Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-161/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji toga suda Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužiteljice LMI iz [adresa]. 55, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Janu Gebaueru, odvjetniku u odvjetničkom društvu Wahl i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženoga UMI iz [adresa], Grünwald, L [adresa] U str. 36, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dubravku Zeljku, odvjetniku u Rovinju, radi naknade štete, dana 03. rujna 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i tužba se odbacuje.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu 3.266,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda pod gore označenim posl. br. zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se ističu slijedeći činjenični navodi:

- da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi koji su zaključili brak 26. listopada 2017. godine u Saveznoj Republici Njemačkoj pred matičnim uredom Grünwald, no iako su formalno još uvijek u braku već dulje vrijeme da postoji ozbiljan poremećaj bračnih odnosa uslijed čega će tužiteljica pokrenuti postupak razvoda braka;

- da su tužiteljica i tuženik za vrijeme braka zajednički stekli vlasništvo nad više nekretnina u Hrvatskoj, između kojih i vlasništvo nad k. č. [katastarska čestica] oranica pov. 567 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] pašnjak pov. 972 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (prije BZP zk. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] pašnjak i pomoćna zgrada ukupno pov. 1012 m, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da su stranke pri stjecanju nekretnina bile upisane kao suvlasnici svaka u 1/2 dijela;

- da u vrijeme kada su među strankama postojali uredni bračni i međusobni odnosi, tužiteljica je prepustila tuženiku brigu pri upravljanju zajedničkim nekretninama, te mu je, imajući u njega povjerenje, izdala punomoć sastavljenu isključivo na hrvatskom jeziku, iako hrvatski jezik ne razumije;

- da se naknadno pokazalo da se radilo o punomoći kojom je tuženik bio ovlašten za zastupanje u vezi s raspolaganjem predmetnim nekretninama čega tužiteljica u trenutku potpisivanja nije bila svjesna;

- da čim je saznala da tuženik poduzima radnje raspolaganja nekretninama bez njezina znanja i suglasnosti, tužiteljica da je punomoć bez odgode opozvala o čemu da je tuženik uredno obaviješten, a opoziv punomoći dala upisati u zemljišne knjige temeljem čega je doneseno rješenje o upisu zabilježbe opoziva punomoći pod posl.br.

Z-20280/2025-2 od 10. prosinca 2025. godine;

- da tuženik predmetne nekretnine ne bi mogao ni steći ni razviti da nije bilo značajne financijske pomoći tužiteljice koja da je u više navrata istome odobrila zajmove u ukupnom iznosu 1.000.000,00 eura, a upravo su ta sredstva korištena za kupnju i daljnji razvoj predmetnih nekretnina i unatoč tome tuženik niti jedan od zajmova u iznosu od 500.000,00 eura do dana podnošenja ove tužbe nije vratio niti poduzeo bilo kakve radnje u svrhu njihova povrata što da potvrđuje da je stjecanje povećanjem vrijednosti predmetnih nekretnina bilo omogućeno isključivo financijskom doprinosu tužiteljice;

- da je tužitelj temeljem tako dane punomoći, a bez prethodne obavijesti, znanja i suglasnosti tužiteljice raspolagao zajedničkim nekretninama i iste prodao trećim osobama, pri čemu je sav iznos kupoprodajnih cijena zadržao za sebe, bez da je tužiteljici isplatio dijelove kupoprodajne cijene koje bi odgovarale njezinim suvlasničkim udjelima;

- da je tuženik koristeći ranije izdanu, ali u međuvremenu opozvanu punomoć sklopio: 1) Ugovor o kupoprodaji od 14. ožujka 2025. godine, kojim je kupcima C i LM prodao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 215.000,00 eura (od čega je udio tužiteljice 50% - 107.500,00 eura); 1) Ugovor o kupoprodaji od 02. lipnja 2025. godine, kojim je kupcu UM prodao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 135.800,00 eura (od čega je udio tužiteljice 50% - 67.900,00 eura) i 3) Ugovor o kupoprodaji od 30. listopada 2025. godine, kojim je kupcu CM prodao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 83.000,00 eura (od čega je udio tužiteljice 50% - 41.500,00 eura);

- da je tužitelj prodao naprijed opisane nekretnine trećim osobama te zadržao cjelokupne iznose kupoprodajnih cijena za sebe ne isplativši tužiteljici njezin suvlasnički dio, pri čemu da tužiteljica nije tuženiku darovala navedene iznose niti mu je oprostila dug ili na drugi način dala suglasnost da eventualno stečeni iznos kupoprodajne cijene ne treba predati tužiteljici;

- da i u slučaju ako bi tuženik obrazlagao da iz punomoći proizlazi kako mu tužiteljica dozvoljava da stekne cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, da bi takva predmetna odredba punomoći bila pravno nevaljana, odnosno najmanje neprovediva iz više neovisnih razloga: 1) jer bi takva klauzula bila protivna pravnoj naravi punomoći kao instituta zastupanja; 2) takva odredba bila bi iznimna, neuobičajena i izrazito nepovoljna za opunomoćitelja zbog čega bi se trebala i restriktivno tumačiti i 3) da ako opunomoćitelj nije razumio jezik na kojem je punomoć sastavljena ili nije bio svjestan stvarnog dosega takve punomoći da postoji mana volje u obliku zablude, a eventualno i prijevare, što da čini odredbu pobojnom;

- da je punomoć ovlaštenje za poduzimanje pravnih radnji u tuđe ime i za tuđi račun, a ne pravni temelj za stjecanje tuđe imovine, a ovlaštenje da punomoćnik zadrži kupoprodajnu cijenu za sebe predstavlja sadržajno odstupanje od same biti zastupničkog odnosa pa bi takva posljedica morala proizlaziti iz posebnog pravnog posla, a ne iz same punomoći;

- da prema čl. 319. ZOO-a odredbe ugovora se primjenjuju onako kako glase, ali pri tumačenju spornih ili nejasnih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tumačiti u skladu s načelima obveznog prava;

- da se i čl. 320. ZOO-a slično propisuje u smislu da se nejasne odredbe u ugovorima koje je pripremila jedna strana, u ovom slučaju tuženik, tumače u korist druge strane, dakle ovdje tužiteljice, a u besplatnim ugovorima u smislu manje tegotnom za dužnika, a u naplatim u smislu pravičnog odnosa uzajamnih činidaba;

- da osim toga kod jednostranih izjava volje, koje su jednostrani pravni poslovi (kao što je punomoć), tumačenje se također temelji na utvrđenju stvarne volje izjavitelja;

- da čl. 249. ZOO-a propisuje da volja za sklapanje ugovora (ili izjava volje) može biti izražena riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, te da izjava mora biti učinjena slobodno i ozbiljno, a u slučaju nejasnih i dvosmislenih izjava, sud ispituje pravu volju izjavitelja, a ne samo doslovno očitovanje, uz primjenu načela savjesnosti i poštenja;

- da ako izjava volje bude nejasna, tumačit će se u korist one strane koja nije sastavila izjavu ili kojoj je volja nepovoljnija;

- da slijedom svega navedenog, predmetna odredba ne bi mogla proizvoditi pravni učinak prijenosa kupoprodajne cijene na tuženika pa je isti dužan primljeni iznos predati tužiteljici tim više što se svako eventualno ovlaštenje punomoćnika mora tumačiti isključivo kao ovlast za privremeno zaprimanje i držanje kupoprodajne cijene radi tehničke provedbe transakcije, a ne kao pravo zadržavanja ili raspolaganja tim sredstvima za vlastitu korist, pa uzevši sve navedeno da je ukupan iznos koji tuženik duguje tužiteljici po osnovi neisplaćenih kupoprodajnih cijena iznosi 216.900,00 eura;

- da i nakon upisa opoziva punomoći tužiteljici su se izravno javili kupci kojima je tuženik namjeravao prodati daljnje nekretnine pa je shvatila da i nakon upisa opoziva punomoći tuženik ima namjeru raspolagati i daljnjim nekretninama;

- da postupanje tuženika predstavlja neovlašteno raspolaganje suvlasničkom imovinom te povredu prava tužiteljice kao suvlasnice u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV);

- da sukladno članku 39. stavku 1. ZV-a, svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svim pitanjima koja se tiču stvari u suvlasništvu stoga da je prodajom predmetnih nekretnina bez prethodne obavijesti tuženik u potpunosti isključio tužiteljicu iz odlučivanja o suvlasničkoj imovini, a osim toga, prodaja nekretnina predstavlja izvanredni posao u smislu članka 41. stavka 1. ZV-a, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a tužiteljica s prodajom ne bi bila suglasna, naročito s prodajom od koje ne bi imala nikakve koristi;

- da unatoč tome što tekst punomoći sadrži odredbu prema kojoj je opunomoćenik ovlašten „bez njezine daljnje privole slobodno raspolagati njezinim suvlasničkim udjelima” navedeno da se ne može tumačiti kao odricanje tužiteljice od prava na obaviještenost o poduzetim pravnim radnjama niti kao oslobođenje tuženika od njegove zakonske obveze izvještavanja i polaganja računa;

- da se navedena formulacija odnosi isključivo na izostanak potrebe pribavljanja prethodne suglasnosti za svaku pojedinu pravnu radnju, ali ne derogira temeljnu narav pravnog odnosa naloga i zastupanja, koji počiva na povjerenju, lojalnosti i dužnosti postupanja u interesu opunomoćitelja;

- da je opunomoćenik i u slučaju široko formulirane punomoći dužan postupati savjesno i u najboljem interesu opunomoćitelja, obavještavati ga o tijeku poslova te mu položiti račun i predati sve što je primio u vezi s obavljenim poslovima, a te obveze proizlaze iz samog zakonskog uređenja odnosa naloga i ne prestaju samim davanjem opće ili široke punomoći, osim ako bi izričito i nedvojbeno bilo ugovoreno drukčije, što u konkretnom slučaju nije učinjeno;

- da slijedom navedenog, eventualno raspolaganje nekretninama bez znanja i obavijesti tužiteljice kao opunomoćiteljice predstavlja postupanje protivno svrsi punomoći i protivno načelu savjesnosti i poštenja, osobito ako je takvo raspolaganje izvršeno na način koji odstupa od njezinih interesa, a takvo postupanje predstavlja zlouporabu ovlasti i prekoračenje granica dopuštenog zastupanja, što za posljedicu ima odgovornost tuženika kao opunomoćenika za štetu te dovodi u pitanje pravnu valjanost pravnih poslova sklopljenih na temelju tako izvršene punomoći;

- da sukladno članku 38. stavcima 2. i 3. ZV-a, sve koristi od cijele stvari dijele se među suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, a svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati polaganje računa i isplatu pripadajućeg dijela koristi,

- da kupoprodajna cijena ostvarena prodajom predmetnih nekretnina predstavlja korist od suvlasničke stvari, koja u dijelu od 50% pripada tužiteljici;

- da zadržavanjem dijela kupoprodajne cijene koji odgovara suvlasničkom udjelu tužiteljice, tuženik se neosnovano obogatio na njezin račun u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), budući da za zadržavanje tih novčanih sredstava ne postoji valjana pravna osnova.

1.2. Slijedom navedenoga, tužiteljica potražuje od tuženika iznos 216.900,00 eura, koji odgovara vrijednosti njezina suvlasničkog udjela u prodanim nekretninama, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana kupoprodaje pa do isplate.

2. U tužbi se predlaže odrediti i privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja ostalih nekretnina u suvlasništvu stranaka uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama kao i privremenu mjeru zabrane raspolaganja novčanim sredstvima na računima tuženika koji prijedlog je izdvojen u zaseban predmet posl.br. Ovr-176/2026 jer se ima primijeniti Ovršni zakon (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

3. Tuženik zastupan po punomoćniku podneskom od 06. srpnja 2026. godine prvenstveno prigovara nadležnosti ovoga suda kao apsolutno nenadležnim za rješavanje spora između stranih državljana sa prebivalištem u [adresa].

3.1. Nastavno prigovoru nenadležnosti tuženik se očitovao na navode iz tužbe osporavajući ih u cijelosti kao netočne i neistinite te je osporio tužbeni zahtjev kao neosnovanim, sve uz slijedeće navode:

- da prije svega nije jasno iz tužbe da li tužiteljica osporava valjanost Specijalne punomoći od 27. svibnja 2024. godine iz razloga što bi neke njezine odluke bile "pravno nevaljane" ili zbog toga što tužiteljica ne razumije jezik punomoći;

- da u svezi navoda darovanja tuženik dostavlja ugovor o darovanju od 02. lipnja 2021. godine sastavljen na hrvatskom jeziku kojim tužitelj daruje tužiteljici 50% nekretnina u Hrvatskoj i koji je tužiteljica u cijelosti razumjela te se u cijelosti knjižila kao suvlasnica predmetnih nekretnina;

- da punomoć može sadržavati sve ono što predstavlja slobodnu volju stranaka, osim odredaba koje su protivne zakonu, stoga da su vrijednosni sudovi tužiteljice o tome irelevantni;

- da nakon što se tužiteljica odlučila osobno uključiti u poslove s nekretninama svojega supruga, te mu tijekom 2020. godine u dva navrata ponudila novac (uz lihvarsku kamatu od 10%) u "svrhu razvoja nekretnina", u lipnju 2021. godine sklopljen je darovni ugovor kojim je tužiteljica stekla vrijednost u nekretninama koja premašuje iznos njezinih zajmova;

- da se zajednička poslovna suradnja nastavila osnivanjem trgovačkog društva K.Done d.o.o. dana 14. siječnja 2023. godine u kojem su parnične stranke udjeličari svaki s 50% udjela te odgovorne osobe;

- da je temeljem zajedničkog poslovnog dogovora tvrtka K.Done d.o.o. bila investitor izgradnje dviju prizemnih zgrada na k.č 1611/ 9 i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu parničnih stranaka, a nekretnine građene prema željama tužiteljice uz česte izmjene koje je tražila u specifičnim psihofizičkim stanjima, koje su dovele do kašnjenja u gradnji;

- da su u svrhu financiranja izgradnje navedenih objekata od ožujka do lipnja 2025 prodane su tri k.č. u suvlasništvu parničnih stranaka za netto iznos od 420.786,00 eura, (433.800,00 eura -3% agencijske provizije) koji novac je temeljem ranijeg dogovora i specijalne punomoći od 27. svibnja 2024. godine uplaćen na račun tuženika, koji ga je u cijelosti uplatio u korist tvrtke K. Done do konca 2025 godine, dodavši mu još svojih 21.214,00 eura;

- da tužiteljica, sa ciljem da sebe prikaže kao nezaštićenu žrtvu, u tužbi iznosi brojne neistine iz privatnog života parničnih stranaka iako iste nemaju veze sa predmetom spora, pa tuženik istine radi, navodi da tužiteljičini navodi kako bi između parničnih stranaka kao supružnika postojao „ozbiljan poremećaj bračnih odnosa“ je uljepšana i uopćena činjenica da krivnju i odgovornost za stanje u obitelji snovi isključivo tužiteljica kao višegodišnja kronična alkoholičarka i korisnica opijata;

- da je sud skrbništvo nad zajedničkim djetetom mld. J rođenom 2020. godine dodijelio ocu, ovdje tuženiku, a tužiteljica ju može viđati u točno određene dane na određeno vrijeme ali samo u nazočnosti socijalnog radnika, što da dovoljno govori samo za sebe;

- da tužiteljica ima dijete iz prethodnog braka, kćerku Ž staru 14 godina, koju je dugi niz godina mentalno i fizički zlostavljala, što je kod djeteta dovelo do samoozljeđivanja i navoda za samu sebe da je mentalno bolesna i bezosjećajna;

- da nije sporno da je tužiteljica dugi niz godina ovisna o alkoholu, te da višekratni pokušaji liječenja nisu dali rezultate, prvenstveno zbog činjenica da ona to negira uslijed čega nema načina da se ta ovisnost izliječi, pa da se postavlja i osnovno pravno pitanje u ovom postupku dali je tužiteljica uopće sposobna biti stranka u postupku, što da treba utvrditi psihijatrijskim vještačenjem o čemu treba odlučiti sud u Münchenu;

- da nakon što je ostala bez oba djeteta i obitelji da je tužiteljica iz niskih i osvetničkih pobuda pokrenula ovaj postupak, a blokirajući cjelokupnu zajedničku imovinu izravno ugrožava egzistenciju svojeg djeteta za čije uzdržavanje ne pridonosi ništa iako je to njezina zakonska obveza što je po zaključku tuženika potez "bolesnog uma";

3.2. Slijedom svega navedenog predlaže se ovom sudu oglasiti se nenadležnim i ukinuti privremenu mjeru uz naknadu parničnog troška za odgovor na tužbu u iznosu 3.266,00 eura.

4. Tuženik je prigovorio nenadležnosti ovoga suda navodeći da su obje stranke strani državljani i to Savezne Republike Njemačke, sa prebivalištem u istoj državi, to da jer riječ o sporu o kojem se ima suditi u državi prebivališta stranaka.

5. Međutim, valja imati na umu da sukladno odredbi čl. 15. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) sud ocjenjuje i po službenoj dužnosti, odmah po primitku tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan. To ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate.

6. Predmet spora je isplata dijela novca ostvarenog prodajom nekretnina od strane tuženika trećim osobama, kojih nekretnina je tužiteljica kao tuženikova supruga i poslovna partnerica bila suvlasnica na ravne dijelove (50% svaki), a isto stečeno u braku stranaka.

6.1. Radi se o privatnom pravnom odnosu s međunarodnim obilježjem, s obzirom da je riječ o strankama s prebivalištem u inozemstvu i stranim državljanstvom, a po motrištu suda radi se o bračnoimovinskom sporu.

7. Ocjenjujući nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje u ovom sporu, sud je primjenom odredbe čl. 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17, 67/23 - dalje ZMPP) utvrdio da se nadležnost procjenjuje prema Uredbi vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. godine, kako to propisuje citirana odredba. Naime, odredbom čl. 35. ZMPP-a propisano je da se pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje prema Uredbi vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. godine, o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima.

7.1. Odredbom čl. 6. Uredbe vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. godine određeno je da je za odlučivanje o bračnoimovinskom režimu bračnih drugova nadležan sud:

a) na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom

b) na čijem su državnom području bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek tamo boravi u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom

c) na čijem državnom području protustranka ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom

d) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom.

7.2. Odredbom čl. 8. Uredbe određeno je, da osim nadležnosti koja je ranije navedena, nadležan je i sud države članice čije je pravo mjerodavno na temelju čl. 22. ili čl. 26. st. 1. toč. a) ili b), a pred kojim se tuženik upustio u postupak.

7.3. Člankom 22. Uredbe određeno je da bračni drugovi mogu sporazumom odrediti pravo mjerodavno za bračnoimovinski režim, a koji sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku, dok je čl. 26. Uredbe određeno da u slučaju nepostojanja sporazuma, mjerodavno pravo države a) prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka, ili, u suprotnom b) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku sklapanja braka.

8. Ocjena je ovoga suda da nije nadležan za postupanje po tužbi tužiteljice jer tužiteljica i tuženik u trenutku pokretanja postupka imaju uobičajeno boravište (prebivalište) u [adresa] i oboje su državljani Savezne Republike Njemačke te nisu sklopili Sporazum o primjeni mjerodavnog prava u pisanoj formi, bar takav tužiteljica nije dostavila uz tužbu.

8.1. U trenutku sklapanja braka, što je vidljivo iz dostavljenog izvatka iz matice vjenčanih (list 69-71), oboje su bili državljani Savezne Republike Njemačke te su takvima i ostali, kako je to razvidno iz dostavljenih isprava uz tužbu i odgovor na tužbu (odvjetnička punomoć - list 11-13; izvaci iz zemljišnih knjiga s upisanim adresama stranaka kao suvlasnika - list 15-31; rješenja porezne uprave München - list 66 i 67; ugovora o zajmu od 09. rujna 2020. godine - list 73-76; ugovora o darovanju - list 89-90; izvatka iz sudskog registra - list 91) kojima dokazuju osnov stjecanja nekretnina, međusobna darovanja, otvaranja trgovačkog društva. Osim toga, stranke već vode i druge vrste obiteljskih postupaka kod suda u Münchenu, o čemu tuženik dostavlja dokaze (podnesak iz predmeta upućen sudu od 09. veljače 2026. godine - list 107- 116, u prijevodu).

8.2. Tužiteljica u tužbi navodi za tuženika adresu u Republici Hrvatskoj, Općina Kanfanar, Šorići 24F. Međutim, osim što tuženik osporava da bi imao prijavljeno prebivalište ili boravište u [adresa] već isključivo u Saveznoj Republici Njemačkoj, provjerom suda u podatke JRO MUP-a RH utvrđeno je da pretragom osoba i sudu dostupnih podataka nije utvrđeno da bi i jedna od stranaka bila pronađena s evidencijom prebivališta ili boravišta u [adresa].

9. S obzirom na citirane odredbe Uredbe o nadležnosti u stvarima bračnoimovinskog režima koji se u konkretnome imaju primijeniti, a budući da su obje stranke državljani (adresa) na čijem državnom području imaju i uobičajeno boravište, koje su imale i u trenutku pokretanja postupka pred sudom, to po ocjeni ovoga suda ne postoji nadležnost suda u RH, radi odlučivanja o isplati iz osnove prodaje nekretnina stečenih u braku stranaka i neovisno o činjenici što se te nekretnine nalaze u RH.

10. Slijedom navedenog valjalo se oglasiti nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je sud donio odluku kao u izreci ovoga rješenja, sukladno čl. 16. ZPP.

11. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška sastojećeg od nagrade odvjetnika za sastav odgovora na tužbu u iznosu 3.266,00 eura prema Tar. br. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11.1. Sud je dosudio traženi trošak tuženiku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao u točki II. izreke ovoga rješenja, ocijenivši da se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice i odmjeren prema propisanoj Tarifi iz točke 8., a u svezi Tar. br. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Rovinju, 03. rujna 2026. godine

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, putem ovog suda na nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika