Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1776/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 06. srpnja 2026., u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja PG, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmota, odvjetnice u Zadru te zakonske zastupnice tužene HG, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravnom odjelu, Zadar, te nakon objave presude dana 03. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao suvlasnik nekretnine označene kao čest. kat. broj 716, Birkuša, pašnjak, ukupne površine 5386 m2, za 1386/5386 dijela.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 716, Birkuša, pašnjak, ukupne površine 5386 m2, položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka od 1.749,05 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 21. kolovoza 2024. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja OG protiv tužene Republike Hrvatske u kojoj tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. kat. broj 716, Birkuša, pašnjak, ukupne površine 5386 m2, položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, a na kojoj je kao suvlasnik upisan tužitelj za 4000/5386 dijela te tužena Republika Hrvatska, za 1386/5386 dijela. U odnosu na navedenu nekretninu podnesen je prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, zaprimljen kod Naslovljenog suda 17. listopada 2019. godine, pod poslovnim brojem Z 24251/2024 (ranije 24308/2019) i koji je odbijen Rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, dana 22. srpnja 2024. godine, pod poslovnim brojem Z-24251/2024 (ranije 24308/2019). Tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao zamjenom nekretnina sa AG, a ona darovanjem od sestre OGD, a ZG nasljeđivanjem svog supruga TG pok. EG (strica tužitelja), a što je prednica tužitelja, AG potvrdila izjavom danom na zapisnik, na raspravi održanoj u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina se, po tužitelju, prije postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosila na čest. kat. broj 574/1, 575 i 578 sve k. o. [katastarska općina], te iz izvoda popisa domaćinstva br. 91 proizlazi da je TG. EG evidentiran kao posjednik čest. kat. broj 575 k. o. [katastarska općina], za cijelo, a ujedno je u posjedovnom listu broj 1050 k. o. [katastarska općina]- prije nove izmjere, na čest. kat. broj 575 k. o. [katastarska općina], oranica, kao posjednica evidentirana prednica tužitelja AG, za cijelo. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja poljoprivrednu oranicu koju je, po tužitelju, oduvijek koristila i obrađivala obitelj TG, naime, predmetnu nekretninu obrađivao je još djed tužitelja, pok. EG te se na istoj u to vrijeme sadila pretežito pšenica i žito, dok za života oca tužitelja, UG, ponajviše se sadio krumpir i lubenice, a sam tužitelj istu trenutno koristi za sadnju kukuruza. Tužitelj ističe da je u nesmetanom i samostalnom posjedu cijele predmetne nekretnine, a koja se oduvijek koristila i obrađivala istog oblika i površine, jasnih i jednakih međa kao što su snimljene u novoj katastarskoj izmjeri za k. o. [katastarska općina], a navedeno potvrđuju i svjedoci koji imaju svoje nekretnine u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, te su kao takvi upoznati sa stvarnim stanjem posjeda i vlasništva na nekretnini. Predmetna nekretnina kao i susjedne nekretnine oduvijek su, po tužitelju, bile u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba, te Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne samouprave ni druga javnopravna tijela nikad nisu polagale nikakva prava na istima, naime, do pokretanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužitelj je već tada osobno i po prednicima bio u samostalnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine za cijelo, preko 100 godina, čime su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Glede predmetne nekretnine nikada nije bilo sporova, a tužitelj i njegovi prednici su istu posjedovali kao savjesni, zakoniti i istiniti posjednici, naočigled svima, te ih nitko u tom posjedu nije smetao niti im posjed osporavao. Sukladno odredbi članka 186. a. ZPP-a tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, zahtjev za mirno rješenje spora, obzirom da je vezan rokom za podnošenje ove tužbe, sukladno članku 203. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama. Slijedom navedenog, kako vlastovnica novoformiranog uloška za čest. kat. broj 716, Birkuša, pašnjak, ukupne površine 5386 k. o. [katastarska općina] nije sastavljena sukladno prikupljenim podacima o nositeljima prava na katastarskim česticama te raspoloživim dokazima, tužitelj tuži i predlaže da sud donese presudu kojom će se usvojiti njegova tužba za ispravak. Tužitelj eventualno kumulira i tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva za cijelo na utuženoj nekretnini.

2. U odgovoru na tužbu tužene Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 02. listopada 2024. ista se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pritom ističući da tužitelj u tužbi navodi da je predmetnu nekretninu stekao zamjenom sa AG, dok je imenovana stekla darovanjem od sestre OGD, a koja je istu nekretninu stekla nasljeđivanjem svog supruga TG pok. EG te da iz sadržaja zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-10211/2015/1306 proizlazi da predmetna nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Općenarodne imovine, organ upravljanja MNO Raštane i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist Republike Hrvatske za cijelo. Nadalje, po tuženoj, uz tužbu nisu dostavljene nikakve isprave koje su podobne za upis prava vlasništva i to konkretno izvod iz popisa domaćinstva nbr. 91 od 22. prosinca 1955. te ugovor o darovanju nekretnina ovjeren od strane Javnog bilježnika Martine Dražine iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-1225/12 od 26. travnja 2012. na temelju kojih se tužitelj upisao kao vlasnik u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], pa se dovodi u pitanje istinitost i vjerodostojnost isprava na koje se tužitelj samo poziva. Osim toga, po tuženoj, iz zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-10211/2015/1306 proizlazi da u spomenutim ispravama nisu obuhvaćene čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koje odgovaraju predmetnoj nekretnini), već da je prednica tužitelja AG upisana u starom katastarskom operatu kao posjednica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za površinu od 4000 m2 (koja odgovara dijelu predmetne nekretnine). Imajući u vidu navedeno proizlazi da tužitelj polaže pravo vlasništva za dio predmetne nekretnine, a nikako za cijelo, obzirom da spomenute isprave u postupku obnove nikako ne opravdavaju traženu površinu od 5386 m2, odnosno suvlasnički udio od 1386/5386 dijela za koji je upisana tuženica. Dakle, po tuženoj, tužitelj ne može tražiti upis prava vlasništva na cijeloj utuženoj nekretnini s obzirom da je prednik istog bio u posjedu dijela nekretnine, a za koji dio je i upisan kao suvlasnik od 4000/5386 dijela na predmetnoj nekretnini u postupku povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Također tužena ističe da je sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja i njegovih prednika (ako ga je ikad i bilo), budući da je isti saznao da njegovom pravnom predniku kao ni njihovoj obitelji ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Prema tome, po tuženoj, iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u ovom postupku ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva radi čega se predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 5), pročitao Izjavu CG od 19. srpnja 2024. (ls 6-7), nesluženu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 20. kolovoza 2024. (ls 8), prijepis posjedovnog lista broj 1050-prije nove izmjere za k. o. [katastarska općina] (ls 10), Izjavu RG od 19. srpnja 2024. (ls 12- 13), Izvod iz popisa domaćinstva br. 91 za k. o. [katastarska općina] (ls 14), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-24251/2024 (ranije 24308/2019) od 22. srpnja 2024. (ls 16-17), zapisnik povodom preoblikovanja zemljišne knjige pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-10211/2015/1306 od 24. kolovoza 2017. (ls 18-20), na licu mjesta saslušani su svjedoci IG (ls 50), ĆG (ls 50-51) i CG (ls 51-52), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula s prilogom u vidu fotografija (ls 58-63), saslušan je svjedok BG (ls 69) te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja OG (ls 69-70).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj ona j koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

9. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji je pokrenut nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

13. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

14. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

15. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

16. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

16.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i za koji postupak se ima smatrati nespornim, pače notornim, da je isti započeo u smislu izlaganja pred sudskom komisijom 2015. godine i to pod skupnim poslovnim brojem Z-10211/2015/,

16.2. Da na ls 18-20 u preslici prileži zapisnik poslovni broj Z- 10211/2015/1306 sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zadru na ročištu održanom dana 24. kolovoza 2017., a koji zapisnik da se odnosi na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], Birkuša, pašnjak površine 5386 m2, koja da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz daljnju napomenu da je na zapisnik konstatirano:

- da su na ročište pristupili OG i AG, te GG kao punomoćnik [adresa] i DG kao povjerenik za k. o. [katastarska općina], potom da je konstatirano na zapisnik da novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. stare izmjere 578 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog kao Općenarodna imovina, Organ upravljanja MNO Raštane te da odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo,

- nadalje je na zapisnik konstatirano da evidentirani posjednik OG navodi da je vlasništvo nekretnine koja je u naravi pašnjak stekao zamjenom sa nazočnom AG, a ona darovanjem od sestre OGD, a potonja nasljeđivanjem svoga supruga pok. TG pok. EG, a koje navode je u cijelosti potvrdila nazočna AG koja da je suglasna da se izvrši uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u korist OG,

- na zapisnik je konstatirano da nazočni povjerenik DG navodi da mu je predmetna nekretnina osobno poznata te da je ista vlasništvo obitelji OG, dok je punomoćnik Općine Sveti Filip i Jakov naveo da se ta općina ne protivi uknjižbi prava vlasništva predmetne nekretnine u korist OG,

- zaključno, na spomenuti sudski zapisnik doneseno je rješenje po kojem će se prije navedena čestica nove oznake upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige kao suvlasništvo OG za 4000/5386 dijela i Republike Hrvatske za 1386/5386 dijela,

16.3. Da je na rješenje navedeno pod točkom 16.2. obrazloženja prigovor podnio OG povodom kojeg je održano ročište 22. srpnja 2024. u ovosudnom predmetu broj Z-24251/2024 na koje je pristupila punomoćnica podnositelja prigovora odvjetnica Julija Strmota, a na koji sudski zapisnik je od strane suda doneseno rješenje kojim se odbija kao neosnovan prigovor predlagatelja OG te da ostaje neizmijenjena uknjižba prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

16.4. Da na ls 10 u preslici prileži prijepis posjedovnog lista broj 1050 k. o. [katastarska općina] – PRIJE NOVE IZMJERE, iz kojeg proizlazi da je AG, [adresa], bila evidentirana posjednicom između ostalog i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], Birkuša, oranica, u površini od 4000 m2.

17. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelj OG u povjesnici njegove tužbe poziva na činjenicu da njega niti njegove prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine, da je isti u biti ukazivao na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 18. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

19. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i koje ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud zaključuje da je tužitelj OG uspio dokazati po svojim pravnim prednicima, i to preko oca danas pok. UG, a prije njega preko oca prije navedenog, a djeda tužitelja EG, slijed kontinuiranog i samostalnog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, u najmanju ruku negdje od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, slijedom čega da se isti prema tuženoj Republici Hrvatskoj može pozivati na to da je stečeno pravo vlasništva za cijelo na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti, a da su u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već nastupili prije onog datuma 17. studenog 1999., dakle, u svakom slučaju prije nego što je 2015. počeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem postupku je kao suvlasnik utužene nekretnine za udio od 1386/5386 dijela upisana upravo tužena, dok je na preostalom udjelu kao suvlasnik upisan tužitelj. Naime, ponavlja se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se tužitelj, odnosno njegovi prije navedeni prednici nalazili u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća ovaj sud zaključuje iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka IG (rođenog 1955.), ĆG (rođenog 1965.), CG (rođenog 1959.) i BG (rođenog 1962.), a iz čijih iskaza u bitnome ovome sudu proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da utuženu nekretninu, koja da je oduvijek istog oblika i površine (vidjeti skicu sudskog očevida sa ls 58), danas isključivo koristi tužitelj OG koji istu koristi kao oranicu sadeći na njoj poljoprivredne kulture, a koji da je na čestici postavio i kamp kućicu prije otprilike dvadesetak godina te je na istoj, a na mjestu gdje je postavljena ta kamp kućica, tužitelj iskopao bušotinu za vodu,

- da je prije predmetna nekretnina bila od tužiteljeva oca UG, koji je prije tužitelja obrađivao predmetnu zemlju u površini kako se danas obrađuje, a isti da ju je stekao od svoga oca, a tužiteljeva djeda EG koji je uz UG imao još tri sina i to TG, O i JG, koji da su među sobom razdijelili nasljedstvo stečeno iza njihova oca EG (napomena suda: tužitelj u svom stranačkom iskazu tvrdi da je to bilo negdje 1955.) i od tada da je isključivi posjednik predmetne nekretnine tužiteljev otac UG,

- da je tužiteljev stric TG, jedan od braće tužiteljeva oca UG, imao suprugu SG s kojom nije imao djece, a SG da je nakon smrti supruga TG (napomena suda: svjedok CG navodi da je TG umro 1989.) otišla živjeti kod svoje sestre AG u mjesto [adresa],

- da kroz vremenski period koji je relevantan za presuđenje, tj. gledajući barem od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, prednicima tužitelja, a to su njegov otac UG, a prije njega tužiteljev djed po ocu EG, nitko nije smetao u korištenju predmetne čestice.

20. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, odnosno na štetu tužene, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi rođeni i imaju prebivališta u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a sva četvorica svjedoka imaju u vlasništvu svoje čestice u blizini ovdje utužene nekretnine, radi čega je razumno i životno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora.

21. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima P i dr. protiv [adresa] i H protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

22. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da su njegovi prednici (njegov otac UG, a prije njega tužiteljev djed po ocu EG) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su dvojica prije navedenih prednika tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV može smatrati oca tužitelja UG za cijelo vlasnikom ex lege utužene nekretnine upravo na dan 17. studenog 1999. (napominje se da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljev otac preminuo 2006.). Prije navedeno je od daljnjeg značaja obzirom na narav osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja, tj. isti je koncipiran kao tužba za ispravak, i to iz razloga jer bi se doista slijedom toga moglo smatrati da kada je 2015. godine započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je u tome postupku kao suvlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pogrešno u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana ovdje tužena Republika Hrvatska za udio od 1386/5386 dijela, odnosno da je u tom postupku bilo prostora kao vlasnika za cijelo te čestice upisati tužitelja OG, a to kraj činjenice da ovaj sud temeljem provedenih dokaza zaključuje da je upravo tužitelj nakon smrti njegova oca 2006. jedini nasljednik istoga na predmetnoj čestici, a to sve temeljem odredbe čl. 197. ZZK/96 u svezi odredbi čl. 388. st. 4., čl. 159. st. 3. i 4., čl. 18. st. 3. i čl. 128. st. 1. ZV. 23. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću , i to ponavlja se prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, posebice iskaza svjedoka BG koji je sin tužiteljeva pok. strica JG pok. EG, kao i sadržaja sudskog zapisnika na koji se sud osvrnuo pod točkom 16.2. obrazloženja, a iz kojih dokaza u bitnome proizlazi postojanje sljedništva unutar bliže obitelji tužitelja gledajući barem od sredine prošlog stoljeća, a koji slijed ide od tužiteljeva djeda po ocu EG, potom preko tužiteljeva oca UG te u konačnici do samog tužitelja.

24. Stoga je slijedom iznijetog sud odlučio usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja OG te odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk - 414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1744/2022-3 od 21. svibnja 2025., a u kojem postupku je predmet spora također bio zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava vlasništva do kojeg je došlo u preoblikovanju zemljišne knjige (u tome predmetu za k. o. [katastarska općina]) i u kojem konkretnom slučaju se također izvodi zaključak da je tužitelj temeljem zakona, dosjelošću, stekao pravo vlasništva prije pokretanja konkretnog postupka preoblikovanja zemljišne knjige.

25. Obzirom je sud ovoj pravnoj stvari usvojio osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, samim time je izostala potreba da se sud određuje glede osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ovo sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP.

26. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženoj temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom popisu troška sa ls 71, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.327,01 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). Sud međutim nije tužitelju priznao kao nagradu popisanu stavku od 25 bodova za sastav podneska od 19. ožujka 2026. (ls 55), jer se u tome podnesku isključivo ukazuje da bi trebalo požuriti vještaka geodeta u dostavi nalaza i mišljenja, slijedom čega sud drži da se tu ne radi o trošku koji bi trebalo prevaliti na tuženu. U odnosu na popisane stavke za pristup njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta održana 16. srpnja 2025., 14. studenog 2025. i 06. srpnja 2026. Nadalje je sud tužitelju priznao i 25 bodova po osnovi zastupanja njegovog punomoćnika na ročištu održanom dana 22. srpnja 2024. u ovosudnom predmetu broj Z-24251/2024, a to sukladno Tbr. 20. t. 1. Tarife koji propisuje da za zastupanje u posebnim zemljišnoknjižnim postupcima za svako ročište odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 425 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 850,00 EUR, koji potom valja uvećati za popisani porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 1.062,50 EUR. Potonji iznos od 1.062,50 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice, te ga valja uvećati i za iznos od 26,55 EUR po osnovi troška sudske pristojbe za tužbu koju je tužitelj platio i dostavio dokaz o tome na ls 22, kao i za iznos od 110,00 EUR po osnovi troška sudske pristojbe za ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja te pristojbe, nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 1.749,05 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužena, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 03. rujna 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Zadru,

2. Tuženoj po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu,

Građansko-upravnom odjelu, Zadar (na broj P-DO-209/2024).