REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-51/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Meri Dominis Herman, na prijedlog sudske savjetnice Tajane Šimunović, uz sudjelovanje Valentine Pergar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BGV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mario Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, XIV. Trokut 17, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24-01/539, URBOJ: 513-04-25-2 od 24. studenog 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću) eura.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-20/2024-001/0890, URBROJ: 513-007-01-03-2024-003 od 18. srpnja 2024. kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 63.232,25 eura i na tu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 1.896,97 eura.
2. Tužiteljica osporava zakonitost predmetnih rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi upravnog spora. U tužbi u bitnom navodi da je utvrđena vrijednost nekretnine u iznosu od 63.232,25 eura, što da je 13.232,25 eura više od cijene koju su ona i njezin suprug platili po prijavljenom kupoprodajnom ugovoru i ističe da je ona prema kupoprodajnom ugovoru stekla vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine, a da nije utvrđeno koji dio vrijednosti nekretnine se odnosi na nju. Predlaže da sud poništi osporavana rješenja i sam riješi stvar, a podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje tuženiku uz naknadu troškova upravnog spora i troškova žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže riješiti spor bez rasprave i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Kako je ovaj sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik nije zahtijevao održavanje rasprave niti predlagao izvođenje dokaza, to je na temelju odredbe članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
5. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužiteljici.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da su na temelju Ugovora o kupoprodaji od 27. lipnja 2024. tužiteljica i njezin suprug BG kupili svaki u ½ dijela nekretninu označenu kao zk.č.br. 427/63, Ulica Vladimira Juričića, dvorište, površine 364 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu u iznosu od 50.000,00 eura.
8.1. U postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina uvidom u podatke Informacijskog sustava Porezna uprava utvrdila je da je ugovorena cijena predmetne nekretnine manja od cijena koje se postižu na tržištu za slične nekretnine, slijedom čega je tržišnu vrijednost predmetne nekretnine utvrdila procjenom, na temelju usporednih podataka, u iznosu od 63.232,25 eura. Navedeni iznos je pritom utvrđen kao osnovica za utvrđivanje poreza na promet nekretnina tužiteljici te je tužiteljici u konačnici na tu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 1.896,97 eura.
9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica stekla vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine i da je s obzirom na to obveznica poreza na promet nekretnina.
10. Sporno je da li je zakonito utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine procjenom i da li je pravilno utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u odnosu na tužiteljicu te u konačnici porez na promet nekretnina koji je tužiteljica u obvezi platiti.
11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući prvostupanjsko rješenje pravilnim i zakonitim, obrazlažući da je porezno tijelo u postupku utvrdilo da ugovorena naknada ne odgovara cijenama sličnih nekretnina koje se postižu na tržištu u vrijeme stjecanja nekretnine, zbog čega je tržišnu vrijednost bilo ovlašteno utvrditi procjenom na temelju usporednih podataka te da je tužiteljica osporavanim rješenjem zadužena samo za suvlasnički dio nekretnine koji je stekla.
12. Prema odredbi članka 9. stavka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18. - dalje: ZPPN) Porezna uprava ovlaštena je procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.
13. Prema odredbi članka 6. stavka 3. ZPPN-a ako se stječe idealni dio nekretnine obveznik poreza na promet nekretnina je svaki stjecatelj posebno.
14. Ovaj sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju tržišna vrijednost predmetne nekretnine zakonito utvrđena procjenom sukladno odredbi članka 9. stavka 4. ZPPN- a, a s obzirom da je na temelju usporednih podataka iz Informacijskog sustava Porezne uprave utvrđeno da se za slične nekretnine s približno istog područja u približno isto vrijeme na tržištu postiže veća cijena. Pritom ovaj sud ističe da je iz Zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine razvidno da je tužiteljica 13. srpnja 2024. isti potpisala i svojim potpisom potvrdila da se slaže s procijenjenom vrijednošću predmetne nekretnine u iznosu od 63.232,25 eura.
15. Međutim, ovaj sud nalazi da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice jer su prvostupanjsko tijelo i tuženik u postupku oporezivanja prometa nekretnina propustili utvrditi udio tužiteljice u vrijednosti predmetne nekretnine, imajući u vidu da je procjenom utvrđena tržišna vrijednost cijele nekretnine, a da je tužiteljica stekla vlasništvo ½ dijela nekretnine. Na taj način prvostupanjsko tijelo i tuženik neosnovano su kao osnovicu poreza na promet nekretnina u odnosu na tužiteljicu uzeli cjelokupan iznos tržišne vrijednosti nekretnine i nepravilno utvrdili poreznu obvezu tužiteljice.
16. Stoga je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik će odlučiti o žalbi tužiteljice imajući u vidu pravna shvaćanja i primjedbe suda iznesene u ovoj presudi. Prethodno će utvrditi udio tužiteljice u vrijednosti predmetne nekretnine, a potom na temelju tog utvrđenja osnovicu poreza na promet nekretnina i u konačnici porez na promet nekretnina koji je tužiteljica u obvezi platiti.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II.
18. S obzirom da je tuženik izgubio spor dužan je tužiteljici naknaditi troškove ovog spora koje čine opravdani izdatci učinjeni tijekom spora. Tužiteljici je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 27. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: broj 138/23. i 107/25.). Tužiteljici nije priznat trošak za sastav žalbe u upravnom postupku jer se sukladno odredbi članka 161. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari, što znači da je tužiteljica zahtjev trebala postaviti pred upravnim tijelom, koje o zahtjevu donosi odluku, a tek potom sud može odlučivati o zakonitosti te odluke.
19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki III. I IV. izreke presude.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv točaka III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Mario Kovačević, Zagreb, XIV. Trokut 17
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43
3. U spis
