Poslovni broj: Us I-1822/2026-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (privremeni boravak: Sajmišna bb, montažno kontejnersko [adresa], kućica 9), protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi produljenja ugovora o privremenom smještaju, 3. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba tužiteljice jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
Obrazloženje
1.U tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 6. srpnja 2026. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-4012/2026, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-407/2026- 8 od 10. srpnja 2026. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1822/2026, tužiteljica u bitnom navodi kako joj je Odlukom o privremenom stambenom zbrinjavanju, KLASA: 361-01/24-01/220, URBROJ: 531-06- 3-24-2 od 19. srpnja 2024. utvrđeno produljenje organiziranog privremenog smještaja na određeno vrijeme u montažnom objektu, u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji se nalazi u [adresa]. Istom Odlukom određeno je da će korisnica privremenog smještaja sklopiti ugovor o najmu kojim će se ugovoriti uvjeti najma montažnog objekta, obveza plaćanja najamnine i režija, trajanje najma montažnog objekta, primopredaja montažnog objekta, održavanje montažnog objekta, razlozi prestanka najma montažnog objekta te druge obveze korisnika privremenog smještaja. Također navedenom Odlukom je određeno da se privremeni smještaj osigurava na 24 mjeseca od dana sklapanja ugovora o najmu. Ona da je sklopila Ugovor o najmu montažnog objekta, MO-49/2024 od 23. kolovoza 2024. kojim je ugovoreno da se isti sklapa na određeno vrijeme od 24 mjeseca. Iz tužbenih navoda proizlazi da je tužiteljičin tužbeni zahtjev usmjeren na produljenje predmetnog ugovora do 31. prosinca 2032., kontinuitet besplatnih režijskih troškova, uvjete potpisa i raskida ugovora, te uvjete obnove kuće i okućnice.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom istaknuo kako je točkom X. Odluke o organiziranom privremenom smještaju stradalnika potresa na području Grada
Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020. (Narodne novine, broj 33/24) određeno da Odluka o privremenom smještaju u montažne objekte nije upravni akt, pa kod stanja stvari da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od 24 mjeseca, a da Odluka nije upravni akt, te da tužiteljica neosnovano traži sklapanje novog ugovora, odnosno produljenje navodeći nerealne i nigdje propisane uvjete, predlaže sudu tužbu odbaciti s obzirom da ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
3.Sud je utvrđujući pretpostavke za vođenje spora utvrdio kako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
4.Naime, odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24-dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. ZUS-a propisano je da predmet upravnog spora jesu: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
Stavkom 2. da predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu (u daljnjem tekstu: opći akt). Potom, odredbom čl. 38. st. 1. ZUS-a propisano je da se spor pokreće tužbom. Stavkom 2. da se tužbom može zahtijevati: 1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, 2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, 3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti, 4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
Stavkom 3. da u slučaju propisanom stavkom 2. točkama 1. i 2. ovoga članka, tužbom se može zahtijevati da sud odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke. Stavkom 4. da uz glavni zahtjev tužbom se može zahtijevati povrat stvari i naknada štete koju je počinio tuženik.
Stavkom 5. da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.
Stavkom 6. da se spor smatra pokrenutim danom predaje tužbe sudu. Također, odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) je propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
Stavkom 2. da upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
5.Dakle, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 3. ZUS-a koja jasno i precizno definira što može biti predmet upravnog spora, kao i cijeneći odredbu članka 38. stavak 2. istog Zakona koja izrijekom propisuje što se tužbom može zahtijevati, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari o kojoj bi se rješavalo u upravnom postupku.
6.Naime, s prethodnim u vezi za pojasniti je kako je nesporno da je Odlukom o privremenom stambenom zbrinjavanju, KLASA: 361-01/24-01/220, URBROJ: 531-06- 3-24-2 od 19. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka) tužiteljici utvrđeno produljenje organiziranog privremenog smještaja na određeno vrijeme u montažnom objektu, u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji se nalazi u [adresa]. Također, istom Odlukom određeno je da će korisnica privremenog smještaja sklopiti ugovor o najmu kojim će se ugovoriti uvjeti najma montažnog objekta, obveza plaćanja najamnine i režija, trajanje najma montažnog objekta, primopredaja montažnog objekta, održavanje montažnog objekta, razlozi prestanka najma montažnog objekta te druge obveze korisnika privremenog smještaja. Ujedno, citiranom Odlukom je određeno da se privremeni smještaj osigurava na 24 mjeseca od dana sklapanja ugovora o najmu.
7.Nadalje, nije sporno ni da je Ugovorom o najmu montažnog objekta, MO- 49/2024 od 23. kolovoza 2024. ugovoreno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 24 mjeseca, međutim za naglasiti je kako je upravo točkom X. Odluke o organiziranom privremenom smještaju stradalnika potresa na području Grada
Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020. (Narodne novine, broj 33/24) određeno da Odluka o privremenom smještaju u montažne objekte nije upravni akt.
8.Tužiteljica svojim tužbenim navodima zapravo uvjetuje tuženiku produljenje ugovora do 31. prosinca 2032., kao i kontinuitet besplatnih režija, uvjete potpisa i raskida ugovora, te uvjete obnove kuće i okućnice, no kod neprijepornog stanja stvari i to da je citirani ugovor sklopljen na određeno vrijeme od 24 mjeseca, te da navedena Odluka nije upravni akt, a da tužiteljica traži sklapanje novog ugovora, odnosno produljenje istog, to je potpuno jasno da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
9.Uslijed prethodno izloženog, neprijeporno je da tuženik u konkretnoj stvari ne vodi upravni postupak, slijedom čega je pak jasno da je tužba podnesena u stvari protiv koje se ne može voditi upravni spor, to stoga što se u konkretnom slučaju niti ne donosi upravni akt koji bi predstavljao pojedinačnu odluku kojom bi javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), niti se rješava pojedinačna upravna stvar, a ne radi se ni o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke, imajući u vidu da se nikakva odluka ne donosi u upravnom postupku primjenom Zakona o općem upravnom postupku.
10.Slijedom prethodno navedenog, budući ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora, sud je odbacio tužbu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a i riješio kao u izreci rješenja.
U Splitu, 3. rujna 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici RI, iz [adresa] (privremeni boravak: Sajmišna bb, montažno kontejnersko [adresa], kućica 9), uz odgovor na tužbu tuženika, rješenje od 10. srpnja 2026. i naredbu od 13. srpnja 2026.,
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz povrat spisa po pravomoćnosti,
- u spis.
