REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Splitu
Sukoišanska 6, Split
Poslovni broj: Povrv-71/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, kojeg zastupa zastupnik po zakonu LD i generalni punomoćnik KD, zaposlenik, protiv tuženika POLJOPRIVREDNA ZADRUGA SINJANKA, OIB: 95920026867, Turjaci 221, L, kojeg zastupa zastupnik po zakonu UD, upravitelj zadruge, radi isplate, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti, 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Matijane Paradžik poslovnog broja Ovrv-23932/2024 od 24. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku POLJOPRIVREDNA ZADRUGA SINJANKA, OIB: 95920026867, Turjaci 221, Turjaci, da u roku od 8 dana plati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, iznos od 1.592,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. rujna 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 510,69 EUR, kao u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama od 24. ožujka 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 20. rujna 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga koji je prijedlog automatski povjeren u rad javnoj bilježnici u Splitu Matijani Paradžik kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 1.592,67 EUR zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 20. rujna 2024. do isplate i prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 510,69 EUR, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Matijane Paradžik poslovnog broja Ovrv- 23932/2024 od 24. ožujka 2025. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) sada namiri tražbinu te je, radi prisilne naplate navedene tražbine određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka povodom prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru.
3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovnog broja Ovrv-23932/2024-12 od 4. prosinca 2025. taj se oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti istog spis je ustupio Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom.
4. Rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovrv-71/2026-4 od 16. ožujka 2026. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha , ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem stranke su upozorene na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP-a.
5. Tuženik da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, izjavio prije zaprimanja predmetnog rješenja o ovrsi nije bio obaviješten ni o kakvom dugu. Nakon obraćanja ovrhovoditelju, saznao je da se dug odnosi na povrat sredstava dodijeljenih za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim virusom COVID-19 u 2021., a da je razlog za povrat to da dokumentacija navodno nije bila potpuna. Tuženik je izjavio da je podnio svu potrebnu i traženu dokumentaciju koju je nakon pregleda tužitelj odobrio, a ako je došlo do greške u procjeni da bi takvu pogrešku trebali snositi djelatnici tužitelja, a ne tuženik.
6. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporio sve navode iz tuženikova prigovora. U podnesku od 30. ožujka 2025. naveo je kako je odlukom tužiteljevog Upravnog vijeća, 30.04.2021. uvedena mjera pod nazivom „Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID -19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko–moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za ožujak-travanj-svibanj 2021.“ (dalje u tekstu: Potpore), koja je za razdoblje od ožujka do svibnja 2021. uključivala isplatu iznosa od najviše 4.000,00 kn mjesečno po radniku koji radi u punom radnom vremenu, odnosno, srazmjerni dio po radniku prema broju sati rada u nepunom radnom vremenu prema postotku pada prihoda. U cilju odabira korisnika, tužitelj da je na svojim internetskim stranicama objavio javni poziv i tuženik je podnio ponudu (zahtjev za dodjelu potpore) prihvaćajući sadržaj i uvjete tog javnog poziva. Tužitelj da je sredstva automatski isplaćivao po zaprimljenim zahtjevima, a naknadnom revizijom analizirao je sadržaj zaprimljenih zahtjeva. Stoga, da se predani zahtjev za mjeru očuvanja radnih mjesta od strane poslodavca tretira kao ponuda korisnika za sklapanjem ugovora o korištenju potpore te da je prihvatom ponude od strane tužitelja, odnosno, odobrenjem zahtjeva poslodavca za dodjelom Potpore sklopljen ugovor o korištenju Potpore. Međutim, da su zahtjev za dodjelu Potpore i pripadajuća dokumentacija podložni naknadnoj obradi i reviziji te traženju povrata isplaćenih sredstava za slučaj da se utvrdi da su navedena sredstva nepripadno isplaćena. Propisani uvjeti da su bili javno dostupni na službenim stranicama tužitelja.
7. Tužitelj je izjavio da je tuženiku na temelju predanog zahtjeva automatizmom 16. travnja 2021. isplatio iznos od 4.000,00 kn/530,89 € za ožujak, 1. lipnja 2021. iznos od 4.000,00 kn/530,89 € za travanj te 13. srpnja 2021. iznos od 4.000,00 kn/530,89 € za svibanj. Naknadnom revizijom utvrđeno je da tuženik ne udovoljava traženim kriterijima za dodjelu Potpore jer UD, za kojeg je tuženik tražio potporu, nije zaposlenik tuženika već je na obvezna osiguranja prijavljen kao samostalni poljoprivrednik sukladno članku 11. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju. Radi toga, da je tužitelj 20. srpnja 2021. donio Obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva te da je obvezan izvršiti povrat nepripadno isplaćenih sredstava u iznosu od 12.000,00 kuna i isto dostavio tuženiku 22.07.2021. na e-mail adresu koju je tuženik naveo među podacima za kontakt u zahtjevu, a potom ga i 27.07.2021. te 29.10.2021. upozorio na obvezu povrata nepripadno isplaćenih sredstava.
8. Stoga, da je tužitelj donošenjem Obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva, dostavljenoj tuženiku 22. srpnja 2021., u kojoj je obrazložio u čemu se sastoji povreda ugovorne obveze, odnosno, neispunjenje temeljnog kriterija za dodjelu potpore te je zatražio od tuženika povrat nepripadno isplaćenih sredstava, kao i da je službenim e- mailovima od 27. srpnja 2021. i 28.1 listopada 2021. jasno iskazao svoju volju za raskidom ugovora te istaknuo zahtjev za povratom nepripadno isplaćenih sredstava. Stav da tako izražena volja predstavlja izjavu o raskidu da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revt-76/2013 od 1.7.2014. Stoga, da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove te da je tuženik obvezan vratiti isplaćena sredstva s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da tražbina tužitelja nije zastarjela jer da nije protekao petogodišnji zastarni rok.
9. U prilog svojih navoda tužitelj je priložio Uvjete i način korištenja sredstava za provođenje mjere Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko–moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za ožujak-travanj- svibanj 2021, zahtjev za dodjelu potpore, Klasa: 103-05/21-01/11434, od 07.04.2021., tablicu radnika za koje se traži potpora (UD), izvadak HFZR-a, pregled naloga za isplatu, ispis elektronske radne knjižice iz evidencije HZMO-a, obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva od 20.07.2021., e-mailovi od 22.07.2021., 27.07.2021. i 28.10.2021. i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-76/2013 od 1.7.2014.
10. U podnesku od 23. travnja 2026. tuženik je izjavio da je zahtjev za dodjelu potpore podnesen 7. travnja 2021. u dobroj vjeri i uvjerenju da su svi propisani kriteriji ispunjeni. Naveo je da je sustav automatske isplate bez prethodne kontrole doprinio nastanku ove situacije te da se negativne posljedice ne mogu u cijelosti prebacivati na tuženika koji je postupao u dobroj vjeri. Tuženik je osporio visinu zatraženih kamata i predlažio održavanje usmene rasprave.
11. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.
12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 1.592,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose isplaćenih na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19).
14. S tim u vezi, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 502., stavka 1. ZPP-a.
15. Odredbom članka 461.a, stavka 4. propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
16. Sud je proveo pisani postupak s obzirom na to da se upravo radi o postupku u sporu male vrijednosti te budući nijedna strana nije obrazloženo predložila održavanje ročišta, a sud je utvrdio s obzirom na okolnosti slučaja da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, sukladno odredbi članka 461., stavka 4. ZPP-a.
17. Među strankama nije sporno da je tuženik 7. travnja 2021. podnio zahtjev tužitelju za dobivanje potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za ožujak-travanj- svibanj 2021. (dalje: Potpora).
18. Nije sporno među strankama ni da je tužitelj prihvatio ponudu, odnosno zahtjev tuženika za dobivanje predmetne potpore i po toj osnovi isplatio tuženiku iznos od 12.000,00 kn.
19. Sporno je među strankama je li tužitelj obavijestio tuženika da ne ispunjava uvjete za Potporu, odnosno raskinuo predmetni ugovor i zatražio povrat uplaćenih sredstava i je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčana sredstva u iznosu 1.592,67 EUR koja mu je tužitelj isplatio u kunskoj protuvrijednosti kao potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom.
20. U pogledu predmetne potpore, riječ je o mjeri aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom i potresom, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koju provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno odredbama Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj: 118/18 i 32/20; dalje: ZTR).
21. Prema odredbi članka 36. stavka 1. ZTR-a mjere aktivne politike zapošljavanja koje provodi Zavod te uvjete i način korištenja sredstava za provođenje tih mjera godišnje donosi Upravno vijeće Zavoda. Posebni uvjeti i način korištenja sredstava utvrđuju se ugovorom između Zavoda i korisnika sredstava (članak 36. stavak 2. ZTR-a).
22. Tužiteljevo upravno vijeće je u skladu sa svojim zakonskim ovlastima donijelo Uvjete i način korištenja sredstava za provođenja mjera Potpora za očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (Covid 19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko – moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za razdoblje ožujak - svibanj 2021. (dalje: Uvjeti), te je uputilo javni poziv poslodavcima koji predstavljaju ciljne skupine propisane u Uvjetima da podnesu zahtjeve. Na taj način je tužitelj pozvao neodređeni broj osoba da učine ponudu pod objavljenim uvjetima, koji predstavljaju bitne sastojke ugovora (članka 256. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO-a). Tuženik je slanjem zahtjeva od 7. travnja 2021. učinio ponudu te ju je tužitelj prihvatio.
23. Tužitelj je nesporno prihvatio ponudu tuženika za dodjelu potpore i po tako prihvaćenoj ponudi tuženiku isplatio utuženi iznos po kojoj osnovi je sukladno citiranoj odredbi članka 252. stavka 2. ZOO-a među strankama nastao ugovorni odnos.
