REPUBLIKA HRVATSKA

P-3414/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Marko Višić odvj. u Splitu, protiv tuženika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ljubica Vuković odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. srpnja 2026. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Bože Bradarić odvj. vjež. u Splitu, i pun. tuženika Ljubica Vuković odvj. u Splitu, dana 03. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Dužan je tuženik ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 5.107,11 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. god., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.siječnja. 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja:

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 12. 2019. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 01. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 02. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 03. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 04. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 05. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 06. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 07. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 08. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 09. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 10. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 11. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 12. 2020. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 01. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 02. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 03. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 04. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 05. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 06. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 07. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 08. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 09. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 10. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 11. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 12. 2021. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 01. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 02. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 03. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 04. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 05. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 06. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 07. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 08. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 09. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 10. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 11. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 12. 2022. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 01. 2023. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 02. 2023. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 03. 2023. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 04. 2023. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 05. 2023. g., do konačne isplate.

-na iznos 118,77 EUR teče od dana 01. 06. 2023. g., do konačne isplate.

U odnosu na više zatraženi iznos od 8.652,89 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 04. srpnja 2023. god., podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene, u kojoj navodi da su tužiteljica i tužena stvarni suvlasnici stana koji se nalazi u [adresa], u [adresa], položen na drugom katu, stan br. 7., površine 84,84 m2, koji se sastoji od: tri sobe, kuhinje, blagovaonica, izbe, kupaonice, hodnika, predsoblja i balkona, a nalazi se u zgradi koja je sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica]; z. k. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], svaki za 1/3 dijela cijelog.

Pred naslovnim sudom u predmetu pod poslovnim P-2375/20, vodio se je postupak radi predaje u suposjed, u kojem je donesena presuda kojom se nalaže tuženoj da preda u suposjed tužiteljici predmetnu nekretninu.

Tužena u trenutku podnošenja ove tužbe još uvijek nije predala tužiteljici u suposjed nekretninu koja je bila predmet parničnog postupka.

Zbog činjenice da tužena bez valjanog pravnog osnova drži u posjedu u cijelosti nekretninu koja je u suvlasništvu parničnih stranaka, te istu u cijelosti iznajmljuje od srpnja 2020.g., pa do danas, i to za mjesečnu najamninu u iznosu od 1200 EUR/mjesečno, tužiteljica je ovlaštena sukladno odredbama čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima zahtijevati naknadu 1/3 svih koristi što ih je tuženica imala uporabom predmetne nekretnine.

Sukladno navedenom tužiteljica je predložila sudu neka donese odluku kojom će tuženu obveza ti na isplatu iznosa od ukupno 13.760,00 Eur sa uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na svaki mjesečni iznos od 320,00 Eur teče od dospijeća pa do isplate počevši od 01. 12. 2019. godine.

U odgovoru na tužbu od 08. listopada 2025. god., tužena navodi da je žena pok. NR i ima pravo na 1/3 dijela njegove imovine. Navodi da je tužiteljica za živa oca došla da joj prepiše stan u [adresa] u kojemu ona sada živi, te da neće tražiti ništa više. Ima 72 godine i traži da je sud zaštiti. Bolesna je i sada će biti mjesec dana da je imala peti operativni zahvat. Nikome nije ništa dužna jer od 2008. godine plaća sve režije, pa su njoj dužni tužiteljica i FR kao ostali nasljednici pok. NR za po 1/3 dijela.

Na raspravnom ročištu dana 05. veljače 2026. god., tužena navodi da su netočne tvrdnje da bi tužena predmetni stan iznajmila. Ističe kako cijelo vrijeme sama stanuje u predmetnom stanu, te se na te okolnosti predlaže saslušati tuženu, te svjedoka JR, iz [adresa], budući je isti predstavnik stanara te kao takav ima neposredna saznanja o tome tko koristi predmetni stan.

Posebno upitane stranke navode da je tužena tijekom prošle godine u ovršnom postupku pred ovim sudom predala predmetni stan u suposjed tužiteljici u predmetu ovog suda Ovr-1252/2023.

Raspravnim rješenjem je odlučeno od Porezne uprave, Ispostava Split zatražiti obavijest o visini tržišne najamnine za predmetni stan na adresi u [adresa], površine 84,84 m2, tijekom spornog razdoblja od studenog 2019. god., do svibnja 2023. godine.

