REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-143/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja IMPALA d.o.o., Kaštel Štafilić, CESTA IVANA PAVLA II. 351, OIB: 27526897906, zastupanog po punomoćniku Loren Korlaet, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika STORIA VILLAS d.o.o., Zagreb, Gračanski Mihaljevac 7D , OIB: 90837760901, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Alen Juroš iz Zagreba, Ulica hrvatskog proljeća 36, posl. br. UPP/OS-Ovrv-905/2025 od 29. svibnja 2025, a kojim je naloženo tuženiku STORIA VILLAS d.o.o., Zagreb, Gračanski Mihaljevac 7D, OIB: 90837760901, da tužitelju IMPALA d.o.o., Kaštel Štafilić, CESTA IVANA PAVLA II. 351, OIB: 27526897906, na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 34-VP-301, namiri tražbinu u iznosu od 1.562,50 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.02.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II. Nalaže se tuženiku STORIA VILLAS d.o.o., Zagreb, Gračanski Mihaljevac 7D, OIB: 90837760901, da tužitelju IMPALA d.o.o., Kaštel Štafilić, CESTA IVANA PAVLA II. 351, OIB: 27526897906, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za određivanje prethodne mjere po čl. 501. a. ZPP-a

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Alen Juroš iz Zagreba, Ulica hrvatskog proljeća 36, donio je dana 29. svibnja 2025. rješenje posl. br. posl. br. UPP/OS- Ovrv-905/2025 na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 34-VP-301 (list 7 spisa) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.562,50 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Ovršenik, ovdje tuženik, je 6. lipnja 2025. izjavio prigovor navodeći da se tužitelju naloži postupanje po čl.461.a. st.3. ZPP-a, pa da će se nakon toga detaljno očitovati o tražbini tužitelja.

3. Ovaj sud je rješenjem Povrv-143/2026 rješenje javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 4. ožujka 2026. godine tužitelj navodi da tuženik u prigovoru paušalno osporava osnovu i visinu predmetnog potraživanja navodeći da nema saznanja da bi tužitelj imao kakvih potraživanja prema njemu. Prvenstveno, tužitelj ističe da tuženik svakako zna o kojem potraživanju je ovdje riječ, a da izjavljeni prigovor ima cilj samo otežati odnosno prolongirati naplatu potraživanja tužitelja. Navodi da je tužitelj trgovačko društvo koje pretežito obavlja djelatnost rezanja, oblikovanja i obrade kamena. U ovom slučaju tužitelj je izvršio i ugradnju proizvoda od kamena u nekretninu i to kameni sudoper s cjedilom, iako to nije bilo prvotno dogovoreno. Tuženik je trgovačko društvo koje između ostalog obavlja djelatnosti građenja građevina te upravljanja i održavanja nekretnina. Stranke u ovom postupku poslovno su surađivale vezano za uređenje kuće koja se nalazi u Delnicama na adresi [adresa], a upisana je u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, kat. općina 304662, [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica]. Konkretno, tuženik je kontaktirao tužitelja vezano za izradu kamenih dijelova kuhinje, što je uključivalo i izradu kamenog sudopera s cjedilom. Kameni sudoper s cjedilom je tužitelj izradio i montirao kako je bilo i ugovoreno, ali mu tuženik nije platio ugovorenu cijenu. U kolovozu 2024. parnične strane dogovorile su da će tužitelj tuženiku po specifikaciji izraditi kameni sudoper s cjedilom po cijeni od 1.250,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost. Konkretno, tužitelj je 30. kolovoza 2024. g. tuženiku poslao sliku sudopera kakvog nudi, skicu sudopera i dimenzije te cijenu. Tom prilikom stranke su ugovorile i izradu kuhinjske radne ploče, ali su u tom dijelu obveze stranaka u potpunosti ispunjene. Stranke su pregovarale i o izradi nekih drugih elemenata, ali suradnja u tom dijelu nije dogovorena. Opreza radi dostavlja se dokumentacija i u vezi s tim narudžbama i isporukama. Dana 5. prosinca 2024. tužitelj je izdao ponudu br. 24-013-0000164 na iznos od 2.587,42 eura za kuhinjsku ploču i sudoper. Istoga dana tuženik je preuzeo kuhinju, a sudoper nije mogao preuzeti, jer isti još nije bio dostavljen od strane dobavljača. Zato je istoga dana izdan račun br.78 315-VP-301 na iznos od 1.024,92 eura za preuzetu kuhinjsku radnu ploču.

5. Zatim dana 10. prosinca 2024. u 20:06 sati tuženik šalje poruku tužitelju i moli da sudoper bude spreman za postavljanje sljedećeg dana do 13:00 sati na nekretnini u [adresa]. Postavljanje sudopera nije bilo ranije dogovoreno, što je vidljivo i iz ponude, a svakako nije bilo moguće ni izvršiti postavljanje u tako kratkom vremenskom roku. Tužitelj dana 12. prosinca 2024. obavještava tuženika da je sudoper završen te mu šalje slike gotovog proizvoda. Parnične stranke se zatim dogovaraju za montažu sljedećeg dana, 13. prosinca 2024. g. Montaža sudopera je izvršena kako je bilo planirano, a montaži je prisustvovao predstavnik tuženika DN. Obzirom da je ranije izdan račun samo za kuhinju, što je ranije objašnjeno tužitelj je morao izdati novi predračun za predmetni sudoper. Zato je dana 27. siječnja 2025. izdana ponuda br. 25 -013- 000028 na iznos od 1.562,50 eura. Nakon toga izdan je i utuženi račun br.101 34-VP-301 od dana 31. siječnja 2025. u istom iznosu. Tužitelj je više puta pozivao tuženika na plaćanje te mu je usmeno obećavano da će račun biti podmiren. Čak je na upit knjigovodstva tužitelja koji je glasio: „poslala sam vam IOS na ovjeru, da li je problem ovjeriti ga? Ovako ispada da nešto nije u redu“, tuženik po AN, kćeri direktorice, potvrdio da će ovjeriti otvorene odgovorivši: „budem vam ovjerila isto samo moram osposobiti ured“. Međutim, to se nije dogodilo. U trenutku davanja te izjave jedina otvorena stavka je bila upravo predmetni dug, što navedenu izjavu po sadržaju čini priznanjem duga.

6. U istom podnesku tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere po čl. 501. a. ZPP-a.

7. Na ročištu dana 21. srpnja 2026. tužitelj je povukao prijedlog za određivanje prethodne mjere stoga je odlučeno kao u rješenju.

8. Raspravnim rješenjem od 21. lipnja 2026. godine sud je odlučio da se u ovom postupku male vrijednosti dokazi tužitelju predloženi u podnesku od 4. ožujka 2026. neće provoditi obzirom da je tuženik zaprimio dokumentaciju, a nije osporio vjerodostojnost i istinitost iste, niti je osporio tvrdnje tužitelja o postojanju poslovnog odnosa i izvršenja ugovorne obveze

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

11. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

13. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. Tuženik je uredno zaprimao dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, no na istu se nije očitovao, nije osporio vjerodostojnost iste, te nije pristupio na ročište dana 21. lipnja 2026. godine niti je svoj izostanak opravdao.

15. Dakle, tuženik je sukladno odredbi čl. 5. ZPP-a imao mogućnost izjasniti se o navodima i zahtjevima protivne stranke, a što je tuženik propustio učiniti. Naime, prigovor je jedina radnja koju je tuženik poduzeo, a nakon toga pokazao je potpunu pasivnost u postupku.

16. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to račun broj 34-VP-301 ( list 7 spisa) korespondenciju među strankama , ponudu broj 24-013-000164, nacrt, ponudu broj:24-013-000350, tehnički list, račun, storno račun ponudu, ponudu broj:24-013-000164, , račun 234-VP-301, otpremnice, ponudu25-13-000028, potvrde o uplatama, e-mail korespondenciju ( list 49-148 spisa).

17. Sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

18. Pravni temelj poslovnog odnosa u ovom predmetu je Ugovor djelu ( izrada i ugradnja kamenog sudopera) iz čl. 590. ZOO-a po osnovi kojeg se tužitelj kao izvođač obvezao tuženiku obaviti određeni posao, a tuženik se kao naručitelj obvezao platiti mu za to određenu naknadu koju su stranke ugovorile. Ovdje valja napomenuti da zakon ne predviđa obveznu pisanu formu za Ugovor o djelu, međutim sud zaključuje da su stranke zaključile navedeni ugovor i to na način da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja od 5. prosinca 2024. godine broj 24-013-00001641 jer to proizlazi iz dokumentacije i pisane komunikacije koja se nalazi u spisu , dakle ugovor je sklopljen sukladno odredbama čl. 252. st.1.

ZOO-a .

19. Tuženik u prigovoru nije osporavao da su mu predmetni račun koji je utuženi u ovom postupku dostavljen od strane tužitelja.

20. Uvidom u predmetni račun sud je utvrdio da su računi broj 34-VP-301 ispostavljen dana 31. siječnja 2025. godine i to za izradu kamenog sudopera sa cjedilom i glasi na iznos od 1.562,50 EUR.

21. Dakle, tužitelj je dokumentacijom koju tuženik nije osporio dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine.

22. Tuženik pak, s druge strane, nije dokazao da bi utuženi iznos platio niti da je sukladno odredbi čl. 604. ZOO-a osporio predmetni račun i istim prigovorio odnosno ukoliko djelo nije izvršeno ili je isto imalo nedostataka ili nije ugovoreno.

23. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, obzirom da tuženik nije osporio tvrdnje niti isprave koje je dostavio tužitelj, niti je predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza sud gore navedeno činjenično stanje smatra utvrđenim.

24. Dakle, ukoliko je tuženik smatrao da stranke temeljem navedenog računa nisu bile u poslovnom odnosu, ili da obveza tužitelja preuzeta u tom poslovnom odnosu nije izvršena, tuženik je bio dužan najkasnije po primitku računa (a primio ga je jer to nije izričito osporio) isti osporiti i vratiti tužitelju, a tuženik niti je tvrdio niti je dokazao da je osporavao predmetne račune, stoga sud zaključuje da tuženik iznesenim prigovorima bezrazložno izbjegava plaćanje dospjele obveze, te zaključuje da je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa osnovan u cijelosti.

25. Posebno se napominje, a obzirom na ocjenu suda, da je poslovni odnos parničnih stranaka pravno uređen odredbama ZOO-a vezanim uz ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a), da je tužitelj tuženiku ispunio svoju ugovornu obvezu i time ostvario pravo zahtijevati od tuženika plaćanja ugovorene cijene sukladno odredbi čl. 613. ZOO-a.

26. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao te je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u priložene račune.

27. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa je sud temeljem navedenog članka te primjenom članka 221.a ZPP-a uzeo za dokazanu tvrdnju tužitelja. S druge strane tuženik nije dokazao da je isporučeno djelo imalo ikakvih nedostataka te da je o tome propisno obavijestio tužitelja niti je dokazao da je ukoliko je smatrao da ništa ne duguje tužitelju osporio i vratio račun.

28. Tuženik svojim izlaganjem u prigovoru, kao i nastavnim pasivnim ponašanjem u parnici, nije uvjerio ovaj sud da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan.

29. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je platni nalog opisan u točki I izreke presude održati na snazi i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a odlučiti kao u točki I izreke.

30. Prema odredbama čl. 9. ZOO-a sudionik u obvezno - pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženika valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je sukladno čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze dužan pored glavnice platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža. Prilikom utvrđivanja tijeka i visine propisane kamatne stope iz čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a sud je postupio sukladno čl. 2. ZPP-a.

31. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj UPP/OS-Ovrv-592/2025 iz točke I izreke temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP -a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir troškove koji su bili potrebni, a sud zaključuje da je predmetni ovršni trošak bio potreban ,stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke.

32. Odluka o parnično trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), , a prema zahtjevu za naknadu troškova (list 156 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

33. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 154. i 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

34. Tužitelju je priznat trošak podneska od 4. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 21. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 500,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 3. rujna 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku