Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-212/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d. d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, radi isplate, 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se, da je ništetne odredbe glave 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103058985, koji je tužitelj IJ, [adresa], zaključio sa tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, dana 11.07.2006 godine, a koje glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik Kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % naknade za iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunato s datumom Ugovora".

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka Jadranski trg 3a, da tužitelju IJ, [adresa], sa osnova stjecanja bez osnove, isplati iznos 340,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008.godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnja banke, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom, dana 11.07.2006. godine, zaključio Ugovor o kreditu, broj 24002006-1031262160/51400607-513058985, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, dana 16.11.2006 godine, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika Ante Brekalo, Požega, pod brojem ovjere OU-455/06. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u iznosu od 40.200,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 180 mjeseca. Tužitelj je kredit vratio tuženiku u cijelosti.

1.1.Tužitelj ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu u kojem je u točki 10. ugovoreno: naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % naknade za iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK, obračunate sa datumom Ugovora. Ugovorne odredbe iz točke 10. predmetnog Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade tzv. “ulazne naknade“ kredita su nepoštene i ništetne.

1.2. Tužitelj se na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorene naknade za obradu kredita, poziva na presude Suda EU, koja je obvezujuća za sudove u Republici Hrvatskoj, te pozitivne hrvatske propise. Presudama Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19 odlučeno je kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi, da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U navedenim predmetima u vezi problematike naknada za obradu kredita (Sud EU) koristi termin („naknada za otvaranje“), utvrđeno je da čl.2., čl.4., st.2. i čl.5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način, da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju čl.4 st.2 navedene direktive u pravni poredak te države članice. Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način, da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Stoga nije sporno kako u govorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjenjivosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Test nepoštenosti preuzet je iz čl.3.st.1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 81.stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03). Činjenica da je visina naknade za ,odobrenje kredita bila potpisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale. U ovoj poravnoj stvari, tuženik nije tužitelju iskazao koji su to troškovi u vezi postupka odobravanja kredita, pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi, niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno, po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada, (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano, da li se obračunava na tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan. Sporna odredba ugovora, suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, pa u konkretnom slučaju treba uvažiti interese obiju strana, glede tumačenja predmetne odredbe ugovora, jer postoji očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja, kao suugovaratelja, što ugrožava postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, budu i da se istom odredbom gubi smisao ugovora o kreditu. Sve navedeno opravdana upućuje na zaključak da se o odredbi točke 3. predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, te da se ista ima smatrati nepoštenom, jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, svakako prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Dodatno tužitelj ističe, kako je u čl.81., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., dok je u st.2.istog članka propisano: (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Slijedom navedenog, a budući je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom Ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaja, o predmetnoj naknadi se nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Nadalje, čl.87.st.1. istog Zakona o zaštiti potrošača je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosila na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljen od tuženika, a o kojim se odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza tužitelju;.

1.3.Iz predmetnog ugovora proizlazi da je gore navedena ulazna naknada naplaćena 11.07.2006.gdoine, a srednji tečaj Hrvatske narodne banke za CHF iznosio je 4,809635 kuna, pa 1,000% isplaćenog kredita iznosi 2.566,16 kuna, a što preračunavanjem na valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 340,58 eura. Tužitelju je na taj način protivno zakonu, zaračunata naknada za obradu kredita u visini od 1,000 % što iznosi 402,00 CHF, a odnosno iznosi 2.566,16 kn ili 340,50, EUR. Navedeni iznos je tuženik prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita što ga je tuženik kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja.

1.4. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredbe glave 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103058985, koji je tužitelj zaključio sa tuženikom dana 11.07.2006 godine, a koja glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik Kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % naknade za iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunato s datumom Ugovora…" te da naloži tuženiku da tužitelju sa osnova stjecanja bez osnove, isplati iznos 340,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Sud je dopisom od 6. srpnja 2026. pozvao tuženika da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je tuženik upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). Tuženik je poziv na davanje odgovora na tužbu primio 13. srpnja 2026.

3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a udovoljeno je uvjetima iz članka 331. b Zakona o parničnom postupku – dalje ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer iz činjenica navedenih u tužbi i priloženih dokaza i to Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103058985, koji je tužitelj IJ, [adresa], zaključio sa tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, dana 11.07.2006 godine, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.

4. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 125,00 eura ( obračunat PDV od 25%) koji se odnosi na trošak sastava tužbe (sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, TBR 7.t.1.).

5. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 3. rujna 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).

DNA

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Erste&Steiermärkische Bank d. d., Jadranski Trg 3a, Rijeka