24. Uvidom u tužiteljev zahtjev za Potporu razvidno je kako tuženik podnosi isti radi pada poslovnih aktivnosti uzrokovanih epidemijom koronavirusa te evidentira da ima jednog zaposlenog radnika na dan **.**.2020. (UD) kao i na dan podnošenja zahtjeva.
25. Pregledom teksta Potpore koji po ocjeni ovog suda predstavlja izvor prava za sporni odnos među strankama, odnosno Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za ožujak-travanj- svibanj 2021. (dalje: Uvjeti i način korištenja sredstava za provođenje mjera Potpora), razvidno je kako su istima propisani cilj mjere, ciljana skupina poslodavaca i ciljana skupina radnika. Iz samog cilja mjere, a to je očuvanje radnih mjesta, kao i ciljanih skupina poslodavaca i radnika, razvidno je da se potpora traži upravo radi sudjelovanja u troškovima plaća zaposlenika.
26. Iz e-maila tužitelja od 22. srpnja 2021. je razvidno da je tužitelj istim dostavio tuženiku obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva od 20. srpnja 22021., dok je iz navedene obavijesti razvidno da je zahtjev ocijenjen negativno jer da tuženik nije imao zaposlenih u trenutku podnošenja zahtjeva, odnosno nije ispunjavao temeljni kriterij za dodjelu potpore te je radi istog od tuženika zatraženih povrat isplaćenih sredstava.
27. Iz ispisa elektronske radne knjižice iz evidencije HZMO-a razvidno je da UD nije zaposlenik tuženika već da je na obvezna osiguranja prijavljen 1. travnja 2010. kao samostalni poljoprivrednik prema odredbi članka 11. točke 4. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju.
28. Odredbom članka 11. točkom 4. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju („Narodne novine“; br. 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010) koji je bio na snazi 2010. propisano je da su obvezno osigurane osobe koje su po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit.
29. Kako je to vidjeti iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave od **.**.2020. UD je u prethodnoj godini bio osiguran upravo kao poljoprivrednik, a budući je bio upravitelj zadruge koji nije bio po toj osnovi osiguran, obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.
30. Slijedom navedenog, kako su predmetni iznosi isplaćeni tuženiku radi očuvanja radnog mjesta UD kao zaposlenika tuženika, dok je utvrđeno da UD nije bio zaposlenik tuženika u vrijeme podnošenja zahtjeva za predmetne potpore, to nisu bili ispunjeni kriteriji propisani Uvjetima i načinu korištenja sredstava za provođenje mjera Potpora.
31. Tužitelj je u ovom postupku naveo kako obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva tuženika i traženje povrata isplaćenih sredstava predstavlja izjavu o raskidu ugovora, s tim da je razlog raskida taj što tuženik nije ispunjavao uvjete za dodjelu potpore za razdoblje za koje je potpora isplaćena (ožujka – svibanj 2021). Iz samih navoda tužitelja kao i ranije obrazloženog, proizlazi kako tuženik u ovoj pravnoj stvari nije prekršio ugovorene obveze, već on od početka nije imao svojstvo koje se tražilo za sklapanje ugovora, odnosno nije imao zaposlenih u razdoblju za koje mu je potpora isplaćena. Tužitelj je, s druge strane, imao pogrešnu predodžbu o tome da tuženik ima zaposlenika i to UD u pogledu kojeg je potpora isplaćena. Dakle, kod tužitelja je postojao nesklad između njegove stvarne volje (da sklopi ugovor s poduzetnikom koji zapošljava UD kako bi se očuvalo radno mjesto tog radnika) i danim očitovanjem (kojim je prihvatio tuženikovu ponudu, premda tuženik nije imao zahtijevano svojstvo poslodavaca UD), radi čega je tužitelj bio u bitnoj zabludi.
32. Prema odredbi članka 280. stavka 1. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.
33. Ugovori koji su sklopljeni pod utjecajem bitne zablude svrstavaju se u pobojne pravne poslove, što podrazumijeva da se smatraju valjanim i proizvode pravne učinke sve dok ih sud konstitutivnom presudom ne poništi. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (čl. 280. st. 2. ZOO-a).
34. Međutim, tužitelj nije tužbom zahtijevao od suda da poništi nesporno sklopljeni ugovor između stranaka. Posljedično, tužitelj nema pravo vraćanja onog što je ispunjeno na temelju ugovora, u smislu odredbe članka 332. stavka 1. ZOO-a jer je ugovor i dalje na snazi i proizvodi pravne učinke (tako VTSRH u presudi poslovni broj Pž-1390/2025-2 od 25. rujna 2025.).
35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
36. Odredbom članka 164., stavka 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a odredbom stavka 2. da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. S obzirom da tužitelj takav zahtjev u pogledu troška nije postavio, odluka o istom je izostala.
U Splitu, 3. rujna 2026.
Sutkinja
Maja Čelan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a)
Dna:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis