Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-214/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Poljanec, u pravnoj stvari tužitelja PEŠA IZGRADNJA d.o.o., Ulica Biskupa Jurja Dobrile 10A, Zadar, OIB: 05281664397, zastupanog po punomoćniku Luki Škara, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ADRIA EUROPE UVALA d.o.o., Ulica Stjepana Radića 59, 42208 Križovljan Radovečki, OIB: 25561550074, zastupanog po punomoćniku Leu Buljatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buljat i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 03. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-6617/2025 od 22. srpnja 2025. i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku ADRIA EUROPE UVALA d.o.o., Ulica Stjepana Radića 59, 42208 Križovljan Radovečki, OIB: 25561550074 da tužitelju PEŠA IZGRADNJA d.o.o., Ulica Biskupa Jurja Dobrile 10A, Zadar, OIB: 05281664397, isplati iznos od 32.210,27 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 13. svibnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne kamatne stope Europske središnje banke primijenjene na posljednje glavne operacije refinanciranja za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja tekuće godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na iznos od 46.394,30 eura, te zatraženu zakonsku zateznu kamatu na isti, a za koji je tužitelj povukao tužbu, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženiku ADRIA EUROPE UVALA d.o.o., Ulica Stjepana Radića 59, 42208 Križovljan Radovečki, OIB: 25561550074, naknaditi tužitelju PEŠA IZGRADNJA d.o.o., Ulica Biskupa Jurja Dobrile 10A, Zadar, OIB: 05281664397, prouzročene troškove ovog postupka u iznosu od 5.971,36 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim koje teku od dana 03. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne kamatne stope Europske središnje banke primijenjene na posljednje glavne operacije refinanciranja za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja tekuće godine, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 312,50 eura te zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama na isti, tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina, broj Ovrv-6617/2025, UPP/OS- Ovrv-550/2025 od 22. srpnja 2025., kojim je tužitelj od tuženika zatražio isplatu iznosa od 78.604,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2025. pa do isplate te naknadnu troškova postupka. Nakon podnesenog prigovora, predmetno Rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik je u svom prigovoru učinio nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu, no tvrdi da radovi i usluge obračunati tužiteljevim fakturama nisu naručeni niti izvedeni osim onih koji su potvrđeni pečatom i potpisom i koji su već plaćeni.

3. U tijeku postupka, dana 09. rujna 2025. tuženik je dobrovoljno uplatio na račun tužitelja iznos od 46.394,30 eura, čime je djelomično ispunio svoju utuženu obvezu, nakon čega je tužitelj podneskom od 11. prosinca 2025. smanjio tužbeni zahtjev za taj iznos (što predstavlja djelomično povlačenje tužbe) te specificirao tužbeni zahtjev na preostali iznos od 32.210,27 eura.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak otvorenih stavaka na dan 12. svibnja 2025. (list 7 spisa), Izjavu o postignutom dogovoru od 18. lipnja 2025. (list 63 spisa), izvod prometa po računu tužitelja od 10. rujna 2025. kojim se potvrđuje uplata od 46.394,30 eura dana 09. rujna 2025. (list 64 spisa), privremene situacije tužitelja broj 0023/1/2024 od 02. veljače 2024., broj 0024/1/2024 od 05. veljače 2024., broj 0016/1/2025 od 27. veljače 2025., broj 0017/1/2025 od 27. veljače 2025. i broj 0032/1/2025 od 15. travnja 2025. (listovi 65-69 spisa), potvrdu Porezne uprave, Područni ured Zadar od 19. ožujka 2026. (list 81 spisa), saslušao je svjedoka EA, te zakonskog zastupnika tužitelja PA.

5. Na ročištu od 17. lipnja 2026. punomoćnik tuženika predložio je saslušanje svjedoka SA i ČA na okolnost navodnog potpisivanja privremenih situacija i potpisivanja izjave o postignutom dogovoru, kojem je dokaznom prijedlogu punomoćnik tužitelja prigovorio napominjući da su isprave, na koje se tuženik poziva kao razlog predlaganja tih svjedoka, bile u spisu priložene prije zaključenja prethodnog postupka te se ne može raditi o dokaznim prijedlozima koje tuženik bez svoje krivnje nije mogao ranije predložiti.

Sud je rješenjem odbio navedeni dokazni prijedlog na temelju odredbe čl. 299. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 12/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. – dalje: ZPP), prema kojoj su stranke dužne sve činjenice iznijeti i sve dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, a nakon zaključenja prethodnog postupka mogu predložiti nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle predložiti ranije. Privremene situacije (listovi 65-69 spisa) bile su u spisu od samog početka postupka, te je tuženik u cijelosti mogao i bio dužan predložiti saslušanje nadzornih inženjera o okolnostima potpisivanja tih isprava najkasnije na pripremnom ročištu od 09. veljače 2026. Tuženik nije iznio niti jednu okolnost koja bi upućivala da je bez svoje krivnje bio onemogućen pravovremeno predložiti saslušanje navedenih svjedoka te je prekludiran u iznošenju tog dokaznog prijedloga.

6. Sud je odustao od saslušanja svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zadru koji je dokaz predložen po tužitelju, a radilo se o svjedocima ZA (na okolnost izvedenih strojarskih radova), ĆA (na okolnost izvedenih radova na gradilištima), VA (na okolnost izvedenih radova na gradilištima), KA (na okolnost izvedenih vodoinstalaterskih radova) i SA (na okolnost opsega izvedenih strojarskih radova). Također, nije saslušao niti po tužitelju predložene svjedoke FA, JA i UA (na okolnost izvođenja radova i opsega izvedenih radova). Sud je, naime, ocijenio da je saslušanje navedenih svjedoka nepotrebno s obzirom na sadržaj potvrde Porezne uprave od 27. veljače 2026. te sadržaj Izjave o postignutom dogovoru od 18. lipnja 2025., koji će biti obrazloženi u nastavku. Stoga je nakon provedenih dokaza odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi, čemu punomoćnik tužitelja koji je te dokaze predložio, nije prigovorio.

7. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem svjedoka IA, ranijeg zakonskog zastupnika tuženika, jer svjedok, uredno pozvan nije pristupio na zakazano ročište, a sud je ponovno pozivanje istog ocijenio nepotrebnim s obzirom da je sve relevantne činjenice utvrdio ostalim provedenim dokazima u postupku.

8. Također, nije saslušao niti zakonskog zastupnika tuženika, EASG, također uredno pozvanog na ročište radi saslušanja uz upozorenje o posljedicama izostanka, jer na zakazano ročište nije pristupio. Stoga ga nije mogao saslušati na sporne okolnosti na strani tuženika – posebice razloge podnošenja prigovora na platni nalog, okolnosti potpisivanja Izjave o postignutom dogovoru i razlogu dobrovoljne uplate iznosa od 46.394,30 eura.

9. Iz potvrde Porezne uprave, Područni ured Zadar od 19. ožujka 2026. proizlazi da je tuženik za razdoblje od siječnja 2024. do prosinca 2025. koristio odbitak pretporeza na predmetne račune (privremene situacije) po svih pet spornih računa: broj 0023/1/2024 od 02. veljače 2024., broj 0024/1/2024 od 05. veljače 2024., broj 0016/1/2025 od 27. veljače 2025., broj 0017/1/2025 od 27. veljače 2025. i broj 0032/1/2025 od 15. travnja 2025.

S obzirom da je temeljem navedene potvrde sud utvrdio da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po svih pet spornih računa, nastupila je zakonska presumpcija iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a, pa se smatra da tužiteljeva tražbina postoji osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Tuženik nije pravovremeno predložio niti jedan dokaz kojim bi opovrgnuo tu zakonsku presumpciju, niti je iznio okolnosti koje bi dovodile u pitanje vezu između korištenog pretporeza i spornih tražbina.

10. Izjava o postignutom dogovoru od 18. lipnja 2025. vlastoručno je potpisana od strane EASG kao člana uprave tuženika. Zakonski zastupnik tužitelja, saslušan u svrhu dokazivanja potvrdio je autentičnost ove isprave te pojasnio da je ona nastala nakon dva sastanaka na kojima je tuženiku dana na uvid kompletna projektna i obračunska dokumentacija. Ova isprava predstavlja izvansudsko priznanje tražbine od strane tuženika, koje sud ocjenjuje kao relevantan dokaz koji potvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Svjedok EA, saslušan 05. svibnja 2026. u svom je iskazu naveo da je bio nadzorni inženjer i glavni nadzorni inženjer na objektu 1B koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], angažiran od strane tuženika, pri čemu je nadzor obavljao od ožujka 2022. do otprilike početka 2026. U sklopu svog djelokruga nadzora kontrolirao je građevinsko-obrtničke radove te radove na vodovodu i kanalizaciji. Kao glavni nadzorni inženjer koordinirao je sve nadzorne inženjere koji su bili uključeni u radove, no u njihov stručni djelokrug nije ulazio. Potvrdio je da je nadzorni inženjer za strojarske radove bio SA, a za elektroinstalacije ČA, angažirani od strane tuženika. Sve privremene situacije u spisu odnose se na područje elektro i strojarskih instalacija, pri čemu je uočio da privremena situacija s lista 69 nije ovjerena. Istaknuo je međutim da su se plaćanja vršila i bez ovjere – dakle neovisno o formalnoj ovjeri od strane nadzornih inženjera. Potvrdio je da je tuženik u početku vršio plaćanja izvođačima, ali da su sva gradilišta u jednom trenutku stala i plaćanja prestala, pa je tako tuženik i njemu ostao dužan isplate za obavljeni rad. Iskazao je da mu je poznato da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tužitelj bio "kvalitetan izvođač, prisutan i operativan" i da je izvodio vodoinstalaterske radove u njegovu djelokrugu, kao i da ni on ni investitor nisu imali prigovore prema tužitelju u pogledu načina izvođenja radova.

12. Zakonski zastupnik tužitelja NA, saslušan 17. lipnja 2026. iskazao je da je direktor tužitelja u ovom te u relevantnom prethodnom razdoblju. Potvrdio je da su radovi obuhvatili dva stambena objekta sa po četiri stambene jedinice, tzv. Kožino 1 te dva stambena objekta, tzv. Kožino 2, te da je tužitelj bio angažiran za izvođenje elektro i strojarskih te vodoinstalaterskih radova. Potvrdio je da su radove nadzirali nadzorni inženjeri koje je angažirao sam tuženik, koji su potpisivali privremene situacije temeljem kojih su se izdavali računi koji se šalju tuženiku. Istaknuo je da nikakvih prigovora niti na kvalitetu, niti na obim radova, niti na visinu računa od strane tuženika nije bilo, te da je tuženik štoviše tražio usklađenja između konta kartica. Radovi su se izvodili od početka 2022. do kraja 2024. Opisao je da je u tom periodu došlo do zastoja s plaćanjima prema svim izvođačima, kao i do promjene u strukturi vlasništva tuženika. Na inicijativu zakonskog zastupnika tužitelja, novi direktor tuženika je organizirao dva sastanka u Zadru na kojima je tuženiku dana na uvid kompletna dokumentacija, a zastupnik tuženika potom je potpisao izjavu o priznavanju duga. Zakonski zastupnik tužitelja potvrdio je autentičnost svog potpisa na Izjavi o postignutom dogovoru s lista 63 spisa.

12. Sud je prihvatio iskaz svjedoka BA te zakonskog zastupnika tužitelja PA ocjenjujući ih neposredno uvjerljivim te međusobno logički koherentnim. Nije prihvaćen jedino dio iskaza zakonskog zastupnika tužitelja koji je ustvrdio da su sve privremene situacije ovjeravane po nadzornim inženjerima tuženika, s obzirom da jedna od privremenih situacija (s lista 69 spisa) očito nije ovjerena, a iz iskaza svjedoka BA proizlazi da nisu bile ovjeravane sve privremene situacije, ali da su se plaćanja vršila i bez obzira na ovjeru. Ovime je tuženik konkludentno derogirao formalnost ovjere kao uvjet za nastanak obveze plaćanja. Osim toga tuženik je za svih pet spornih računa koristio pravo na odbitak pretporeza, što znači da je i tražbinu po računu koji odgovara neovjerenoj situaciji prihvatio kao tražbinu o stvarno primljenim uslugama.

13. Na ovom mjestu valja istaknuti i činjenicu da je tuženik tijekom postupka dana 09. rujna 2025. dobrovoljno uplatio dio utužene tražbine i to iznos od 46.394,30 eura, iako je u prigovoru na platni nalog tvrdio kako tužitelju ne duguje traženi novčani iznos.

14. Na temelju sveukupno provedenog dokaznog postupka – izvoda isprava, iskaza svjedoka BA, iskaza zakonskog zastupnika tužitelja PA, Izjave o postignutom dogovoru, potvrde o uplati iznosa 46.394,30 eura i potvrde Porezne uprave o korištenju odbitka pretporeza. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, primio je i prihvatio ugovorenu uslugu, tužitelj ga je uredno pozvao na temelju privremenih situacija i ispostavljenih računa na ispunjenje obveze, tuženik nije izjavio prigovore niti na kvalitetu, niti na obim usluge, djelomično je dobrovoljno podmirio obvezu te je u cijelosti koristio pravo na odbitak pretporeza po spornim računima. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te je tuženik u obvezi tužitelju platiti preostali dio dužne tražbine u iznosu od 32.210,27 eura za koju sa svoje strane nije pružio niti jedan dokaz koji bi je doveo u pitanje. Osim glavnice tuženik tužitelju duguje i zakonske zatezne kamate počev od zakašnjenja s plaćanjem novčane obveze pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO).

15. Stoga je sud primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u dijelu konačnog postavljenog zahtjeva od 32.210,27 eura sa zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama, a u dijelu za koji je zahtjev povučen (46.394,30 eura sa zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama) isti ukinuo.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pri čemu je tuženik kao stranka koja nije uspjela u postupku u obvezi naknaditi tužitelju sve potrebne troškove ovog postupka. Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka početna vrijednost predmeta spora u iznosu od 78.604,57 eura podneskom tužitelja od 11. prosinca 2025. smanjena na iznos od 32.210,27 eura što utječe na visinu nagrade punomoćnika tužitelja za zastupanje tužitelja, jer se ista određuje ovisno o vrijednosti predmeta spora.

17. Tužitelju su priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11.1. u vezi Tbr. 7.1. OT – 1.482,00 eura), naknadu javnog bilježnika sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnog bilježnika u ovršnom postupku u iznosu od 12,50 eura, sastava podnesaka od 11. prosinca 2025. te 13. travnja 2026. (Tbr. 8.1. OT – za svaki po 625,00 eura), zastupanja na pripremnom ročištu 09. veljače 2026. (Tbr. 9.2. OT – 312,50 eura), zastupanja na ročištima glavne rasprave 05. svibnja 2026. te 17. lipnja 2026. (Tbr. 9.1. OT – za svako po 625,00 eura), sastava podneska s prijedlogom za donošenje prethodne mjere (Tbr. 11.1. u vezi 7.1 OT – 625,00 eura), sudske pristojbe na prijedlog za donošenje prethodne mjere u iznosu od 331,81 eura, predujam FINA-i vezano uz prethodnu mjeru u iznosu od 265,45 eura, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 442,10 eura, što ukupno iznosi 5.971,36 eura.

18. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 312,50 eura tužitelj se odbija, kao neosnovanim, s obzirom da je isti za zastupanje na pripremnom ročištu od 09. veljače 2026. pogrešno primijenio tarifni broj 9.1. Odvjetničke tarife koji se odnosi na zastupanje na glavnoj raspravi odnosno raspravljanje o meritumu spora, dok se ovdje radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a za koje mu je sukladno Tbr. 9.2. Odvjetničke tarife dosuđen odgovarajući iznos od 312,50 eura.

U Varaždinu 03. rujna 2026.

Sudac

Melita Poljanec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku Luki Škara, odvjetniku iz Zadra

-Tuženiku po punomoćniku Leu Buljatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buljat i partneri j.t.d. iz Zagreba