REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-102/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u pravnoj stvari tužitelja ALMES d.o.o., Viškovo, Blažići 20A, OIB: 39322256656, zastupanog po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić iz Rijeke, Zagrebačka 9, protiv tuženika KD KOZALA d.o.o., Rijeka, Braće Hlača 2A, OIB: 54154102647, zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, Ivana Zajca 2/II, radi isplate, 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-10479/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 455/2023 (javnobilježnički predmet) od 28. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.596,93 EUR/34.635,60 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.259,93 EUR/77.303,41 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 4.596,93 EUR/34.635,60 kuna tekuće od 26. svibnja 2020. do 27. lipnja 2020., te trošak ovršnog postupka u iznosu od 750,09 EUR/5.651,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku KD KOZALA d.o.o., Rijeka, Braće Hlača 2A, OIB: 54154102647 naknaditi tužitelju ALMES d.o.o., Viškovo, Blažići 20A, OIB: 39322256656 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.782,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-10479/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-455/2023 (javnobilježnički predmet) od 28. kolovoza 2023. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 14.856,86 EUR/111.939,01 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2020. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 750,09 EUR/5.651,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2023. do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je u cijelosti osporio osnovu i visinu predmetne tražbine. Istaknuo je da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu u kojem se tužitelj obvezao izvesti ugovorene radove u predviđenom roku, ali da isti po pitanju osnovnih radova radi kojih je posao ugovoren, nije ništa napravio ni protekom polovine ugovorenog roka, uz obrazloženje da ne može garantirati da će uopće moći izvršiti te radove. Iz navedenih razloga da je raskinuo predmetni ugovor. Nadalje, navodi i da većina radova navedena u utuženom računu ili nije odrađena ili je odrađena nekvalitetno i protivno pravilima struke ili je obuhvaćena ranijom privremenom situacijom, kao i da se u svakom slučaju radilo o sporednim radovima koji će se morati ponovno izvoditi i koji su potpuno beskorisni. Stoga da ih nije dužan platiti. Istaknuo je i da zbog tako odrađenog posla protiv tužitelja vodi postupak radi naknade štete zbog povrede ugovorne obveze, koji postupak da se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-485/2021. U konačnici, naveo je i da ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-403/2023-3 od 30. listopada 2023. navedeni sud oglasio se stvarno nenadležnim, te je predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-102/2023-4 od 6. veljače 2024. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je među strankama bio zaključen ugovor o izvođenju radova kojim se obvezao izvesti radove na sanaciji centralnog objekta na groblju Drenova za ugovoreni iznos od 767.075,00 kuna, uvećano za PDV, dok se tuženik obvezao platiti ugovorenu cijenu . Naknadno da su sklopljena dva dodatka tom ugovoru kojima je na zahtjev tuženika prolongirano njegovo uvođenje u posao. U odnosu na izvedene radove da je izdao prvu privremenu situaciju zajedno sa računom u iznosu od 38.894,10 kuna, te da su svi obračunati radovi u toj privremenoj situaciji izvedeni, što je ovjerom situacije potvrdio i sam tuženik, te drugu privremenu situaciju, koja je predmet ovog postupka. Tuženik da je umjesto ispunjenja ugovorom preuzetih obveza 30. lipnja 2020. dostavio dopis kojim je, protivno ugovornim odredbama, otkazao ugovor prije istekao ugovorenog roka, nakon čega da su radnici i oprema sa gradilišta povučeni. Naveo je i da su, suprotno navodima tuženika, svi radovi koji su predmet ovog postupka, odnosno druge privremene situacije izvedeni, a što da potvrđuje i činjenica da je druga privremena situacija ovjerena od strane nadzornog inženjera ZT, a da tuženik istu nije ovjerio isključivo jer pokušava od sebe otkloniti svoju ugovornu obvezu. Također je istaknuo i da, suprotno navodima tuženika, u nalazu i mišljenju koji je bio podloga za prijavu na natječaj, ni na koji način nisu jasno i detaljno opisana oštećenja na objektu kroz koji prodire voda. Vještak da je vizualnim pregledom prostorija uočio oštećenja uslijed prodora vode koja se manifestiraju kao pojava kapilarnog dizanja vlage, sa zaključkom da je do oštećenja došlo zbog manjeg intenziteta vlažnosti, te opisom žbuke koju treba otkloniti i načinom sanacije, uz navode o načinu daljnje pripreme podloge, zaštite armature, prijedloga materijala koje treba upotrijebiti kako bi se zaustavilo prodiranje oborinskih voda, ali da ni na koji način nije utvrdio točke prodiranja oborinskih voda, a koja činjenica je ključna za takvu sanaciju. S tim u vezi, istaknuo je da je najkompliciraniji i najzahtjevniji zadatak u slučaju prodora oborinskih voda u bilo koji objekt činjenica utvrđivanja mjesta kroz koja oborinska voda prodire, a da je na tu činjenicu, odnosno da je projektna dokumentacija - vještački nalaz FT manjkav, tuženiku i ukazao. Stoga da je tuženik u trenutku kada je shvatio da bi trebalo doći do promjene troškovnika, a sve obzirom da je dokumentacija na temelju koje je obavljen javni natječaj bila manjkava, raskinuo ugovor, opravdavajući isto navodom da je postalo očito da neće ispuniti svoju obvezu, uz pozivanje na nedostatke u obavljenim radovima, pri čemu je potpuno zanemario da su nedostatci postojali već u samoj dokumentaciji na temelju koje je objavljen javni natječaj, iako je do kraja roka za završetak radova ostalo dovoljno vremena da se isti korigiranjem troškovnika i otklone, odnosno da se sanacija uspješno izvrši. Međutim, a neovisno o navedenom, istaknuo je da su radovi obuhvaćeni drugom privremenom situacijom izvedeni, a što je potvrdio i nadzorni inženjer ovjerom iste, kao i vještak građevinske struke u svom nalazu i mišljenju danom u postupku pred naslovnim sudom poslovni broj P-485/2021.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je istaknuo da nije sporno da je sa tužiteljem sklopio ugovor o izvođenju radova kojim se tužitelj obvezao izvesti radove na sanaciji centralnog objekta groblja Drenova, a on se obvezao isplatiti ugovorenu cijenu u iznosu od 767.075,00 kuna uvećano za PDV. Tužitelj da mu je za izvedene radove dostavio dvije privremene situacije, od kojih je po prvoj situaciji izdao račun broj 33-0001-15 u iznosu od 38.894,10 kuna, koji je plaćen, a temeljem druge privremene situacije račun broj 56-0001-15 u iznosu od 111.939,00 kuna, koji je predmet ovog postupka. Nadalje, istaknuo je da radovi koji su obuhvaćeni drugom privremenom situacijom nisu uopće izvedeni, a oni koji su izvedeni da su izvedeni nekvalitetno i protivno pravilima struke i odredbama ugovora, kao i da su neki od radova obuhvaćeni prvom privremenom situacijom koja je već plaćena. Uz navedeno, istaknuo je i da radovi otklanjanja prodora vode unutar centralnog objekta radi kojih je naručio radove nisu praktično ni započeti, zbog čega će se morati ponovno izvesti. Zbog tih razloga da nema nikakvu korist od radova koje je tužitelj izveo, slijedom čega da nije priznao radove izvedene po drugoj privremenoj situaciji, niti je istu ovjerio i potvrdio. S tim u vezi da zbog postupanja protivno ugovornim obvezama i tužiteljeve krivnje za raskid ugovora trpi štetu koju i ostvaruje u sudskom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-485/2021. Također, osporio je navode tužitelja da je ugovor otkazao protivno ugovornim odredbama jer da je ugovor raskinuo na temelju članka 16. ugovora, budući da tužitelj nije izvodio radove sukladno ugovoru, te je postalo očito da neće ispuniti ugovornu obvezu. Istaknuo je da je osnovni cilj i svrha zbog koje je naručio predmetne radove sprječavanje prodora vode unutar samog centralnog objekta na groblju Drenova, te da je tužitelja kod uvođenja u radove upoznao s time da u početnoj fazi izvođenja radova treba utvrditi mjesta prodora vode u objekt, jer da je prodor vode u sami objekt prvi problem koji se mora sanirati. Ugovor da je sklopljen na temelju javnog natječaja kojem je prethodio postupak osiguranja dokaza koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem R1-41/2018, u kojem je provedeno građevinsko vještačenje sa svrhom utvrđivanja nedostataka (bitnih zahtjeva zgrade) na centralnom objektu groblja Drenova, te da je vještak zaključio da su oštećenja objekta posljedica prodora oborinskih voda u konstrukciju zgrade. Spomenuti javni natječaj da je raspisan upravo radi izvođenja radova na sanaciji objekta sa ciljem otklanjanja prodora vode unutar objekta, kao i da je dio natječajne dokumentacije, između ostalog, činio i nalaz i mišljenje vještaka FT (istog vještaka kao i u postupku osiguranja dokaza) u kojem su detaljno opisana oštećenja na objektu kroz koja prodire voda unutar objekta i koja je potrebno sanirati, zajedno s prijedlogom troškovnika prema kojem je sastavljen troškovnik na kojem su radovi prikazani po stavkama, a u konačnici da su predmetni troškovnik, te tehnički i posebni uvjeti sastavni dio ugovora. Tužitelj da je bio upoznat s natječajnom dokumentacijom i troškovnikom i prije započinjanja posla, budući da je ista bila javno objavljena, a tužitelj da je nakon što je proučio dokumentaciju i pregledao objekt dao vlastitu ponudu za obavljanje posla u skladu s predmetnom dokumentacijom, pa da ukoliko je smatrao da zbog nedostataka u projektu ne može izvršiti posao da se nije trebao prijaviti na javni natječaj, odnosno nakon prijave na natječaj prijaviti da na temelju dokumentacije ne može izvršiti posao kako bi se dokumentacija izmijenila na način da omogućava tužitelju da izvrši posao. Obrazlažući navedeno, tuženik je naveo da je nakon sklapanja osnovnog ugovora, sa tužiteljem zaključio i dva dodatka osnovnom ugovoru, kojima je na zahtjev tužitelja prolongirano njegovo uvođenje u posao, tako da je u posao uveden 10. ožujka 2020., ali da je unatoč tome značajno kasnio s izvođenjem radova i rijetko se pojavljivao na gradilištu. U priloga navedenom, istaknuo je da je na temelju izvješća nadzornog inženjera od 22. svibnja 2021. utvrđeno da je do toga dana utrošeno okvirno 40% predviđenog roka izvođenja radova, a da realizacija u odnosu na ugovoreni troškovnik iznosi 20 - 25%, pri čemu da nije ni započeo s radovima saniranja oštećenja unutar objekta, niti su uopće utvrđena mjesta prodora vode unutar objekta. Nakon navedenog izvješća da je održano više zajedničkih sastanaka predstavnika tužitelja, tuženika i nadzora, pa da je tako na sastanku održanom 25. svibnja 2020. zaključeno da dinamika radova nije zadovoljavajuća, te da je tužitelju posebno dan nalog da krene u sanaciju krovnih površina objekta kako bi se pristupilo sprječavanju prodora vode . Na idućem sastanku održanom 3. lipnja 2020. da je ponovno zaključeno da tuženik kao izvođač radova treba utvrditi sva mjesta na kojima voda ulazi u centralni objekt, te plan svih aktivnosti tome prilagoditi, a da su predstavnici tužitelja naveli da utvrđivanje mjesta prodora vode nije navedeno u troškovniku, ali da je, unatoč prijedlogu direktorice tuženika za izmjenu troškovnika, zaključeno da u troškovniku postoje stavke gdje se ti radovi mogu prikazati. U konačnici, treći sastanak da je održan 25. lipnja 2020. na kojem je predstavnik tužitelja izjavio da "nema garancije da će se uzroci propuštanja vode u centralni objekt detektirati i otkloniti", koji stav da mu nije bio prihvatljiv, pa da je tužitelju naloženo da dostavi izvješće o svim do sada poduzetim radovima, mjestima propuštanja vode i načinu njihova saniranja, a što nije učinio. Iz navedenih razloga, odnosno zbog činjenice da tužitelj nije niti započeo s otklanjanjem osnovnog problema više od tri mjeseca (odnosno nakon više od 50% predviđenog roka radova) od uvođenja u posao, te izjave da ne garantira da će moći detektirati i otkloniti uzroke propuštanja vode u objekt, odnosno da ne jamči da će moći riješiti osnovni problem radi kojeg su predmetni radovi naručeni, da je, u skladu s ugovornim odredbama, potpuno opravdano i zakonito raskinuo predmetni ugovor. Nakon raskida ugovora da je osnovano zajedničko povjerenstvo koje je trebalo utvrditi točnu količinu i kvalitetu izvedenih radova, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka FT, koji je činio dio natječajne dokumentacije i prema kojem su se radovi trebali izvoditi, međutim da se tužitelj, unatoč danom nalogu, nije očitovao po pojedinim stavkama iz navedenog nalaza i mišljenja o tome jesu li stavke izvedene, kada i u kojem obimu, a niti priložio dokumentaciju, nakon čega da je sam angažirao vještaka graditeljske struke, koji mu je dostavio stručno mišljenje o tome koji su radovi izvedeni i o njihovoj vrijednosti. U skladu s navedenim da osporava radove navedene u spornom računu tužitelja , odnosno sve radove navedene u računu broj 56-0001-15 od 27. svibnja 2020., i to: A) za radove navedene u stavci A2 osporava da bi kod čišćenja pukotina bili uklonjeni olabavljeni dijelovi, da bi bilo izvršeno otprašivanje zrakom i gravitacijsko zalijevanje pukotina vrlo tekućom epoksi smolom u skladu sa zakonskom normom, B) za radove navedene u stavci B1 osporava da bi bila postavljena fasadna skela koja se navodi u stavci, da bi bila postavljena skela na velikoj odarnici, već da se koristila skela na kotačima; C) za radove navedene u stavci B4 osporava da bi radovi čišćenja završnog sloja i podloga bili izvedeni u količini koja je navedena u stavci; D) za radove navedene u stavci B8 osporava da bi tužitelj na sanirane površine nanio sloj cementnog morta dovoljne debljine od 3 mm na cijeloj površini; E) za radove navedene u stavci B9 osporava u cijelosti da bi isti bili izvedeni, jer da su radovi navedeni u ovoj stavci obračunati i plaćeni po prvoj privremenoj situaciji, odnosno po prvom računu broj 33- 0001-15. Također, a neovisno o navedenom, posebno je istaknuo da tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu cijene za izvršene radove, koju cijenu temelji i obračunava prema troškovniku koji je sastavni dio ugovora, ali da je predmetni ugovor raskinut, a što ima za posljedicu, sukladno odredbi članka 368. Zakona o obveznim odnosima , da su ugovorne strane oslobođene svojih ugovornih obveza, osim obveze na naknadu štete, te da strana koja je ispunila ugovor u cijelosti ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala. U skladu s tim da tužitelj ne može potraživati isplatu cijene za izvedene radove koju temelji na odredbama ugovora koji nije na snazi i čiji je učinak prestao, a u odnosu na koji su stranke oslobođene svojih obaveza, već da ima samo pravo na povrat onog što je dao u skladu s pravilima o stjecanju bez osnove. Stoga da tužitelj ima pravo zahtijevati samo naknadu tržišne vrijednosti izvršenih radova i ulaganja (naknadu tržišne vrijednosti nužnih i korisnih troškova), a ne isplatu cijene za radove koju obračunava na temelju ugovora. U tom slučaju da je tužitelj dužan dokazati koje je radove izveo, jesu li takvi radovi nužni i korisni, te kolika je tržišna vrijednost predmetnih radova od kojih tuženik ima koristi. Međutim da tužitelj nije prije zaključenja prethodnog postupka predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, a bez tog dokaza, da sud ne može ocijeniti tržišnu vrijednost radova koje je tužitelj izveo (ako ih je izveo), jer za to nema potrebna stručna znanja. U konačnici, naveo je i da ustraje kod istaknutog prigovora zastare jer da se radi o tražbini iz trgovačkog ugovora, da zastarni rok iznosi 3 godine i zastara teče odvojeno za svaki izvršeni rad ili uslugu, sukladno članku 228. Zakona o obveznim odnosima, kao i da zastarni rok treba računati od prvog dana nakon što je pojedini rad izvršen, a ne od dana koji je naznačen kao datum dospijeća u drugoj privremenoj situaciji, slijedom čega da je zastara nastupila za isplati naknade za sve radove izvršene prije 25. svibnja 2020.

6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaze zastupnika po zakonu tužitelja ĆT, zastupnice po zakonu tuženika UT, te svjedoka ZT, ŠT, MT i OT.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Prvenstveno valja navesti da je predmet ovog postupka isplata nakade za radove po računu broj 56-0001-15 izdanog temeljem druge privremene situacije koju je tužitelj, kao izvođač radova, izdao tuženiku, kao naručitelju radova, za radove izvršene prije raskida predmetnog ugovora, a ne pitanje valjanosti raskida ugovora o izvođenju radova, kao niti krivnja za isto. Međutim, za primjenu relevantnih odredbi zakona i odluku u ovoj pravnoj stvari bitan je razlog raskida ugovora, te posljedično tome i teret dokazivanja osnovanosti i visine predmetne tražbine.

9. Prema općim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) valjani ugovor može se raskinuti sporazumom (članak 160. ZOO), zbog neispunjenja (članak 360. ZOO), zbog djelomične nemogućnosti ispunjenja (članak 373. stavak 2. ZOO) i zbog promijenjenih okolnosti (članak 369. ZOO), međutim, za pojedine ugovore predviđene su posebne pretpostavke za raskid.

10. Odredbom članka 598. stavka 1. ZOO-a propisano je da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama, dok je stavkom 2. propisano da ako do isteka toga roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Odredbom članka 599. stavka 1. ZOO-a propisano je da ako je izvršenje djela u određenom roku bitan sastojak ugovora, a izvođač je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očito da ga neće završiti u roku, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, dok je stavkom 2. propisano da on to pravo ima i onda kad rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takva zakašnjenja naručitelj očito ne bi imao interes za ispunjenje ugovora.

11. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o izvođenju radova, koji ugovor je ugovor o djelu uređen odredbama članaka 590. – 619. ZOO-a. Nije sporno ni da je navedeni ugovor raskinut jednostranom izjavom tuženika, kao naručitelja radova pozivom na odredbu članka 16. ugovora o izvođenju radova (list 55-58 spisa), kojom je ugovoreno da naručitelj može raskinuti ugovor ukoliko izvođač ne izvodi radove sukladno ugovoru, odnosno na drugi način ne poštuje ugovorne odredbe. Tuženik je tijekom postupka, kao razloga raskida ugovora istaknuo da tužitelj nije niti započeo s otklanjanjem osnovnog problema radi kojeg je ugovor zaključen (sprječavanje prodora vode unutar centralnog objekta na groblju Drenova) više od tri mjeseca od uvođenja u posao, odnosno nakon više od 50% predviđenog vremena trajanja radova, kao i da je izjavio da ne garantira da će moći detektirati i otkloniti uzroke propuštanja vode u objekt.

12. Iz navedenog proizlazi da je tuženik predmetni ugovor raskinuo zbog neispunjenja ugovora od strane tužitelja, slijedom čega je na tuženiku teret dokaza da je ugovor raskinuo zbog neispunjenja obveze od strane tužitelja ili zbog odstupanja od ugovorenih uvjeta, a što tuženik, prema stavu ovoga suda nije dokazao . Naime, iako među strankama nije sporno da je bilo kašnjenja u izvođenju radova, što proizlazi i iz izvješća nadzornog inženjera od 22. svibnja 2020. (list 172-173 spisa) i zapisnika sa sastanaka na gradilištu (list 176-179 spisa), te iskaza zastupnika po zakonu tužitelja NT (list 222-225 ), kao i zastupnice po zakonu tuženika UT (list 225-228 spisa), na tuženiku je bio teret dokaza da je navedeno opravdan razloga za primjenu odredbe 16. ugovora o izvođenju radova, budući da u trenutku raskida ugovora od strane tuženika 30. lipnja 2020. ugovoreni rok završetka radova još nije bio istekao, te da tužitelj do kraja ugovorenog roka (Dodatak II. ugovoru o izvođenju radova) neće izvršiti ugovorene radove, odnosno da ih uopće neće izvršiti. Pri tome, iz ranije navedenih zapisnika sa sastanaka na gradilištu koji su se održavali tijekom izvođenja radova, a posebno iskaza svjedoka ZT (list 217-219 spisa) proizlazi da je između stranaka bilo prijepora i oko dokumentacije temeljem koje su se izvodili radovi, posebno troškovnika vezano za mjesta prodora vode. Tako je u svom iskazu nadzorni inženjer ZT, koji je sukladno članku 20. Tehničkih i posebnih uvjeta, koji su sastavni dio ugovora o izvođenju radova, predstavnik naručitelja, koji punovažno zastupa naručitelja pri izvođenju ugovorenih radova, iskazao da otkrivanje uzroka prodora vode nije bilo navedeno u troškovniku, već da je pisalo saniranje vidljivih oštećenja, a ne uzroka prodora vode, pa da je tako u odarnici bilo navedeno dvije ili tri pozicije s oštećenjima, a da je kasnije nađeno pet ili šest mjesta propuštanja, te da su pokušali naći propuštanja koja nisu vidljiva. Također, isti je iskazao i da je bilo potrebno izmijeniti troškovnik da bi se napravila cjelovita sanacija prodora vode, a na što tuženik nije pristao, a da se navod iz zapisnika sa sastanka od 3. lipnja 2020. da nije potrebno mijenjati troškovnik odnosio na detekciju mjesta prodora vode u glavnoj odarnici. O problemu vezanom za stavke troškovnika i prodor vode u objekt također je iskazao i zastupnik po zakonu tužitelja ĆT (list 222- 225 spisa), kao i svjedok ŠT (list 235-237 spisa) koji je iskazao da iz dokumentacije nije bilo razvidno od kuda dolazi propuštanje vode, a da stavkama troškovnika nije bilo predviđeno pronalaženje uzroka prodora vode.

13. Sukladno iznesenom, za utvrđivanje činjenice da izvođač (tužitelj) nije izvodio radove sukladno ugovoru, odnosno da na drugi način nije poštovao ugovorne odredbe bilo je potrebno provesti dokaz građevinskim vještačenjem, a koji dokazni prijedlog tuženik nije predložio.

14. Stoga je, prema stavu ovoga suda, predmetni ugovor raskinut voljom naručitelja u smislu članka 619. ZOO-a kojom je propisano da naručitelj, sve dok naručeno djelo nije dovršeno, može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

15. Sukladno iznesenom, neosnovani su navodi tuženika da u konkretnom slučaju u primjenu dolaze odredbe o stjecanju bez osnove iz odredbe iz članka 1111. ZOO-a, te je tuženik dužan isplatiti tužitelju ugovorenu naknadu sukladno citiranoj odredbi članka 619. ZOO-a.

16. Vezano uz navedeno, neosnovan je prigovor zastare istaknut od strane tuženika s obzirom da se, sukladno članku 228. stavku 1. ZOO-a, u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok koji počinje teći od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno od dospijeća tražbine . Pri tome, za navesti je da je člankom 12. ugovora o izvođenju radova ugovoreno da se naručitelj obvezuje izvršiti plaćanje u roku od 30 dana računajući od dana zaprimanja ovjerene privremene, odnosno okončane situacije. Stoga, zastarni rok teče od dana dospijeća iz računa za radove obračunate u tom računu, a ne od dana kada je svaki pojedini rad izvršen, kako to navodi tuženik. Iz računa broj 56-0001-15 od 27. svibnja 2020. (list 20-22 spisa) izdanom temeljem druge privremene situacije, proizlazi da je rok plaćanja, odnosno dospijeća 30 dana. Stoga, tražbina tužitelja dospjela je 27. lipnja 2020., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 26. svibnja 2023., odnosno prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka.

17. Nadalje, kako je ranije navedeno, sukladno odredbi članka 619. ZOO -a, izvođač ima pravu na ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

18. Tuženik je u tijeku postupka osporio visinu tražbine tužitelja navodeći da radovi koji su obuhvaćeni drugom privremenom situacijom nisu uopće izvedeni, a oni koji su izvedeni, da nisu izvedeni kvalitetno i sukladno pravilima struke i odredbama ugovora, te da su neki od obračunatih radova obuhvaćeni prvom privremenom situacijom koja je već plaćena, kao i da radovi otklanjanja prodora vode unutar centralnog objekta radi kojih je tuženik naručio radove nisu ni započeli, zbog čega će se isti morati ponovno izvesti, pa da nema nikakvu korist od radova koje je tužitelj izveo.

19. Prvenstveno, a u odnosu na navode tuženika o nedostacima u izvedenim radovima, kao i navode da radovi otklanjanja prodora vode unutar centralnog objekta radi kojih je tuženik naručio radove nisu ni započeli, zbog čega će se isti morati ponovno izvesti, pa da nema nikakvu korist od radova koje je tužitelj izveo , valja navesti da je tuženik navedeno samo paušalno istaknuo, budući da nije jasno, detaljno i određeno naveo koji radovi su izvedeni s nedostatkom i u čemu se sastoje nedostaci, kao niti da je o istima obavijestio tužitelja, sukladno odredbama ZOO -a. Naime, da bi obavijest o postojanju nedostataka proizvela pravne učinke i tuženiku kao naručitelju omogućila korištenje prava po osnovi nedostataka, prigovor mora biti pravovremen, a potom i konkretiziran i određen, kako je to propisano, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Pri tome, činjenica da će u određenom razdoblju radovi koje je tužitelj izveo, a zbog nepoduzimanja daljnjih radova na navedenom objektu, morati zbog proteka vremena ponovno izvoditi, ne mogu pasti na teret tužitelja. Nesporno je da tuženik, nakon prestanka ugovornog odnosa sa tužiteljem nije s drugim izvođačem radova nastavio radove na centralnom objektu groblja Drenova.

20. Međutim, na okolnost da radovi nisu izvedeni, odnosno da su u 2. privremenoj situaciji obračunati radovi koji su već naplaćeni po prvoj privremenoj situaciji tuženik je dostavio mišljenje stručne osobe, ovlaštenog inženjera građevinarstva OT (list 187-191 spisa), dok je tužitelj navedeno mišljenje osporio, pozivajući se na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Tihomira Niševića iz postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 485/2021.

21. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka VT i usmenog iznošenja istog na ročištu održanom 29. veljače 2024. u predmetu ovoga suda poslovni broj P-485/2021, a u odnosu na činjenicu jesu li radovi izvedeni, odnosno jesu li u drugoj privremenoj situaciji obračunati radovi koji su već naplaćeni po prvo j privremenoj situaciji u bitnome proizlazi da su radovi iz druge privremene situacije izvedeni u svibnju 2020., te da je količina i kvaliteta izvedenih radova evidentirana u građevinskoj knjizi i ovjerena od strane nadzornog inženjera, odnosno da su radovi izvedeni sukladno opisima iz ugovornog troškovnika. Proizlazi i da je u drugoj privremenoj situaciji obračunata za svaki mjesec posebna ko ličina, iako je trebala sadržavati kumulativnu količinu izvedenih radova, ali da to ne znači da radovi nisu izvedeni, već da se radi o grešci u formulaciji troškovnika koji prileži drugoj privremenoj situaciji. Stoga da nije duplo obračunat rad u niti jednoj stavci.

22. Iz mišljenja dipl. ing. građ. OT (list 185-191 spisa) proizlazi da je ista mišljenja da se radovi navedeni pod: A2 - sanacija pukotina reda veličine > 2,00 mm ne bi trebali priznati radi neutvrđenja pozicija i tehnologije izvođenja, B1 – montaža i demontaža fasadne skele izvan glavne odarnice – radna visina do 15 metara trebali priznati u izmjerenoj količini 22,50 m2, odnosno u iznosu od 1.125,00 kuna, B2 – montaža i demontaža skele na kotačima trebali priznati u utvrđenoj količini za radove na glavnoj odarnici, B4 – čiščenje završnog sloja i podloge sa betonskih i armirno- betonskih površina trebali priznati u ukupno izmjerenoj količini po naručitelju u prvoj i drugoj privremenoj situaciji u količini od 218,16 m2, odnosno u iznosu od 14.180,40 kuna, B7 – čišćenje sloja korozije sa armature trebali priznati u iznosu od 888,00 kuna, B8 – sanacija oštećenih betonskih površina ne bi trebali priznati jer se pregledom saniranih površina ne može zaključiti da je sanacijski sloj debljine 3 mm na cijeloj površini, B9 - izvođenje površinske zaštite betonskih površina na bazi polimercementnog premaza ne bi trebali priznati jer su radovi već priznati u prvoj privemenoj situaciji, B13 – izrada zaštite krovnih staklenih panela ne bi trebali priznati jer su već priznati u prvoj privremenoj situaciji i C9 – izrada probne dionice, utvrđivanje i definiranje ispravnosti odabranog materijala za sanaciju oštećenja na betonskim površinama ne bi trebali priznati jer su već obračunati u prvoj privremenoj situaciji. S obzirom na navedeno zaključuje da je ukupna vrijednost radova po drugoj privremenoj situaciji 48.779,70 kuna uvećano za stavku B2.

23. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj, na kojem je teret dokaza da su svi radovi obračunati u drugoj privremenoj situaciji izvedeni i to u obračunatim količinama, predložio uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-485/2021 i u tom spisu provedeni dokaza građevinskim vještačenjem, dok je tuženik isto osporio navodima da radovi iz druge privremene situacije nisu izvedeni, odnosno da su određeni radovi već obračunati u ranijoj prvoj privremenoj situaciji. S tim u vezi za navesti je da nalaz i mišljenje vještaka provedenog u drugom postupku nema značaj nalaza i mišljenja vještaka koji bi isti imao da je proveden u ovome postupku, sve u smislu odredaba članka 250., članka 259. stavka 1. i članka 260. stavka 1. ZPP-a, već značaj isprave, iste dokazne snage kao i mišljenje dipl. ing. građ. OT koje je tuženik dostavio u spis. Stoga je za utvrđivanje izvedenosti i količine radova obračunatih u drugoj privremenoj situaciji bilo potrebno provesti dokaz građevinskim vještačenjem, a koji dokaz tužitelj nije predložio. Slijedom navedenog, sud je kao izvedene i pravilno obračunate radove iz druge privremene situacije mogao utvrditi samo one radove i količine radova za koje i iz nalaza i mišljenja vještaka VT i mišljenja dipl. ing. građ. OT proizlazi da su izvedeni i pravilno obračunati.

24. S tim u vezi, a iz gore iznesenih razloga, sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka OT na okolnost radova i količina obračunatih u drugoj privremenoj situaciji, a za koje je u mišljenju navela da ih je potrebno priznati. Navedeno posebno u odnosu na zaključak iz mišljenja da ukupna vrijednost radova po drugoj privremenoj situaciji iznosu 48.779,70 kuna uvećano za stavku B2, a da je u e-mail-u dipl. ing. građ. OT upućenom tuženiku (list 186 spisa) navedeno da bi trebalo priznati iznos od 48,779,70 kuna uvećan za pomičnu skelu po dužini i visini odarnice, od kojeg iznosa bi se trebao odbiti iznos plaćene prve privremene situacije od 38.894,10 kuna.

25. Iz iskaza svjedoka OT (list 248-250 spisa) proizlazi da je u odnosu na stavku iz računa tužitelja B2, a koja se odnosi na skelu na kotačima, potrebno priznati iznos iz računa tužitelja, pri čemu je naglasila da nije vršila mjerenja već da sam analizu izradila prema iskazu i skicama koji su joj dani od strane investitora. Nadalje, da je izneseno u mišljenju u odnosu na stavku B1 i B4, navedeno isključivo sukladno iskazu investitora s obzirom da to više nije bilo mjerljivo na terenu, te sukladno količinama koje je investitor priznao. Također, navela je i da se iznos od 48.779,70 kuna uvećano za stavku B2, a što je navedeno na kraju mišljenja odnosi na kompletno izvedene radove obračunate prema navodima investitora u prvoj i u drugoj privremenoj situaciji.

26. Sukladno navedenom u mišljenju dipl. ing. građ. OT sastavljenog na zahtjev tuženika, koje je sam tuženik dostavio u spis, te za koje je sama svjedokinja više puta navela da je sastavljeno po navodima investitora (ovdje tuženika), tužitelju je za radove obračunate u drugoj privremenoj situaciji valjalo priznati one radove, u onim količina koje je, sukladno navodima iz mišljenja dipl. ing. građ. OT i iskaza iste, priznao i sam tuženik.

27. Stoga, tužitelju je valjalo priznati iznos od 34.635,60 kuna/4.596,93 EUR, odnosno iznos koji se dobije nakon što se iznos od 48.779,70 kuna, koji je mišljenjem dipl. ing. građ. IT utvrđen kao ukupna vrijednost radova izvedenih po tužitelju, uveća za stavku B2 iz računa tužitelja (list 108-109 spisa), odnosno iznos od 25.750,00 kuna, te umanji za iznos od 38.894,10 kuna, koji je tuženik nesporno platio tužitelju po prvoj privremenoj situaciji (list 181-182 spisa). U preostalom dijelu, za iznos od 77.303,41 kuna/10.259,93 EUR zahtjev tužitelja valjalo je odbiti, budući da isti, a kako je to ranije navedeno, na okolnost da su radovi izvedeni i to u obračunatim količinama, nije predložio dokaze. Također, platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi valjalo je ukinuti i u dijelu u kojem su zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos zatražene prije datuma dospijeća tražbine iz druge privremene situacije. Iz računa broj 56-0001-15 od 27. svibnja 2020. izdanog temeljem druge privremene situacije, proizlazi da je rok plaćanja, odnosno dospijeća 30 dana. Stoga, tražbina tužitelja dospjela je 27. lipnja 2020., slijedom čega tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od prvog dana nakon dana dospijeća tražbine, odnosno od 28. lipnja 2020., sukladno odrebama članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

28. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

29. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 590. ZOO-a, te odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

30. Sud je raspravnim rješenjem od 30. lipnja 2026. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka FT, BT, CT i GT, te dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka VT, kao suvišne, budući da se provedbom navedenih dokaza ne bi utvrdile činjenice bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari, te bi provedba istih bila protivna načelu ekonomičnosti postupka. Sve bitne i relevantne činjenice utvrđene su temeljem provedenih dokaza.

31. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a.

32. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

33. Tuženik je već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljev zahtjev je djelomično usvojen, slijedom čega se ima smatrati da je glede osnove uspio 100%, a glede visine zahtjeva u omjeru uspjeha u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno sa 31%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (uspjeh u sporu = (uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine) : 2), slijedom čega je tužitelj uspio sa 65,5%.

34. Tuženik je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 0%, a u odnosu na visinu 69%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tuženika (uspjeh u sporu = (uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine) : 2), slijedom čega je tuženik uspio sa 34,5%.

35. Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 31% (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024.), slijedom čega tužitelju ima pravo na naknadu troškova, a s obzirom na utvrđeni uspjeh u sporu od 31%.

36. Stoga, tužitelj, a s obzirom na utvrđeni uspjeh u sporu, ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 232,53 EUR (31% od 750,09 EUR). Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 18. veljače 2025. i 28. svibnja 2025. u iznosu od 155,00 (31% od 500,00 EUR) za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa), zastupanja na ročištima 14. studenoga 2024., 26. veljače 2025., 16. listopada 2025., 20. siječnja 2026., 26. ožujka 2026. i 30. lipnja 2026. u iznosu od 155,00 (31% od 500,00 EUR) za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 310,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 1.782,53 EUR. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan, budući da je sukladno ranije navedenom zatražen u previsokom iznosu.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 3. rujna 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.