iste pravne i činjenične naravi kao i ovaj spor, umjesto neposrednog saslušanja svjedoka ŠM, DM i OM u dokaznom postupku pročitao njihove iskaze dane i unesene u zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 od 13. veljače 2020. (list spisa 1071-1079).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Isplatu iznosa u visini od 14.645,48 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u izreci ove presude, tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je plovidbe u utuženom periodu upućivan radnim nalozima tužene kao poslodavca.

6.2. Sukladno čl. 60. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

6.3. U svezi s navedenim sud ističe Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja u čl. 2. toč. 1. i toč. 2. radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, sto ji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

6.4. Odredba čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje i to da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

6.5. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

6.6. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

6.7. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 41. KU/13 kao i čl. 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. st. 3. ZoR propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

7. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

7.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom kao člana posade plovila tužene upućuje na ophodnu službu na moru (višednevnu plovidbu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se tužitelj, kao jedan od članova posade broda, upućuje na višednevnu plovidbu određeni članovi posade broda, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto tj. pomorski sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u tekstu određenih radnih naloga kojima se tužitelja kao jednog od članova posade broda upućuje na plovidbu navodi (aktivno) radno vrijeme članova posade po pojedinom danu višednevne plovidbe, ali i da je o trajanju službe te radu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija koja je prilagana uz svaki pojedini radni nalog na koji se ta evidencija odnosi i koja predstavlja sastavni dio predmetnih radnog naloga.

7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada ( tzv. vrijeme intervencija).

7.3. Sud pri tome ističe da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu (za prekovremeni rad), pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora i upravo je u tom razdoblju dnevnog odmora tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

7.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 56. KU/13 kao i čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, a što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17, i poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 44. KU/13 kao i čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega kao logičan proizlazi zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni i u turnusu.

7.5. Konačno, među strankama nije sporno to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

8. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu je tužena evidentirala i isplatila kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u evidentiranom radnom vremenu i za rad u evidentiranom prekovremenom radu, pripada i pravo na isplatu plaće za rad u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj radio, uvećane za sve dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

8.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu pa tako radnih naloga, izvješća o obavljenim nalozima s prilozima i naloga za terenski rad (list spisa 159 - 963), evidencije radnih sati (list spisa 964-1027), dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, PU zadarske broj: 511-18-16-1-SI.43/2021 (list spisa 1033) te obračunskih isprav za isplatu plaće-naknade plaće za LM za period od 5/2015 do 5/2020 (list spisa 42 -158), kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena u satnici određenoj u navedenim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (a koja je satnica tužitelju evidentirana kao vrijeme prekovremenog rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako izričito samo iz ovih materijalnih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih (općih i posebnih) zadataka članova posade broda u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu tijekom višednevnih službi na moru, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana neprekidno bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno u ovom postupku utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene kao poslodavca i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju ovog suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati. Neosnovano pri tome u svezi navedenih isprava tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju i prenesen u obračunske liste plaće za potrebe obračuna plaće tužitelja ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer prema shvaćanju suda evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini niti isključivi dokaz u parničnom postupku, a niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada policijskog službenika u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno (adekvatnim dokazima) dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u evidenciji radnog vremena koju kao poslodavac vodi tužena, nije ispravno odnosno nije potpuno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja koji mu tužena evidentira u službenoj evidenciji radnog vremena i koji broj radnih sati koristi za potrebe obračuna plaće (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

8.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe u spisu priloženim radnim nalozima u utuženom razdoblju su određeni, među ostalim, nadzor i osiguranje državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Nacionalnim pomorskim centrom za praćenje pomorskog prometa, obilazak teritorijalnog mora i nadzor sukladno analizi rizika, obilazak kritičnih točki, osmatranje ribogojilišta putem termovizije, nadzor pomorskog prometa s ciljem sprječavanja nezakonitih prelazaka i s ciljem opažanja i utvrđivanja da li trgovački brodovi u međunarodnom pomorskom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, praćenje i kontrola ulazaka i boravka stranih jahti i brodica u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, nadzor i kontrola protuzakonitog ribolova, dozvola za športski i rekreacijski ribolov uz posebnu pozornost na nezakonito prikupljanje zaštićenih vrsti školjki kao i traganje za počiniteljima kaznenih djela i prekršaja za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostali poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadataka prema ocjeni suda svjedoči u prilog utvrđenju da članovi posade broda među kojima i ovdje tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane im satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije koji su u opsegu poslova njihovog radnog mjesta, obavljaju i nakon proteka evidentiranih im radnih sati tijekom svakog pojedinog dana višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnog mora (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima, nezakonito prikupljanje školjki) kao i cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e- crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, koji prema ocjeni ovog suda iskazuje sasvim uvjerljivo, životno i logično, te iskazu tužitelja u bitnom odgovarajućih iskaza saslušanih svjedoka koji su u utuženom periodu također obavljali poslove radnih mjesta policijskih službenika pomorske policije (člana posade broda), a iz kojih međusobno u bitnom identičnih iskaza proizlazi da su članovi posade broda među kojima i tužitelj efektivno obavljali poslove svog radnog mjesta i izvan po tuženoj im evidentiranog (aktivnog) radnog vremena.

8.3. Tako tužitelj LM sudu iskazuje (list spisa 1261-1262), pri čemu svoj iskaz iznosi u cijelosti dosljedno i nekontradiktorno te sasvim uvjerljivo, a isti je prema ocjeni suda i životan i logičan, da je on u utuženom periodu radio kao mornar na plovilima tipa A, B i C, koji su brodovi tada išli na višednevne plovidbe na način da bi n jih posadu poslodavac radnim nalogom uputio na plovidbu čije je trajanje određeno primjerice od 8 sati jednog dana do 20 sata od tada 4og dana, dakle, više dana u nizu i kroz cijelo vrijeme koje višednevne plovidbe posada mora biti na brodu, on da ne može otići svojim privatnim poslom kada mu završi ono vrijeme koje mu tužena evidentira kao radno vrijeme. U radnom nalogu da je njima znalo biti određeno i dnevno radno vrijeme primjerice svaki dan od 8 ujutro do 18 ili 20 sati, znalo je trajati 8, 10 ili 12 sati dnevno, pojašnjavajući da za to vrijeme traje plovidba brodom, ali nakon što se oni vežu na vez po završetku tako im određenog radnog vremena, oni članovi posade da i dalje obavljaju svoje radne zadatke, dodajući da tijekom tako im određenog radnog vremena oni rade posao nadzora državne granice koji je određen radnim nalogom kao njihov glavni radni zadatak, a da nakon što se vežu rade druge radne poslove pa tako održavanje sustava na brodu, čišćenje broda, zapovjednik da organizira službu i raspoređuje tko će raditi koje poslove, zapovjednik da također tada obavlja svoje administrativne poslove, ispunjava dokumentaciju koju ne uspije ispuniti tijekom same plovidbe. Dalje tužitelj iskazuje da tijekom cijele višednevne plovidbe oni moraju biti u službeno uniformi i oni posada da su jedini koji vode računa o sigurnosti broda, nije da kad završi to zapisano im radno vrijeme oni više ne vode računa o vezu, imovini na brodu, sustavima. Upitan koliko sati dnevno članovi posade imaju odmora, ne nužno u kontinuitetu, tužitelj je sudu odgovorio da oko toga nema pravila, da mogu imati 8 sati odmora, a nekad se mogu primjerice odmarati par sati pa onda moraju na intervenciju ili primjerice ako nije intervencija, a ružno je vrijeme moraju prebaciti brod s veza na vez ili iz luke u luku, posebno dodajući da im u slučaju dojave vrijeme koje provedu na intervenciji tužena evidentira kao prekovremeni rad kao i to da im je terenski dodatak plaćen. Upitan da li zapovjednik broda vodi evidenciju radnih sati, tužitelj odgovara da on mislim da to zapovjednik njima upisuje kroz brodski dnevnik, nije siguran, ali dodaje da njima unaprijed poslodavac odredi radno vrijeme. Zaključno iskazuje da je sada lakše, sada da imaju samo jednodnevne plovidbe, pojašnjavajući da im je sada radno vrijeme uređeno u turnusima na način da su na plovidbi 12 sati pa imaju 24 sata odmora pa su na plovidbi 12 sati pa imaju 48 sati odmora. Takav je iskaz tužitelja, osim što je prema ocjeni ovog suda uvjerljiv, životan i logičan, u bitnom potvrđen iskaziva u postupku saslušanih svjedoka, onih koji su u utuženom razdoblju također obavljali poslove radnih mjesta policijskih službenika pomorske policije (člana posade broda) i to kao članovi iste posade u kojoj je i tužitelj bio član posade i koji stoga imaju neposredna saznanja kako generalno o radu članova posade broda tako i konkretno o radu tužitelja za višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Tako svjedok NM (list spisa 1035), upitan o radu tužitelja u ovdje utuženom razdoblju, iskazuje da su u utuženom razdoblju RM, LM i VM bili mornari, obavljali mornarske poslove, održavanje i čišćenje plovila, a od policijskih poslova su radili isto što i ostali članovi posade, što znači održavanje javnog reda i mira, prevoženje određenih osoba, bolesnika i sl., odnosno policijske poslove u smislu nadzora državne granice, ispunjavali potrebne zapisnike i izvješća za što su također bili ovlašteni, dodajući da je tužitelj naknadno imenovan voditeljem brodice, međutim, misli da je to nakon utuženog razdoblja. Ne zna da li je tužitelj plaćen za prekovremeni rad, dodajući da je u utuženom razdoblju sudjelovao u višednevnim službama koje su trajale puna tri dana, da je on u tom periodu bio upravitelj stroja, da je posada cijelo svoje vrijeme provodila na brodu budući su mogli dobiti zadatak u bilo koje doba dana i noći po kojem su zadatku bili dužni postupati. Prilikom obavljanja službe da su morali cijelo vrijeme biti u službenoj uniformi. Upisan o učestalosti intervencija svjedok odgovara da mu je to teško reći, da su oni uglavnom uvijek "stand by" pa tako ako primjerice u tri ujutro prime poziv za neki zadatak moraju biti spremni za 15 minuta čekati daljnje upute šefa smjene. Nadalje, svjedok GM iskazuje (list spisa 1036) da je on u utuženom razdoblju bio upravitelj stroja na plovilu tipa B, a tužitelj je bio mornar, tužiteljev posao je bio mornarski posao održavanja plovila te policijski posao, oni da su upućivani na višednevne službe na moru u trajanju od 4 dana. Što se tiče prekovremenog rada u tom periodu navodi da se nešto jest platilo, ali ne sve, ne zna konkretno za svakog od kolega što mu se platilo, a što nije. Upitan jesu li oni kao članovi posade mogli napustiti brod nakon radnog vremena, svjedok GM navodi da se oni prvog dana službe upoznaju s poslovima koji su im za tu službu zadani, da su za cijelo vrijeme trajanja službe odgovorni za plovilo na kojem se nalazi skupi sustavi te da plovilo ne smiju napuštati. Upitan jesu li osim tih redovnih zadataka što bi dobili na početku službe imali ikakvih izvanrednih zadataka za vrijeme trajanja službe, svjedok odgovara da, uvijek bi nešto bilo, šef smjene u postaji bi javio njihovom zapovjedniku što treba napraviti pa bi onda zapovjednik odabrao dva ili tri službenika zavisi o poslu da po tome postupe. Pojašnjava da je u njihovom radnom nalogu pisalo radno vrijeme od – do i oni su time bili vezani, ali izvanredni zadatak da su mogli dobiti u bilo koje vrijeme za trajanja višednevne službe. Upitan kolike su česte bile njihove intervencije, ovaj svjedok navodi da to zavisi od dana do dana, da to ne može točno reći. U bitnom identično prethodno iznesenim iskazima sudu iskazuje i svjedok HM (list spisa 1037-1038) koji navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao mornar, a on (svjedok) kao upravitelj stroja uglavnom na brodu tipa A. Osim mornarskog posla tužitelj da je obavljao i policijski posao, da je za prekovremeni rad u tom periodu plaćen jednako kao i ostali članovi posade, ali ne može reći što je točno dobio, a što nije budući mu ne može ući u platnu listu. Pojašnjava da su u utuženom razdoblju višednevne službe na moru uglavnom trajale 4 dana nekad i 8 od četvrtka do četvrtka, kad bi oni bili baš samo na državnoj granici. Upitan jesu li u bilo koje doba dana i noći za višednevnih službi oni mogli dobiti neki zadatak, odgovara da jesu, da su u bilo koje doba dana i noći mogli dobiti poziv od dežurne službe i onda bi po tome postupali. Na brodu da se uvijek nešto dešavalo, za vrijeme višednevne plovile da nisu smjeli napustiti plovilo jer da jedno plovilo košta previše pa se nisu s time mogli igrati oni da su cijelo vrijeme vezani uz brod. Nije mogao točno reći koliko je bilo intervencija povodom prekršaja i kaznenih djela u utuženom razdoblju, nekada više nekada manje. I svjedok ČM iskazuje (list spisa 1062-1064) da je tužitelj radio na plovilu tipa A, B i C on (svjedok) da je bio upravitelj stroja, a tužitelj mornar, on bi radio po radnom nalogu, po zadacima koji bi u radnom nalogu bili navedeni, tužitelj da bi nekad imao i tzv. guardie ili noćna dežurstva, ali m isli da mu je to bilo plaćeno, ne zna točno. Dodaje da je služba na brodu uglavnom trajala 4 dana, ali moguće i drugačije npr. 5 ili 7 dana, ovo trajanje 7 dana se uglavnom odnosilo na intervenciju u Savudriji. Upitan jesu li oni u utuženom razdoblju imali klasično radno vrijeme na tim višednevnim službama odnosno kako im je bio organiziran rad, svjedok ČM odgovara da su oni uvijek imali radni nalog na kojem bi bili navedeni zadaci koje bi trebali obaviti, uvijek bi se vršio ukrcaj, kupovala spiza, određivale smjernice za svaki pojedini dan, ali sve to da je teško staviti u neke okvire jer da bi oni postupali izvan ovih zadataka što su bili navedeni u radnom nalogu s obzirom da bi oni kao policajci mogli uočiti određene situacije na moru te bi i izvan radnog vremena morali postupati. Upitan da li su pored onih određenih u nalogu dobivali i kakve druge pozive, svjedok odgovara da bi oni dobivali dojave od strane dežurstva za određene zadaće, to bi bile dojave za nešto što nije navedeno u samom radnom nalogu npr. obiteljsko nasilje, prijevozi bolesnika, kršenje javnog reda i mira i sl. Upitan da li su mogli svojevoljno napustiti plovilo za vrijeme trajanja višednevne plovidbe, i ovaj svjedok odgovara da nisu, taj brod da je za vrijeme te službe njegovo radno mjesto i oni (članovi posade) da se mogu udaljiti samo po odobrenju zapovjednika recimo po nabavku hrane i sl. zato što zapovjednik mora znati gdje mu se nalazi posada, dakle, dok mu traje ta služba – teren on da ne može napuštati brod. Upitan u svezi odmora tužitelja na brodu za vrijeme višednevnih plovidbi svjedok ČM navodi da je to zavisilo od njegove smjene, on da bi se mogao ići odmoriti i spavati, međutim, s obzirom da bi recimo radio propeler broda bi bilo nemoguće zaspati bez čepića u uhu, a isto tako kad se priprema obrok da ga se zove na obrok, tako da onog klasičnog odmora ne bilo već da bi tužitelj eventualno odspavao ako bi uhvatio neko vrijeme. Upitan da li je igdje evidentirano postupanje po dojavama o kojem je iskazivao i da li je za to tužitelj plaćen, svjedok odgovara da ne zna da li je plaćen ali da zapovjednik broda evidentira ta postupanja. Upitan da li je tužitelj koristio slobodne dane nakon završetka višednevne službe odgovara da bi to ovisilo kao i svima njima o tjednom i mjesečnom rasporedu koji bi imao dodajući da ne zna da li je tužitelj koristio slobodne dane. Nadalje, svjedok EM iskazuje (list spisa 1064-1065) da je on s tužiteljem radio do 1. siječnja 2019. kada je on (svjedok) otišao u mirovinu, pojašnjavajući da je tužitelj bio mornar policajac, a on zamjenik zapovjednika na ophodnom brodu tipa A dok je od 1. listopada 2015. do 1. listopada 2016. on (svjedok) bio vršitelj dužnosti načelnika postaje pomorske policije. Ove višednevne službe da bi obično trajale 4 nekad 5 dana i svo to vrijeme da bi oni proveli na brodu 24 sata svakih od tih dana. Tužitelju da je plaćeno redovno radno vrijeme koje bi u jednom danu iznosilo 8, 10 ili 12 sati, a ovo ostalo da nije plaćeno. To ostalo vrijeme da se tretiralo kao pasivno dežurstvo, za koje je tužitelju plaćen samo minimalni iznos naknade, ali ne i plaća za rad. Upitan da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena mogao napustiti brod, kretati se izvan i raditi što je htio, svjedok EM odgovara da je on osobno za cijelo vrijeme trajanja službe, dakle 24 sata dnevno bio u brodu, dodajući da bi on u vrijeme kada je bio zamjenik zapovjednika nekog od članova posade zatekao bez uniforme istog sankcionirao, oni da su dakle cijelo vrijeme na brodu, a kada napuste brod u mjestu gdje se vežu da su i dalje u uniformi, ako nemaju konkretni zadatak onda djeluju preventivno, prošetaju kroz mjesto, dakle, cijelo to vrijeme trajanja višednevne službe i izvan tog trajanja oni moraju biti u uniformi, a brod može napustiti netko primjerice ako treba otići do dućana i slično. Ponavljam da je unutar jednog dana redovno radno vrijeme trajalo 8, 10 ili 12 sati, ali njihov rad da je obuhvaćao i vrijeme izvan toga, međutim, oni da nisu mogli pisati da sva 4 dana rade puna 24 sata jer bi onda ispalo da je već popunjena satnica za nekog službenika za taj mjesec pa da on ne bi mogao biti poslan na sljedeću službu, zato da je ovo vrijeme nakon redovnog radnog vremena bilo određeno kao tzv. pasivno dežurstvo. Upitan jesu li se radnje (obavljanje radnih zadataka) izvan redovnog radnog vremena evidentirale, svjedok je odgovorio da su se neke radnje evidentirale, većinom nisu, a one koje su se evidentirale su zapisane u brodskom dnevniku. Konačno upitan da li je tužitelj od ikog tražio da mu se plati obavljanje radnih zadataka izvan radnog vremena svjedok je iskazao da to tužitelj nije tražio, da je on kao i svi policijski službenici obavljao taj posao i izvan radnog vremena, ali nije tražio posebno da mu se to plati. Zatim svjedok MM (list spisa 1102-1103) iskazuje da je on u mirovini od 2019. godine, a prije tog da je radio i to povremeno s tužiteljem. Konkretno za razdoblje od 2015. do 2019. je svjedok rekao da je tužitelj bio mornar na plovilu tipa A, B i C, a on (svjedok) je inače radio kao kapetan plovila tipa B i C. Njihove službe na moru da su uglavnom trajale 3 ili 4 dana i za to vrijeme bi posada konstantno bila na brodu, efektivno radno vrijeme bi bilo između 8 i 12 sati dnevno, a ostalo bi bilo vrijeme koje bi oni provodili u svakom slučaju na brodu, dakle, cijelo vrijeme službe da su bili na brodu, pa kad bi se brod vezao u određeni porat da bi se radile funkcije kao što su čuvanje broda, čišćenje broda, spremanje hrane, ovisno o vremenu kada se brod veziva u porat jer može biti nevrijeme itd. Cijelo vrijeme službe da je posada dežurna, mora biti dežurna na mobitelu i na službenoj vezi jer u svakom trenutku dok služba traje oni mogu dobiti dojavu za intervenciju. Dodaje da su svaki mjesec članovi posade imali određeni fonda sati, recimo oko 160 sati kada se pred kraj mjeseca znalo članovima posade pisati da su recimo u danu radili 4 ili 6 ili 7 sati efektivno, iako su ustvari radili više, ovo zato da bi se zadovoljio mjesečni fond sati. Što se tiče samog odmora za vrijeme trajanja službe, taj odmor da nije bio posebno definiran, pa da bi recimo bilo određeno pola sata u nekom periodu nego da bi članovi nakon ovog efektivnog radnog vremena se bavili raznim aktivnostima, pa ako ne bi recimo osiguravali ili čistili brod trenutno, netko bi možda čitao novine, netko gledao televiziju, netko bi i zaspao, ali ponavlja da je to sve bilo nedefinirano, jer se u svakom trenu mogla dobiti dojava po kojoj bi oni bili dužni postupati. Znači nigdje da nije bilo napisano kada je npr. vrijeme spavanja, a osim toga da nikada ne bi mogli spavati svi članovi posade jer bi bilo organizirano dežurstvo od drugog kolege dok jedan spava. Za vrijeme njihovih aktivnosti nakon evidentiranog radnog vremena da bi oni radili razne stvari pa doslovno od traženja ovaca i tovara pa do svega ostalog, osiguranje javnog reda i mira, osiguranje nekakvih događaja i fešta, a primarno im je bo nadzor državne granice. Oni da su zadaće dobivali na početku službe što je bilo točno napisano u nalogu i odnosilo se na to redovno radno vrijeme, međutim, poslije tog evidentiranog radnog vremena svaki dan kako je rekao bi oni mogli dobiti neku dojavu po kojoj bi morali postupiti, nisu to mogli odbiti jer bi protiv njih slijedile sankcije. Svjedok MM je iskazao i to da su oni bili u uniformi i na brodu i izvan broda, nigdje da nije pisalo da mogu hodati u civilu. Upitan koliko su česte bile hitne intervencije u utuženom periodu, odgovara da su nekad bile učestale, ali da je bilo perioda kad ih ne bi bilo, kad bi dobili dojavu za postupanje nitko da nije mogao reći da je odradio svojih 8 sati pa da se nije dužan odazvati na poziv dežurstva. Upitan jesu li se radnje koje su obavljali izvan evidentiranog radnog vremena negdje evidentirale ovaj je svjedok iskazao da ako se u vrijeme efektivnog radnog vremena nije ništa događalo, ali se dogodilo izvan efektivnog radnog vremena da bi se tada te obavljene radnje izvan efektivnog radnog vremena evidentirale kao da su obavljene u vrijeme efektivnog radnog vremena, dodajući da nije bilo moguće da se cijeli 24 sata efektivno radi tako da su oni radili na način da su obavljene radnje izvan efektivnog radnog vremena, a koje su bile hitne napisali kao da su ih radili u efektivnom radnom vremenu (sud ovdje konstatira da je evidentno da pod pojmom „efektivnog radnog vremena“ svjedok podrazumijeva evidentirano (aktivno) radno vrijeme). Konačno upitan da li su se mornari odmarali nakon redovnog radnog vremena na brodu svjedok odgovara da na brodu nema odmora, da je netko kuhao, netko je čistio brod, a netko pecao. Konačno svjedok RM (list spisa 1103-1105) iskazuje da je on radio s tužiteljem u utuženom razdoblju i to posao mornara, da su radili višednevne službe na moru na plovilima tipa A i B u pravilu, on da nije radio na plovilu tipa C, a ne zna je li tužitelj. U početku da su te službe trajale 4 dana, a na ve likom brodu tipa A 4 – 7 dana, dodajući da ne zna da li je tužitelju plaćeno sve što mu je trebalo biti plaćeno u tom razdoblju vezano za višednevne službe. Upitan kako izgleda njihov dan na brodu od ukrcaja svjedok RM odgovara da kad dođu prvi dan se oni jave šefu, upoznaju se s novostima, i zadacima, pripremaju brod za službu, uglavnom 4 ili 5 dana službe provode na brodu koji nikad ne smije biti bez jednog člana posade, izvršavaju zadatke koje kaže zapovjednik, ponavljajući da 4 ili 5 dana službe provode baš na brodu, odnosno 100 % vremena da provode na brodu osim ako imaju dojavu za neki zadatak na otoku, a kada taj zadatak obavljaju izvan brod. Upitan kako izgleda njihov radni dan na brodu, svjedok pojašnjava da oni na brodu nemaju nikakve djelatnike kao npr. mehaničar, kuhar i čistačica tako da oni kuhaju, čiste, uklanjaju sitne kvarove koji se mogu otkloniti, ako se upali alarm u strojarnici otklanjaju to i kvar na brodu, u slučaju nevremena moraju pomaknuti brod, članovi posade da su zapravo aktivni 0-24 kad su na brodu. Upitan da li je bilo koji član posade mogao opravdati obavljanje bilo kakve obveze (radnog zadatka) sa isprikom da je taj dan već odradio svojih 8-10 sati redovnog radnog vremena, svjedok odgovara da to član posade nije mogao reći niti je to itko ikada rekao. Ukoliko bi netko to rekao to bi značilo da oni kao posada ne bi funkcionirali te se ne bi mogao obaviti određeni zadatak kao npr. pomicanje broda usred nevremena. Za cijelo vrijeme trajanja višednevne službe na moru da su oni bili u uniformama, a upitan o odmoru po proteku radnog vremena svjedok odgovara da se nekad događalo da uopće nisu mogli spavati zbog dojava od dežurstva, oluja, pa da bi tako samo i nakon radnog vremena nastavili raditi. Upitan rade li se na brodu ikakvi poslovi izvan radnog vremena svjedok je odgovorio da se na brodu uvijek nešto radi od slušanja veze, provjeravanja motora, čišćenja broda, poliranja itd. Sve je prethodno iznesene svjedočke iskaze sud ocijenio životnim i logičnim te ih je prihvatio kao istinite obzirom osim što su međusobno ovi iskazi u bitnom identični, isti odgovaraju i općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na plovilima kakva pomorska policija koristi za obavljanje radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsti i naravi poslova pomorskih policajaca, a vrsta i narav kojih proizlaze i iz spisu priležećih radnih naloga koje u spis dostavlja tužena kao relevantnu materijalnu dokumentaciju, a tužena samo paušalnim prigovorima stavljenim na iskaze ovih svjedoka prema ocjeni suda nije dovela u pitanje vjerodostojnost i istinitost istih. Niti činjenica da su svjedoci i sami kao tužitelji pokrenuli postupke protiv tužene radi isplate plaće ne govori u prilog nevjerodostojnosti niti pristranosti njihova iskaza već prema ocjeni suda upravo suprotno tome, govori u prilog objektivnosti i vjerodostojnosti njihova iskaza budući sudu nije životno niti logično da bi ovi svjedoci i sami protiv tužene pokrenuli postupke radi isplate plaće ukoliko činjenice o kojima iskazuju kao svjedoci u ovom postupku, a na kojim činjenicama nesporno temelje svoje tužbene zahtjeve u postupcima u kojima imaju procesnu ulogu tužitelja, nisu istiniti, izlažući se davanjem lažnog iskaza progonu za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora.

8.4. Radni zadatak za kojeg svi svjedoci iskazuju da su kao članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslovi osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene budući se radi o stvarima u njezinom vlasništvu na zaštitu i čuvanje kojeg ih tužena obvezuje radnim nalozima, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe (osim onda kada spavaju) budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu, članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda po svjedocima i tužitelju opisanog načina rada cijenjena u svezi sa sadržajem radnih naloga koji prileže spisu, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, pranje i čišćenje broda, ispunjavanje izvješća i druge dokumentacije) odnosno kroz 24 sata dnevno osim u vrijeme kada spavaju (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor radara). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, ovi svjedoci kao i tužitelj sudu iskazuju i to da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i narav mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu koji je općepoznato ograničenog prostora te nije uređen za ugodu), ovisi o događajima svakog pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan, ne traje neprekidno 12 sati unutar 24 sata i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno i to prema iskazu samog tužitelja u pravilu (iako ne nužno neprekidno) 8 sati dnevno .

8.5. Cijeneći tako iskaze svjedoka NM, ŽM, HM, ČM, EM, MM i RM te uvjerljiv, logičan i sasvim životan iskaz tužitelja u međusobnoj svezi sa kao prvo, činjenicom koja proizlazi iz iskaza označenih svjedoka da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, općepoznatom činjenicom iz opsežne sudske prakse u istovrsnim sporovima, a koja činjenica uostalom proizlazi iz sadržaja radnih naloga priloženih ovom spisu, da su članovi posade sve pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena koje započinje s isplovljavanjem plovila s veza članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao treće, činjenicom koja također proizlazi iz sadržaja prethodno u obrazloženju iznesenih iskaza kao i sadržaja radnih naloga u spisu, tom da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao četvrto, činjenicom da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno tijekom višednevne plovidbe poradi čega se, o čemu sudu iskazuju svi gore navedeni svjedoci, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena osim iznimno i s određenom poslovnom svrhom; kao peto, općepoznatom činjenicom iz svakodnevnog života da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja u utuženom razdoblju nije zapošljavala treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor, a o čemu sudu detaljno i uvjerljivo iskazuju i gore označeni svjedoci; te kao šesto, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavlja ju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, a koje činjenice osim iz iskaza označenih svjedoka proizlaze i iz priloženih radnih naloga s izvješćima; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja po tuženoj mu evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade efektivno rade 24 sata unutar jednog dana bez da spavaju i odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.; odnosno sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno ZoR te KU/13 i KU/17 tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u tom vremenu tužitelj efektivno nije obavljao radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R- 1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R - 3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R - 3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja kao i svjedoka koji su uz tužitelja u utuženom periodu bili članovi posade plovila, da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i vezu te kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada, osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju od 8 sati već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova svog radnog mjesta ili vremena intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom , kakvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje ranije zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

8.6. Takvo utvrđenje suda o efektivnom radu tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom periodu nije dovedeno u pitanje iskazima svjedoka OM, ŠM i DM, sadržanim u zapisniku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 47/2019 od 13. veljače 2020. (list spisa 1071-1079), a budući niti jedan od ovih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o konkretnom efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje ŠM, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u cjelokupnom utuženom razdoblju; te se nadalje ni iskaz svjedokinje OM da ona ima vlastiti brod pa da bi ona osobno znala viđati pomorske službenike tijekom njihova dnevnog odmora za višednevnih plovidbi u kupaćim gaćicama i da sjede u kafiću, ne može smatrati dovoljnom osnovom temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao isključivo onoliko sati koje mu je tužena evidentirala u evidenciji radnog vremena; ovo vodeći računa o utvrđenju suda da su pomorski policajci među kojima i tužitelj tijekom 24 sata višednevne plovidbe imali 8 sati dnevnog odmora. Osim toga, svjedoci OM, ŠM i DM u većem dijelu svog iskaza iskazuju o postupku samog načina obračuna plaća pomorskih policajaca, međutim, u ovom postupku nije sporno da je tužena obračunala i tužitelju isplatila plaću za one sate rada koji su mu kao (aktivno) radno vrijeme te prekovremeni rad evidentirani u evidenciji radnog vremena koju tužena kao poslodavac vodi, a o kojoj činjenici iskazuju ovi svjedoci, već je sporno da li je tužena bila dužna tužitelju pored toga obračunati i isplatiti plaću i za one sate koje je tužitelj izvan evidentiranog mu radnog vremena efektivno radio, o kojoj pak činjenici efektivnog rada tužitelja ovi svjedoci kao rukovodeći službenici (voditeljica/pomoćnica načelnika/načelnik) logično i životno niti ne mogu imati neposrednih saznanja budući u utuženom periodu nisu radili kao pomorski policajci članovi posade broda na kojem je radio tužitelj kao član posade broda, a niti kao članovi posade na kojem drugom plovilu tužene pa da bi o efektivnom radu članova posade na brodu tužene mogli iskazivati barem okolnosno. Poradi navedenog je sud iskaz svjedoka OM i ŠM u dijelu u kojem iskazuju da su tijekom dnevnog odmora (nakon završetka radnog vremena) pomorski policajci slobodni, da mogu raditi što žele i da se u njihovo slobodno vrijeme (tužena) ne dira, a cijeneći njihove iskaze u međusobnoj svezi s iskazima svjedoka članova posade koji su o obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna saznanja koja su prema ocjeni suda sasvim životna i logična te u potpunosti uvjerljiva, ocijenio konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sudu ukazuje i činjenica da su dijelovi iskaza svjedoka OM i ŠM kontradiktorni. Tako primjerice svjedokinja OM prvo iskazuje da pomorski policajci tijekom pasivnog dežurstva za trajanja višednevne plovidbe mogu izaći na obalu, čitati knjigu, biti u kabini jer da se njihovo slobodno vrijeme ne dira, međutim, kasnije iskazuje da se pomorski policajci i u tom vremenu moraju javiti na službeni poziv, koja pak obveza prema ocjeni suda logično i životno onemogućuje službenike činiti za vrijeme dnevnog odmora što žele, a kako to prvo svjedokinja iskazuje da isti čine. Nadalje, svjedokinja ŠM iskazuje da su tijekom njenog četverodnevnog boravka na plovilu po završetku radnog vremena popili kavu u kafiću i obavili spizu te se vratili na brod, međutim, kakav iskaz ne svjedoči u prilog navodu tužene da tužitelj tijekom dnevnog odmora može raditi što god želi odnosno da svojim slobodnim vremenom raspolaže kako želi, budući obavljanje „spize“ i boravak u kafiću za ispijanja kave (koji je općepoznato iz svakodnevnog života u otočnim lukama u kojima se privezuje brod u neposrednoj blizini veza broda) ukazuje na to da policijski službenici moraju i izvan (aktivnog) radnog vremena biti u neposrednoj blizini broda odnosno na brodu jer su pomorski policajci i za slobodnog vremena, a kako to dalje navodi svjedokinja ŠM, praktički na radnom mjestu. Štoviše, svjedok DM iskazuje da je policajac policajac 24 sata, dakle, ukoliko se policijski službenik nalazi na brodu, onda da je on nakon završetka redovnog radnog vremena po radnom nalogu i dalje na tom mjestu – brodu, a što potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka čije je saslušanje predložio tužitelj te samog tužitelja koji sudu iskazuju da se pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu udaljavati od broda niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme odnosno da ne mogu otići svojim privatnim poslom. Također, u potpunosti je sudu neuvjerljiv iskazi svjedoka OM u dijelu u kojem iskazuje da se nikada nitko od pomorskih policajaca nije žalio na povredu prava iz radnog odnosa, a budući je u Republici Hrvatskoj općepoznato iz svakodnevnog života da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli stotine parničnih postupaka upravo radi isplate plaće za efektivni rad u periodu od 2014. godine na dalje, ovo nakon što su izvan suda putem sindikata i u svezi kolektivnog pregovaranja tražili sustavno rješavanje pitanja primjerene naknade za rad pomorskih policajaca tijekom višednevnih plovidbi, pa se ne može kao uvjerljiv prihvatiti iskaz svjedokinje da se pomorski policajci nisu žalili na povredu prava iz radnog odnosa niti navod tužene da se pomorski policajci nisu žalili u svezi radnog vremena, uvjeta rada i načina obračuna plaće. Nadalje, ranije u obrazloženju izneseno utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskazom svjedoka FM (list spisa 1068-1069) budući ovaj svjedok, iako djelatnik tužene, u utuženom periodu nije bio član posade broda koji je tijekom višednevnih plovidbi boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o konkretnom efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao imati osobna i neposredna saznanja dok mu činjenica da je on bio s njima nekoliko terena nedvojbeno ne daje dovoljna saznanja o ovdje pravno relevantnim činjenicama. Zbog navedenog je razloga dio iskaza ovog svjedoka da je za vrijeme višednevne službe na moru tužitelj radio efektivno svaki dan 8 do 12 sati, a ostali dio bio u pasivnom dežurstvu osim ako iz pasivnog dežurstva ne bi bio podignut na rad za što su im plaćeni prekovremeni sati, sudu neuvjerljiv i konstruiran s ciljem uspjeha tužene u sporu. Što se tiče navoda ovog svjedoka da službenici van radnog vremena ili spavaju ili odu nas piće kada većinom budu u civilu, sud taj navod nije cijenio nedvojbenim dokazom da nakon što im završi evidentirano (aktivno) radno vrijeme tužitelj više efektivno ne radi, ovo kao prvo jer je takav navod suprotan iskazima onih svjedoka koji osobno jesu članovi posade i koji su o ovoj činjenici iskazali da oni ne smiju tijekom cijele višednevne plovidbe skinuti službenu uniformu te kao drugo suprotan iskazu tužitelja koji je sudu o ovoj činjenici iskazivao uvjerljivo i u bitnom identično iskazima svjedoka koji su pomorski policajci. Zbog navedenog je razloga dio iskaza ovog svjedoka da je za vrijeme višednevne službe na moru tužitelj radio efektivno svaki dan 8 do 12 sati, a ostali dio bio u pasivnom dežurstvu osim ako iz pasivnog dežurstva ne bi bio podignut na rad za što su im plaćeni prekovremeni sati, sudu neuvjerljiv i konstruiran isključivo s ciljem uspjeha tužene u sporu. Što se tiče navoda ovog svjedoka da službenici van radnog vremena ili spavaju ili odu nas piće kada većinom budu u civilu, sud taj navod nije cijenio nedvojbenim dokazom za činjenicu da nakon što bi mu završilo evidentirano (aktivno) radno vrijeme tužitelj više efektivno nije radio, ovo jer je takav navod suprotan iskazima onih svjedoka koji su u utuženom razdoblju osobno bili članovi posade i koji su o ovoj činjenici iskazali da oni ne smiju tijekom cijele višednevne plovidbe osim zbog opravdanih razloga službe napustiti brod.

10. Obzirom na prethodno iznesena utvrđenja suda o efektivnom radu tužitelja u utuženom razdoblju, sud je ocijenio nužnim izmijeniti zadatak koji je prvotno sud odredio kao zadatak sudskom vještaku za financije i računovodstvo Boženi Kačanić kao što je ocijenio ekonomičnim i svrsishodnim samo vještačenje povjeriti drugom sudskom vještaku (stalno, sudskom vještaku Jeleni Ćurlici), obzirom je ova vještakinja za sud izradila nalaze i mišljenja u više desetaka predmeta iste činjenične i pravne naravi poradi čega je sud ocijenio da je opravdano očekivati da će i u ovoj pravnoj stvari, koja je radni spor hitne naravi u kojem je pri tome tužitelj podnio i zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nalaz i mišljenje izraditi brzo te pravilno i potpuno. Pri tome je sud stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jeleni Ćurlici naložio izraditi nalaz i mišljenje o razlici između iznosa (bruto) plaće koja je tužitelju obračunata za rad u utuženom razdoblju i iznosa (bruto) plaće koja bi bila obračunata za rad tužitelja u tom razdoblju uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada računajući prekovremeni rad na način da isti predstavljaju sati nakon evidentiranog radnog vremena umanjeni za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno kao i umanjeni za eventualno već obračunate sate prekovremenog rada, uz obračun naknade za pasivno dežurstvo za onoliko sati dnevno koliko traje dnevni odmor (koji predstavlja vrijeme pasivnog dežurstva), sve ovo samo za razdoblja u kojima je tužitelj (unutar utuženog razdoblja) bio upućen na višednevnu plovidbu.

10.1. Postupajući po takvom je nalogu stalni sudski vještak za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelena Ćurlica izradila nalaz i mišljenje od 21. travnja 2026. (list spisa 1169-1235) iz kojeg proizlazi da razlika između (bruto) iznosa plaće koji bi tužitelju bio obračunat za rad u označenom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata tijekom višednevnih plovidbi) plaća obračunata za rad 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada i iznosa (bruto) plaće koja je tužitelju stvarno obračunat iznosi ukupno 14.645,48 Eura, po pojedinom mjesecu u utuženom razdoblju kako je to detaljno prikazano u Tablici sadržanoj na stranici 4 i 5 nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 21. travnja 2026. (list spisa 1172-1173). Tužitelj nije imao prigovora na takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka dok je tužena istom prigovorila podneskom od 22. svibnja 2026., međutim, nakon što je stalni sudski vještak za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelena Ćurlica dala pisano očitovanje na prigovore tužene 3. lipnja 2026. (list spisa 1250) i potom usmeno pred sudom iznijela dani nalaz i mišljenje (list spisa 1260) na način da je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja u sadržaju koji je sudu dostavljen u pisanom obliku izrađenom 21. travnja 2026., vodeći pri tome računa da je sudska vještakinja sudu po primitku prigovora tužene dostavila tablice koje je samo omaškom propustila dostaviti uz dostavljeni pisani nalaz i mišljenje, sud je po tuženoj iznesene prigovore ocijenio neosnovanima, a nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelene Ćurlice od 21. travnja 2026. dopunjenog naknadno dostavljenim tablicama koje su sastavi dio tog nalaza i mišljenja (list spisa 1251-1258) potpunim, detaljnim, jasnim, objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke te primjenom važeće pravne regulirati za obračun plaće državnih službenika kao i primjenom računovodstvene metodologije za obračun plaće - ovo jer kao prvo, nalaz i mišljenje sadrži podatke o svim relevantnim parametrima nužnim za traženi obračun razlike u plaći pa tako ukupni broj sati tužitelja proveden na radu po radnim nalozima, broj sati rada danju i sati rada noću, ukupan broj sati redovnog rada, sati rada za koje se ostvaruju dodaci na plaću po osnovi rada blagdanom, noćnog rada, nedjeljom i subotom, sati godišnjeg odmora, bolovanja, plaćeni dopust, vrijeme udaljena sa dužnosti i ukupan mjesečni fond sati te sati smjenskog rada, rada u turnusu i pasivnog dežurstva za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja te iznose plaće odnosno dodatke na plaću obračunate za te sate, sve što je detaljno prikazano u tablicama koje su sastavni dio ovog nalaza i mišljenja za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja; kao drugo, jer je nalaz i mišljenje izrađen sukladno važećim primjenjivim propisima među kojima i primjenjivim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u pogledu načina obračunavanja prekovremenog rada na razini jednog mjeseca kako to sudski vještak posebno ističe u nalazu; kao treće, jer je dani obračun izrađen temeljem nedvojbenog činjeničnog utvrđenja ovog suda o efektivnom radu tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju, a nadopunjeno relevantnim podacima sadržanim u radnopravnim ispravama koje u spis dostavlja sama tužena; te kao četvrto, jer je sud sve prigovor tužene iznesene na ovaj nalaz i mišljenje, nakon pribavljanja očitovanja sudskog vještaka, ocijenio neosnovanima poradi čega prigovorima tužene nije dovedena u pitanje ispravnost predmetnog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jelene Ćurlice. Naime, tužena nalazu i mišljenju sudskog vještaka prigovara navodeći da istom nedostaju tablice od broja 61 do broja 67 koje se navode kao sastavni dio nalaza i mišljenja i u kojima bi trebala biti rekapitulirane sve razlike u isplaćenim i obračunatim radnim satima sukladno nalogu suda i prikazane ostvarene razlike u bruto plaći, poradi čega da se tužena ne može očitovati na dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na rekapitulaciju svih razlika u isplaćenim i obračunatim radnim satima. Uistinu, sud je pregledom pisanog nalaza i mišljenja sa lista spisa 1169-1235 utvrdio da u istom nedostaju tablice od broja 61 do broja 67 koje se navode kao sastavni dio nalaza i mišljenja, međutim, nakon što je sudski vještak po zaprimanju prigovora tužene u spis dostavila ove tablice (list spisa 1252-1258), čime je otklonjen prigovor tužene u svezi nepotpunosti nalaza i mišljenja, te je sud iste dostavio strankama, tužena nije stavila daljnje prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka odnosno nije istaknula nikakve prigovore u svezi rekapitulacije svih razlika u isplaćenim i obračunatim radnim satima. Nadalje, tužena prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka navodeći da je sudski vještak za cijelo razdoblje vještačenja u kontinuitetu utvrdio 12 sati rada u turnusu, iako je tužitelj pojedinog dana na poslu proveo 4 ili 6 sati, a kakvo da računanje sati rada u turnusu ima za posljedicu značajno prekomjerno utvrđene iznose za rad u turnusu. Pri tome tužena specificira neke od datuma za koje tvrdi da je sudski vještak pogrešno utvrdio rad u turnusu (primjerice 2. lipnja 2015. i 10. lipnja 2015). Međutim, ovaj je prigovor tužene prema ocjeni suda neosnovan i to jer kada se predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 21. travnja 2026. razmatra u svjetlu odredbi KU/13 odnosno KU/17 i samog pojma rada u turnusima kao posebnog oblika organizacije radnog vremena koji podrazumijeva neprekidni, višednevni rad u ciklusima (obično 12 sati rada pa 24 sata odmora zatim 12 sati rada pa 48 sati odmora tzv. 12-24-12-48), tada je nedvojbeno jasno da je sudski vještak pravilno temeljem odredbi KU/13 odnosno KU/17 rad tužitelja onda kada on radi 12 sati računao kao rad u turnusu, neovisno o tome što mu poslodavac (kako je to sukladno važećim propisima bio dužan) nakon takvog rada nije omogućio dnevni odmor u propisanom trajanju . Konačno, tužena nalazu i mišljenju prigovara navodeći da nalaz i mišljenje ne sadrži metodologiju obračuna plaće od strane vještakinje pa da se tužena stoga nije u mogućnosti očitovati na dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na rekapitulaciju svih razlika u isplaćenim i obračunatim radnim satima. Međutim, i taj je prigovor sud ocijenio neosnovanim i to jer je već čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jelene Ćurlice razvidno na koji je način, primjenom kojih relevantnih podataka i sukladno odredbama kojih propisa sudski vještak izradio traženi obračun. U svezi navedenog je za istaknuti i to da razlika koja nedvojbeno postoji između plaće koju je tužena obračunala tužitelju u svojim obračunskim listama i plaće koju u svom nalazu i mišljenju za taj isti period obračunava sudski vještak nije posljedica pogrešnog obračuna sudskog vještaka već činjenice da je tužena tužitelju plaću za rad obračunavala samo za radno vrijeme koje mu ona evidentira kao (aktivno) radno vrijeme i za evidentirani prekovremeni rad dok je zadatak sudskog vještaka bio u nalazu i mišljenju obračunati plaću za cjelokupni efektivni rad tužitelja u utuženom periodu, ovo obzirom na po ovom sudu u ovom postupku nedvojbeno utvrđene činjenice o efektivnom radu tužitelja u utuženom razdoblju odnosno temeljem nedvojbenog utvrđenja suda da je (kako se to prethodno u obrazloženju detaljno obrazlaže) tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-72/2025 od 17. srpnja 2025., Županijski sud u Puli-Pola u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-59/2025 od 28. travnja 2025., Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-688/2021-3 od 10. siječnja 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1405/2021-2 od 25. travnja 2023., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1028/2022-2 od 26. listopada 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1501/2021-3 od 31. ožujka 2022., Županijski sud u Splitu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1205/2020-2 od 20. siječnja 2022., Županijski sud u Osijeku u presudi poslovni broj Gž R-514/2021-2 od 13. siječnja 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1361/21-2 od 07. prosinca 2021., Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-685/2021-2 od 23. rujna 2021. i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020.). Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan po tuženoj mu evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje nije u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju broj Rev 2703/2019 od 16. prosinca 2020. u kojem se navodi da se plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od radnog vremena, a ne i sate kada nisu izvršavani radni zadaci. Ovo stoga jer je sudski vještak sukladno nalogu suda u nalazu i mišljenju obračunao (bruto) razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe osim za sate dnevnog odmora, a za trajanja kojeg dnevnog odmora tužitelj prema utvrđenju ovog suda nije izvršavao radne zadatke. Zaključno se ovdje ističe da nakon što se sudski vještak pisano očitovao na prigovore tužene, tužena nije od sudskog vještaka tražila dodatna pojašnjenja niti mu je postavila pitanja na ročištu na kojem je sudski vještak usmeno saslušan pred sudom (list spisa 1260). Kako je stoga sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije Jelene Ćurlice od 21. travnja 2026. (list spisa 1169-1235, 1252-1258) ocijenio potpunim, detaljnim, jasnim, objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke te primjenom važeće pravne regulirati za obračun plaće državnih službenika kao i primjenom računovodstvene metodologije za obračun plaće obzirom na činjenična utvrđenja ovog suda o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je temeljem ovog materijalnog dokaza kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 14.645,48 Eura, mjesečno u iznosima navedenim u Tablici sadržanoj na stranici 4 i 5 nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 21. travnja 2026. (list spisa 1172 -1173), a slijedom čega je ovom presudom sud tuženoj naložio isplatiti tužitelju iznos od ukupno 14.645,48 Eura bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća specificirane u izreci ove presude, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja izgubi u sporu dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Obzirom je tužitelj u ovom postupku u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, sud je odbio zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom, ocijenivši da tužitelj kao stranka koja je uspjela u sporu ima pravo na naknadu svih opravdano mu nastalih parničnih troškova, visinu kojih je sud utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja za period od podnošenja tzv. stupnjevite tužbe do podneska kojim tužitelj određuje tužbeni zahtjev iznosi 1.327,36 Eura (10.001,00 kn), a od uređenja tužbenog zahtjeva iznosi 14.645,48 Eura. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 20. svibnja 2020. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 8. rujna 2020. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 9. srpnja 2021. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili se provodio dokazni postupak 5. listopada 2021., 10. listopada 2023., 19. prosinca 2023., 25. siječnja 2024., 14. ožujka 2024., 8. travnja 2024. i 5. lipnja 2024. (7 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište 25. studenog 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (1 x 25% od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak sastava podneska od 15. veljače 2024. (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak sastava podneska od 15. svibnja 2026. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i određuje tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b st. 4. ZPP (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 3. srpnja 2026. i 21. srpnja 2026. (2 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude 3. rujna 2026. (1 x 50% od 250 bodova odnosno maksimalno 50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 4.625,00 Eura te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (900,00 Eura + 160,00 Eura) iznosi 5.685,00 Eura. U dijelu preko tako utvrđenog je sud zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbio kao neosnovan. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ovog rješenja kojim se tuženoj nalaže plaćanje parničnih troškova tužitelju do isplate.

11.1. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 7. svibnja 2021. u kojem tužitelj upućuje na sudsku praksu u istovrsnim predmetima i navodi imena svjedoka čije saslušanje predlaže u postupku. Naime, obveza je tužitelja već u tužbi predložiti sve dokaze izvođenje kojih predlaže u postupku pa kako iz spisa ne proizlazi da tužitelj bez svoje krivnje imena svjedoka koja navodi u podnesku od 7. svibnja 2021. nije mogao iznijeti već u tužbu podnesenoj 8. rujna 2020., to je do sastava podneska od 7. svibnja 2021. u pogledu iznošenja imena svjedoka došlo isključivo propustom samog tužitelja, a poradi čega tako nastali trošak ne može pasti na teret tužene. Što se pak tiče navođenja sudske prakse, sud poznaje kako pravo tako i sudsku praksu, a poradi kojeg razloga sastav ovog podneska za potrebe dostave sudske prakse, nije bio nužan. Sud dalje nije cijenio osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 4. listopada 2023., 21. svibnja 2024., 28. veljače 2025. (očito samo omaškom u pisanju za ovaj podnesak tužitelj navodi da se radi o podnesku od 28. studenog 2025.) i 16. travnja 2026. budući se radi o podnescima kojima tužitelj sudu dostavlja sudsku praksu iz istovrsnih pravnih sporova jer sud osim prava poznaje i sudsku praksu pa sastav podnesaka kojima stranka sud upućuje na određenu sudsku praksu nije radnja nužna za vođenje ovog postupka, a poradi čega sukladno čl. 155. ZPP tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava označenih podnesaka. Nadalje, nije priznato niti pravo tužitelja na naknadu troška za sastav podnesaka od 16. siječnja 2025. i 12. svibnja 2026. Naime, radi se o podnescima u kojima tužitelj isključivo navodi to da u prilogu dostavlja potvrdu o plaćanju predujma, a za dostavu koje potvrde sudu nije bilo potrebno sastavljati i popratan dopis.

U Zadru, 3. rujna 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.