U zatraženom dopisu Porezne uprave, Područni Ured Split, Ispostava Split Kl. 410-23/26-12/17, Ur. br. 513-07-17-01-26-2, koji je zaprimljen kod ovog suda dana 26. veljače 2026. god., Porezna uprava je izvijestila sud da su u bazama podataka njenog Informacijskog sustava dostupni podaci prema kriteriju namjene nekretnine (poslovni prostor, stambeni prostor, skladišni prostor, zemljište). Slijedom navedenog 17. veljače 2026. god., izvršene su pretrage baza podataka Informacijskog sudstava, te je utvrđeno da su na približnoj lokaciji tražene adrese evidentirane prijave najma za stan približne površine za razdoblja kako slijedi:

-za 2021. godinu, stambeni prostor na lokaciji [adresa], površine 90,00 m2, mjesečna najamnina iznosi 1.500,00 kn, odnosno 16,66 kn po m2,

-za 2002. godinu, stambeni prostor na lokaciji Split, Doverska ulica, površine 78,06 m2, mjesečna najamnina iznosi 1.400,00 kn, odnosno 17,93 kn po m2,

-za 2020. godinu, stambeni prostor na lokaciji, Split, Odeska ulica, površine 74,66 m2, mjesečna najamnina iznosi 4.500 kn, odnosno 60,27 kn po m2.

Tužiteljica u podnesku od 23. travnja 2026. god., navodi da se protivi prijedlogu tuženice za izvođenje novih dokaza, predloženih na raspravi dana 05. veljače 2026.g., budući da su isti predloženi nakon zaključenja pripremnog ročišta, koji je pak zaključen već 31. listopada 2025.g., a obzirom da je protivan odredbama Zakona o parničnom postupku. Sukladno članku 299. stavku 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze najkasnije na pripremnom ročištu.

Nadalje, tužiteljica prigovara dopisu Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split, Klasa: 410/23/26-12/17 od dana 05. veljače 2026.g., te predlaže da sud zatraži dodatno očitovanje nadležnog tijela Porezne uprave na dostavljeni dopis, te dostavu podataka o prosječnoj cijeni najma za još dodatnih nekretnina, budući da iz istoga proizlaze očite nelogičnosti u utvrđenim iznosima najamnine. Naime, dok je za 2020. godinu utvrđena najamnina u iznosu od 60,27 kn/m² u protuvrijednosti 8,00 EUR/m2, za 2021. i 2022. godinu, isti se iznos drastično smanjuje na 16,66 kn/m² u protuvrijednosti 2,21 EUR/m2, odnosno 17,93 kn/m² u protuvrijednosti 2,38 EUR/m2, bez ikakvog obrazloženja kriterija ili okolnosti koje bi opravdale takvo odstupanje.

Imajući u vidu da se predmetna nekretnina nalazi na području Splita, gdje tržišni uvjeti ne upućuju na tako značajan i nagao pad najamnina, dapače, upućuju na povećanje cijena najma po m2 sukladno inflatornim učincima, ovakvi podaci ukazuju na moguću pogrešnu primjenu metodologije ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, Podaci o iznosu mjesečnog najma po m2 iz spomenutog dopisa su nelogični i neživotni i iz razloga što je evidentan preveliki srazmjer između najviše i najniže cijene najma po m2.

Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila da sud naloži dostavu dodatnog i obrazloženog očitovanja kojim bi se razjasnili kriteriji izračuna i razlozi za navedena odstupanja.

Opreza radi, i uzimajući u obzir prosječnu cijenu najma za m2 i to za razdoblje od 2020.g. do 2022.g., za tri različite nekretnine, prema gore navedenom dopisu Porezne uprave, koji iznosi 4,20 EUR/m2 i površinu predmetnog stana od 84,84 m2, koji ukazuje da je mjesečna najamnina za predmetni stan iznosi 356,32 EUR, i pravu tužiteljice na 1/3 prihoda mjesečne najamnine, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će tuženu obveza ti na isplatu iznosa od ukupno 5.107,11 Eur sa uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na svaki mjesečni iznos od 118,77 Eur teče od dospijeća pa do isplate, počevši od 01. 12. 2019. godine.

