Poslovni broj P-1438/2025-20
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i zamjenice punomoćnika tuženika – odvjetničke vježbenice ME, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, glavni tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženome da tužitelju isplati iznos od EUR 742.54 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 12.29 počev od 01/05/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/06/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/07/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/08/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/09/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/10/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/11/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/12/2009 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/01/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/02/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/03/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/04/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 14/05/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/06/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/07/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 13/08/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/09/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/10/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/11/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/12/2010 do isplate
EUR 12.29 počev od 14/01/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/02/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/03/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/04/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 01/05/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/06/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/07/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 12/08/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 15/09/2011 do isplate
EUR 12.29 počev od 14/10/2011 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/11/2011 do isplate
EUR 8.26 počev od 10/12/2011 do isplate
EUR 8.26 počev od 13/01/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/02/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/03/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 13/04/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/05/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 01/06/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 13/07/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 03/08/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 14/09/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/10/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/11/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 14/12/2012 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/01/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/02/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/03/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/04/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/05/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 14/06/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/07/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 14/08/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 13/09/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/10/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 18/11/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 01/12/2013 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/01/2014 do isplate
EUR 8.26 počev od 17/02/2014 do isplate
EUR 8.26 počev od 14/03/2014 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/04/2014 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/05/2014 do isplate
EUR 8.26 počev od 13/06/2014 do isplate
EUR 8.26 počev od 15/07/2014 do isplate
EUR 8.20 počev od 14/08/2014 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/09/2014 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/10/2014 do isplate
EUR 8.20 počev od 14/11/2014 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/12/2014 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/01/2015 do isplate
EUR 8.20 počev od 13/02/2015 do isplate
EUR 8.20 počev od 13/03/2015 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/04/2015 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/05/2015 do isplate
EUR 8.20 počev od 15/06/2015 do isplate
EUR 8.08 počev od 06/07/2015 do isplate
EUR 1.49 počev od 14/08/2015 do isplate
EUR 1.49 počev od 15/09/2015 do isplate
i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženome da tužitelju isplati iznos od EUR 5,043.19 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 0.24 počev od 01/03/2007 do isplate
EUR 0.85 počev od 01/03/2008 do isplate
EUR 3.38 počev od 01/04/2008 do isplate
EUR 15.15 počev od 01/11/2008 do isplate
EUR 2.38 počev od 01/12/2008 do isplate
EUR 17.50 počev od 01/01/2009 do isplate
EUR 18.46 počev od 01/02/2009 do isplate
EUR 19.43 počev od 01/03/2009 do isplate
EUR 16.54 počev od 01/04/2009 do isplate
EUR 17.33 počev od 01/05/2009 do isplate
EUR 13.98 počev od 01/06/2009 do isplate
EUR 10.06 počev od 01/07/2009 do isplate
EUR 11.68 počev od 01/08/2009 do isplate
EUR 14.52 počev od 01/09/2009 do isplate
EUR 11.75 počev od 01/10/2009 do isplate
EUR 11.48 počev od 01/11/2009 do isplate
EUR 14.77 počev od 01/12/2009 do isplate
EUR 17.41 počev od 01/01/2010 do isplate
EUR 20.85 počev od 01/02/2010 do isplate
EUR 20.49 počev od 15/03/2010 do isplate
EUR 24.17 počev od 15/04/2010 do isplate
EUR 30.11 počev od 14/05/2010 do isplate
EUR 30.32 počev od 15/06/2010 do isplate
EUR 38.78 počev od 15/07/2010 do isplate
EUR 38.35 počev od 13/08/2010 do isplate
EUR 52.36 počev od 15/09/2010 do isplate
EUR 43.86 počev od 15/10/2010 do isplate
EUR 45.60 počev od 15/11/2010 do isplate
EUR 55.78 počev od 15/12/2010 do isplate
EUR 60.30 počev od 14/01/2011 do isplate
EUR 53.11 počev od 15/02/2011 do isplate
EUR 56.24 počev od 15/03/2011 do isplate
EUR 54.57 počev od 01/04/2011 do isplate
EUR 55.15 počev od 01/05/2011 do isplate
EUR 72.65 počev od 15/06/2011 do isplate
EUR 88.10 počev od 15/07/2011 do isplate
EUR 109.94 počev od 12/08/2011 do isplate
EUR 79.60 počev od 15/09/2011 do isplate
EUR 72.25 počev od 14/10/2011 do isplate
EUR 70.28 počev od 15/11/2011 do isplate
EUR 71.07 počev od 10/12/2011 do isplate
EUR 78.31 počev od 13/01/2012 do isplate
EUR 80.85 počev od 15/02/2012 do isplate
EUR 78.10 počev od 15/03/2012 do isplate
EUR 78.01 počev od 13/04/2012 do isplate
EUR 80.17 počev od 15/05/2012 do isplate
EUR 81.12 počev od 01/06/2012 do isplate
EUR 78.76 počev od 13/07/2012 do isplate
EUR 80.20 počev od 03/08/2012 do isplate
EUR 72.99 počev od 14/09/2012 do isplate
EUR 77.54 počev od 15/10/2012 do isplate
EUR 79.95 počev od 15/11/2012 do isplate
EUR 78.17 počev od 14/12/2012 do isplate
EUR 76.16 počev od 15/01/2013 do isplate
EUR 75.62 počev od 15/02/2013 do isplate
EUR 74.67 počev od 15/03/2013 do isplate
EUR 79.54 počev od 15/04/2013 do isplate
EUR 71.78 počev od 15/05/2013 do isplate
EUR 71.36 počev od 14/06/2013 do isplate
EUR 71.22 počev od 15/07/2013 do isplate
EUR 71.83 počev od 14/08/2013 do isplate
EUR 73.83 počev od 13/09/2013 do isplate
EUR 76.23 počev od 15/10/2013 do isplate
EUR 76.38 počev od 18/11/2013 do isplate
EUR 77.11 počev od 01/12/2013 do isplate
EUR 76.50 počev od 15/01/2014 do isplate
EUR 80.09 počev od 17/02/2014 do isplate
EUR 81.71 počev od 14/03/2014 do isplate
EUR 80.43 počev od 15/04/2014 do isplate
EUR 77.98 počev od 15/05/2014 do isplate
EUR 78.65 počev od 13/06/2014 do isplate
EUR 80.07 počev od 15/07/2014 do isplate
EUR 81.38 počev od 14/08/2014 do isplate
EUR 81.47 počev od 15/09/2014 do isplate
EUR 83.58 počev od 15/10/2014 do isplate
EUR 85.49 počev od 14/11/2014 do isplate
EUR 86.06 počev od 15/12/2014 do isplate
EUR 86.26 počev od 15/01/2015 do isplate
EUR 86.03 počev od 13/02/2015 do isplate
EUR 86.03 počev od 13/03/2015 do isplate
EUR 86.03 počev od 15/04/2015 do isplate
EUR 86.03 počev od 15/05/2015 do isplate
EUR 86.03 počev od 15/06/2015 do isplate
EUR 85.99 počev od 06/07/2015 do isplate
EUR 83.32 počev od 14/08/2015 do isplate
EUR 83.32 počev od 15/09/2015 do isplate
i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. isplatiti tužitelju OE iznos od 1.940,50 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za isplatom zatezne kamate na isti iznos s tijekom od 12. lipnja 2019. do 8. listopada 2025.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. naknaditi tužitelju OE troškove postupka u iznosu od 2.893,94 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103372770 od 25. siječnja 2007., prema kojemu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita. Navodi kako je toč. 7. i 8. Ugovora ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja. Smatra kako su obje navedene odredbe, i ona o kamatnoj stopi promjenljivoj u skladu s odlukama banke, i ona o vezanosti otplate kredita uz valutu CHF, nepoštene i ništetne, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a protivne su načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. Poziva se na učinak presude donesene u kolektivnom sporu pa tako presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Postavlja, stoga tužbeni zahtjev, kojega specificira u podnesku od 9. listopada 2025., a ispravlja na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2026., i to na način da glavnim tužbenim zahtjevom potražuje povrat preplaćenih iznosa na ime ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukama tuženika u visini 742,54 eura sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče od preplate do isplate te povrat iznosa od 5.043,19 eura na ime ništetnosti odredbe o vezanosti uz valutu švicarski franak sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od preplate do isplate, a postavlja i eventualno kumulirani zahtjev kojim potražuje zateznu kamatu koja je tekla na preplaćene tečajne razlike do 30. rujna 2015. u iznosu 1.617,69 eura i zateznu kamatu koja je tekla na preplaćene razlike kamata do 30. rujna 2015. u visini 322,81 eura, odnosno ukupno iznos 1.940,50 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu tužbe. Napominje kako je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu 28. siječnja 2016. te je time tužitelj izjednačen s položajem u kojemu bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur te da su prilikom provedbe konverzije uzeti u obzir cjelokupni uplaćeni iznosi. Osporava i tijek zatezne kamate, kao i zahtjev tužitelja na isplatu navodne razlike glavnice. Osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.
2.1. Tuženik se na ročištu održanom 9. srpnja 2026. usprotivio preinaci tužbe učinjenoj na tome ročištu, no sud je raspravnim rješenjem takvu preinaku dopustio, s obzirom je odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio iznos preplate po predmetnim ništetnim odredbama, što je u skladu i sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV - 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021., kojim je zauzet izričit stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je na tome ročištu tužbeni zahtjev uskladio s izračunom financijskog vještaka.
3. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s obzirom na ništetnost odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 25. siječnja 2007., kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, kao i da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukama tuženika te pitanje je li takvo potraživanje zastarjelo, je li tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku, ima li tužitelj svojstvo potrošača te je li tužitelj izgubio pravo na povrat plaćenoga po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak s obzirom na sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“).
4. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće, po strankama predložene, dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 25.1.2007. (list 10-17 spisa), izvršen je uvid Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 28.1.2016. (list 18-24 spisa), u plan otplate i otplatni plan (list 25-31 spisa), pregled prometa (list 32-41 spisa, izračun konverzije (list 43-45 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 300-314 spisa) i saslušan je tužitelj (list 334 spisa).
5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, nijedna od stranaka nije stavljala druge dokazne prijedloge, a tuženik je podneskom od 16. ožujka 2026. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.
6. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev neosnovan, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu zahtjeva za isplatom zatezne kamate.
7. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu od 25. siječnja 2007., u kojemu je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja, kao i da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukama banke.
8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banke, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Na okolnost aktivne legitimacije, svojstva potrošača te informiranosti tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, saslušan je tužitelj, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo u ovome postupku, odnosno, tuženik je tijekom postupka od njih odustao.
12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopio, jer su mu bila potrebna sredstva za uređenje stana u kojem živi i koji je korišten isključivo za privatne svrhe. Kako je njegova susjeda direktorica banke, došao je u banku tražiti kredit, a ona je rekla da to mora biti kredit vezan uz valutu CHF, jer je to puno bolje nego da je vezan uz Euro. On pritom nije upozoren ni na kakve rizike koji proizlaze iz sklapanja takvog ugovora, dapače, to mu je nuđeno kao najbolja opcija. Nije mu bilo jasno niti kako će se mijenjati kamatna stopa, niti mu je to tko objasnio. Nije imao utjecaja na sadržaj ugovora, sastavljen je na unaprijed pripremljenom obrascu od banke. Sve rate kredita je on osobno platio. Kada je sklapao dodatak ugovoru o konverziji također mu nitko ništa nije objasnio pa tako niti vezano uz eventualni gubitak prava po tom dodatku. Prilikom sklapanja dodatka o konverziji nije se odrekao nikakvih prava niti potraživanja. Banka ga pritom nije obavijestila niti mu je prezentirala koliko iznosi njezin dug po nepoštenim odredbama, a koliko se vraća konverzijom.
13. Iskaz tužitelja je prihvaćen, s obzirom da je iskazivao životno i logično, a iskaz je u skladu s ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku.
14. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 125/07 i 79/07, dalje: ZZP) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. S obzirom na prihvaćen iskaz tužitelja, iz kojega proizlazi kako su sredstva iz Ugovora o kreditu iskorištena isključivo za uređenje stana u kojemu živi, to sud zaključuje da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača.
15. Također, na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja utvrđeno je da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama ugovora niti su mu pružene informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti rizik sklapanja takvog ugovora, a nije mu niti ponuđeno sklapanje ugovora koji nije bio vezan uz valutu švicarski franak.
16. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora, s obzirom i na utvrđenje u ovome postupku kako tužitelj ima svojstvo potrošača te kako nije bio informiran od tuženika u pogledu rizika sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak niti u pogledu metodologije kojom će se mijenjati kamatna stopa određena Ugovorom.
17. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu od 25. siječnja 2007., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu, koje se odnose na jednostrano promjenljivu kamatnu stopu i vezanost otplate kredita uz valutu švicarski franak, ništetne.
18. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, u skladu s odredbom čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj bi imao pravo na povrat u dijelu u kojem je njegova obveza preplaćena, i to kao razliku između iznosa obračunatog po tečaju za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja na dan isplate kredita, kao i razliku onoga što je plaćeno po predmetnom Ugovoru i onoga što bi bilo plaćeno da Ugovor nije sadržavao ništetnu odredbu o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika.
19. Međutim, s obzirom da su stranke 28. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužitelj izvršio do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku tužitelju mogao vratiti. Naime, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, a to uključuje i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
20. Pritom se ne može prihvatiti shvaćanje da je eurski kredit trebalo zatvoriti i u većem dijelu od onoga kako je obračunato, s obzirom da je navedeno provedeno u skladu s metodologijom i postupkom propisanim odredbama ZID ZPK, a koji Zakon je prošao ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio je spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti. Dakle, imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
21. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
22. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. naveo je kako pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV- 33/2022-21, a koja je imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.
22.1. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svrhu ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, zauzima shvaćanje da potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).
22.2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci proširenog vijeća od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u skladu s odredbom čl. 390. st. 2. ZPP-a, broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. u odnosu na pravno pitanje: "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?" dao je odgovor: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
23. U ovome postupku provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., a nalaz i mišljenje od 22. rujna 2025. prihvaćen je u cijelosti, s obzirom je jasan i razumljiv, u njemu je potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen od suda, a nijedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje niti je ijedna od stranaka imala kakvih drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost.
24. Tako je vještak u prihvaćenom nalazu i mišljenju naveo kako su Erste&Steiermärkische Bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 25. siječnja 2007. Ugovor o kreditu broj 5103372770 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 38.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, rok otplate 216 mjeseci, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 8,25% godišnje, prema prometu po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. ožujka 2007., a sljedeće svakog prvog dana u mjesecu, otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja. Kredit je iskorišten 29. siječnja 2007. s kojim danom je srednji tečaj banke za valutu CHF iznosio 4,547600 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 38.000,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 172.808,80 kn. Tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 28. siječnja 2016. Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103372770, sa sljedećim osnovnim elementima: na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica konvertiranog kredita u EUR iznosi 16.982,70 EUR, prema izračunu konverzije od 30. rujna 2015. korisnik je uplatama po kreditu u CHF više platio konvertirani kredit u EUR u iznosu od 3.745,96 EUR, odnosno iznos od 28.589,46 kn (prema srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015.). Prema pregledu promjena kamatnih stopa po kreditu proizlazi kako se u razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu do konverzije u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (izračun od 30. rujna 2015.), kamatna stopa više puta mijenjala, te je iznosila: 8,25% godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 1. travnja 2009., 9,20% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. svibnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2011., 8,85% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2014., 8,844% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2014. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. lipnja 2015., 8,831% godišnje za anuitet s dospijećem 1. srpnja 2015., 8,074% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2015. do konca izračuna.
U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, vještak je dao mišljenje kako slijedi: ako se promatraju samo više plaćeni iznosi, tada slijedi - razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 742,54 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjenjive kamatne stope, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 322,81 EUR, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.043,19 EUR, zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 1.617,69 EUR, nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 3.980,27 EUR (3.980,27 EUR glavnice). Ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada slijedi - razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 742,54 EUR, zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjenjive kamatne stope, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 322,81 EUR, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. ožujka 2007.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.965,72 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 1.540,08 EUR. Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 3.825,19 EUR (3.825,19 EUR glavnice).
24.1. Nijedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje niti je predložen kakav drugi dokaz na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.
25. Kako je prethodno obrazloženo da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.), a vještak je u nalazu i mišljenju koje je u cijelosti prihvaćeno sačinio obračun tih zateznih kamata i naveo kako zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjenjive kamatne stope, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 322,81 EUR, a zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi tečajnih razlika, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 1.617,69 EUR, odnosno, ukupno zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja obračunate do 30. rujna 2015. iznose 1.940,50 eura, to je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je prihvaćen.
26. Na dosuđeni iznos od 1.940,50 eura dosuđena je tužitelju i zatezna kamata koja na taj iznos teče od podnošenja zahtjeva za njihovom isplatom, odnosno, postavljanja takvog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u ovom predmetu 9. listopada 2025. do isplate. Naime, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Dok glavna obveza, to jest glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom (to proizlazi iz čl. 160. st. 2. ZOO-a). Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO- a).
26.1. Dakle, kako je prethodno ovom odlukom obrazloženo, glavni dio je prestao s obzirom je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur, dok je preostalo potraživanje po osnovi zatezne kamate, koja se osamostalila po prestanku glavnog duga. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO- a propisano je kako na iznos neisplaćenih kamata se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom da je u ovome postupku zahtjev za njihovu isplatu postavljen eventualno kumuliranim zahtjevom od 9. listopada 2025., to tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 1.940,50 eura u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a teku od podnošenja takvog zahtjeva 9. listopada 2025. do isplate, a za preostalo zatraženo razdoblje od 12. lipnja 2019. do 8. listopada 2025. zahtjev za isplatom procesnih kamata odbijen je kao djelomično neosnovan.
27. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
28. S obzirom na navedeno, sud je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.940,50 eura sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. listopada 2025. do isplate, dok je u dijelu za isplatom procesnih kamata s tijekom od 12. lipnja 2019. do 8. listopada 2025., eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan, na način naveden u izreci ove presude.
29. Što se zahtjeva za naknadu troškova postupka tiče, u predmetnom slučaju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, osim u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Naime, tužitelj je postavio glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji je sud prihvatio, osim u dijelu tijeka procesnih kamata, pri čemu u odnosu na glavni zahtjev nije nastao nikakav poseban trošak, tako da se u pogledu troška ima smatrati da je tužitelj u sporu uspio, osim u razmjerno neznatnom dijelu. Takvo shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 451/22 od 3. listopada 2023., u kojoj je navedeno da kada je sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio je podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev pri čemu u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak, tužitelj je uspio u sporu u cijelosti i pripada mu parnični trošak u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 7.1.2020., 11.3.2024., 8.4.2025. i 9.10.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 8.6.2020. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 20.2.2020., 1.6.2020. i 9.7.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) i za pristup ročištu za objavu u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), što čini ukupno 875 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 2.187,50 Eur. Tužitelju je dosuđena naknada predujma za vještačenje u visini od 600,00 Eur, kao i trošak pristojbe na tužbu 106,44 eur, tako da je tužitelju dosuđena naknada troškova u visini od 2.893,94 Eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
29.1. Tužitelju, naprotiv, u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, s obzirom da nije bio potreban, nije dosuđena naknada troška sastava podnesaka od 3.10.2019., kojim dostavlja dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu, koju je bio dužan platiti već uz njezino podnošenje; trošak sastava podnesaka od 13.1.2020., 16.1.2020., 21.1.2020. i 23.1.2020., koji su svi slijedili jedan za drugim, bez ikakvih radnji suda ili druge strane između slanja tih podnesaka, tako da je sva ta očitovanja tužitelj mogao navesti u podnesku od 7.1.2020., za koji mu je priznat trošak u cijelosti; a isto tako i trošak sastava podneska od 2.12.2024., koji nije bio potreban za vođenje parnice.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