U podnesku od 11. svibnja 2026. god., tužena navodi da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe u dijelu preko iznosa od 118,77 eura mjesečno, budući da je tužiteljica već raspravljala o glavnoj stvari, te ima pravni interes da sud meritorno odluči o neosnovanosti prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Nadalje, tužiteljica se svojim podneskom protivi prijedlogu tužene za izvođenje novih dokaza predloženih na raspravi, te da su isti protivni odredbama ZPP-a. Sukladno članku 299. stavak 2., stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, predloženi su dokazi saslušanja tužene, te svjedoka JR, predloženi su radi što potpunijeg te pravilnijeg utvrđenja činjeničnog stanja.

U vrijeme održavanja pripremnog ročišta, tužena nije bila zastupana po punomoćniku stručnim za vođenje parničnog postupka, te kao neuka i pravno nepismena stranka, te zbog vlastitog neznanja, ista bez svoje krivnje nije na odgovarajući način predložila sve dokaze relevantne za predmet spora. Potreba za izvođenjem predmetnog dokaza dodatno je postala očita nakon očitovanja i dokaznih prijedloga tužiteljice te pribavljenih podataka Porezne uprave.

Slijedom navedenog, tužena predlaže da sud iste provede, radi pravilnog, potpunog te istinitog utvrđenja činjeničnog stanja.

Nadalje, neosnovani su i kontradiktorni daljnji navodi tužiteljice kojima osporava metodologiju i vjerodostojnost podataka Porezne uprave, osobito imajući u vidu da iste ničim konkretnim ne potkrepljuje, već iznosi isključivo subjektivnu ocjenu da su podaci „nelogični“ i „neživotni“.

Podaci Porezne uprave predstavljaju službene podatke nadležnog tijela pribavljene upravo radi utvrđivanja prosječne tržišne najamnine, pa tužiteljica nije ovlaštena paušalnim tvrdnjama dovoditi u pitanje njihovu vjerodostojnost bez provođenja odgovarajućeg vještačenja ili dostave konkretnih tržišnih pokazatelja za usporedive nekretnine. Posebno se ističe kako razlike u visini najamnina između pojedinih godina same po sebi ne predstavljaju dokaz nepravilnosti niti nelogičnosti, budući da visina tržišne najamnine ovisi o nizu okolnosti, uključujući lokaciju, stanje i opremljenost nekretnine, trajanje najma, tržišne okolnosti te konkretne podatke kojima raspolaže Porezna uprava. Slijedom navedenog, tužena smatra da nema potrebe za pribavljanjem dodatnog očitovanja Porezne uprave.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-985/2022-3 od 12. travnja 2023. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda sa stanjem na dan 04.07. 2023. god., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O- 6142/2017 od 09. rujna 2019. god., Račun br. 9102/21115/301 Hrvatska pošta od 02.10.2025. god., potvrdu o uplati Upravitelj d.o.o. Split od 02.10. 2025. god., spis predmeta ovog suda posl br. P-2375/20 i Ovr-1252/2023, te Dopis Porezne uprave, Područni Ured Split, Ispostava Split Kl. 410-23/26-12/17, Ur. br. 513-07-17-01-26-2, zaprimljen kod ovog suda dana 26. veljače 2026. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).

Među parničnim strankama nije sporno da su temeljem priloženog Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-6142/2017 od 09. rujna 2019. god., donijetog iza smrti pok. NR pok. NR iz [adresa], suvlasnici predmetnog stana, tužena ZR kao supruga za 1/3 dijela, FR kao sin za 1/3 dijela i tužiteljica SR kao kćerka za 1/3 dijela.

Nadalje je nesporno da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P- 2375/2020-19 od 07. travnja 2022. god., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-985/2022-3 od 12. travnja 2023. god., tuženoj naloženo da predmetni stan na adresi u [adresa], površine 84,84 m2, u roku od 15 dana preda u suposjed tužiteljici.

Nesporno je i to da je tužiteljica uvedena u suposjed predmetnog stana dana 07. svibnja 2025. god., od strane ovog suda u ovršnom postupku vođenom pod posl. br. Ovr-1252/2023, a što utvrđeno i pregledom spisa ovršnog predmeta, i to sačinjenog Zapisnika posl. br. Ovr-1252/2023 od 07. svibnja 2025. god., i Rješenja kojim je utvrđeno dovršenje ovrhe posl. br. Ovr-1252/2023-17 od 09. svibnja 20'25. godine.

Prema tome, sasvim je jasno da je tužena kao suvlasnik predmetnog stana za 1/3 dijela bila u isključivom posjedu predmetnog stana od pravomoćnosti priloženog Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-6142/2017 od 09. rujna 2019. god., donijetog iza smrti pok. NR pok. NR iz [adresa], pa sve do dana 07. svibnja 2025. god., kada je tužiteljica od strane ovog suda uvedena u suposjed u ovršnom postupku vođenom pod posl. br. Ovr-1252/2023, i to sve neovisno o tome što je tužena bila na to obvezana pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-2375/2020-19 od 07. travnja 2022. god., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-985/2022-3 od 12. travnja 2023. godine.

Međutim, tužiteljica tijekom postupka nije ničim dokazala tvrdnju da tužena od mjeseca srpnja 2020. god., iznajmljuje predmetni stan za mjesečnu najamninu u iznosu od 1.200,00 Eur, pa se nije u mogućnosti niti s uspjehom pozivati na odredbu čl. 1120 ZOO-a, koja propisuje da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

Tužena je stoga u obvezi da tužiteljici naknadi štetu u vidu izmakle koristi u visini od 1/3 dijela prosječne tržišne najamnine za predmetni stan tijekom spornog razdoblja, pa je slijedom navedenog odbijen kao suvišan prijedlog tužene da se u dokazne svrhe sasluša predstavnik stanara predmetne zgrade JR, na okolnost da je tužena tijekom spornog razdoblja sama koristila predmetni stan.

Međutim, osnovano tužena tijekom postupka navodi da podaci Porezne uprave predstavljaju službene podatke nadležnog tijela pribavljene upravo radi utvrđivanja prosječne tržišne najamnine, te da razlike u visini najamnina između pojedinih godina same po sebi ne predstavljaju dokaz nepravilnosti niti nelogičnosti, budući da visina tržišne najamnine ovisi o nizu okolnosti, uključujući lokaciju, stanje i opremljenost nekretnine, trajanje najma, i tržišne okolnosti, a ovo osobito stoga što je općepoznata činjenica da na tržištu nekretnina postoje u potpunosti neodržavani i zapušteni stanovi, ali isto tako i luksuzno uređeni stanovi, pa je odbijen prijedlog tužiteljice da se Poreznoj upravi naloži dostava dodatnog i obrazloženog očitovanja kojim bi se razjasnili kriteriji izračuna i razlozi za navedena odstupanja u visini tržišne najamnine.

Osim toga, tužena se u podnesku od 11. svibnja 2026. god., osnovano protivi djelomičnom povlačenju tužbe u dijelu preko iznosa od 118,77 eura mjesečno, a budući da smanjeni tužbeni zahtjev podneskom od 23. travnja 2026. god., ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe.

Tužena tijekom postupka nije isticala protutužbeni zahtjev, a niti prigovor radi prebijanja kojim bi se utvrdilo eventualno postojanje njenog potraživanja spram tužiteljice iz osnova 1/3 dijela plaćenih režijskih troškova za predmetni stan tijekom spornog razdoblja.

Slijedom navedenog, tužena je obvezana da tužiteljici naknadi štetu u vidu izmakle koristi u visini od 1/3 dijela prosječne tržišne najamnine za predmetni stan u iznosu od ukupno 5.107,11 Eur, odnosno 118,77 Eur mjesečno za sporno razdoblje studeni 2019. god. – svibanj 2023. god., sukladno Dopisu Porezne uprave, Područni Ured Split, Ispostava Split Kl.410-23/26-12/17, Ur.br.513-07-17-01-26-2, zaprimljenom kod ovog suda dana 26. veljače 2026. god., dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 8.652,89 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da je da su panične stranke imale približno jednake parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za zastupanje po punomoćniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i sudske pristojbe sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19). Obzirom na približno jednak uspjeh parničnih stranaka u parnici, a imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenih zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 03. rujna 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika