Poslovni broj: Us I-154/2026-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu, Ulica Frana Supila 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i vize, Službe za zakonite boravke stranaca i vize, Odjela za zakonite boravke stranaca, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, izvanraspravno dana 3. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da u tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku, dok se u više zatraženom iznosu od 1.000,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj je Upravnom sudu u Splitu podnio tužbu 22. siječnja 2026. protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, radi šutnje uprave, odnosno radi ne donošenja rješenja o podnesenom zahtjevu za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište zajedno s dokumentacijom potrebnom za postupanje po predmetnom zahtjevu, u zakonom propisanom roku. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24.04.2025. godine podnio tuženiku putem PU Zadarske zahtjev za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište zajedno s dokumentacijom potrebnom za postupanje po predmetnom zahtjevu, ali da tuženik do dana podnošenja tužbe nije donio i dostavio tužitelju rješenje o njegovom zahtjevu iako da je od dana podnošenja predmetnog zahtjeva proteklo više od godine dana. Kao dokaz poziva se na uvid u zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište od dana 24.04.2025. godine i priloženu dokumentaciju uz zahtjev. Stoga tužitelj predlaže da Sud sukladno odredbi čl. 38. st. 2. ZUS-a donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište od 24.04.2025. godine te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura.
2. Tuženo tijelo dostavilo je ovom Sudu odgovor na tužbu 29. travnja 2026. navodeći da je tuženik nakon provedenog upravnog postupka, dana 27. siječnja 2026. godine, donio rješenje KLASA: NK-UP/I-216-02/25-20/1198; URBROJ: 511-01- 204- 26-4 kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja, te da je jedan primjerak rješenja otpremljen Policijskoj upravi karlovačkoj radi uručenja opunomoćeniku tužitelja obzirom na sjedište njegovog odvjetničkog ureda, a drugi primjerak rješenja da je otpremljen u Policijsku upravu zadarsku gdje je zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravka podnijet. Tuženik napominje da je predmetna tužba zaprimljena dana 20.02.2026. godine u Policijskoj upravi zadarskoj koja nije nadležna za donošenje odgovora na tužbu i rješenja s tim u svezi, a da je predmetna tužba kod tuženika zaprimljena dana 17. travnja 2026. godine. Da je opunomoćenik tužitelja dana 18.02.2026. godine putem Policijske uprave karlovačke preuzeo rješenje kojim se tužitelju odobrava dugotrajni boravak — dokaz: dostavnica u privitku. Stoga, a budući da je tuženik rješenje kojim se tužitelju odobrava dugotrajni boravak u Republici Hrvatskoj donio dana 27. siječnja 2026. godine odnosno prije pokretanja upravnog spora, da su nastupili razlozi propisani odredbom članka 103. stavka 1. u svezi s odredbom čl. 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima za obustavu predmetnog upravnog spora.
3. Podneskom od 19. kolovoza 2026. opunomoćenik tužitelja se očitovao na navode iz odgovora na tužbu osporavajući ih u cijelosti te ustrajući u tvrdnji da je predmetni zahtjev podnio nadležnoj policijskoj postaji još dana 24. travnja 2025. te da je od dana podnošenja tužbe proteklo više od osam mjeseci bez donošenja ikakve odluke. Nadalje, da je tuženik dužan rješenje ne samo donijeti nego i uredno dostaviti tužitelju prije pokretanja upravnog spora jer da sama interna izrada, potpisivanje, evidentiranje ili otprema rješenja ne dokazuje da je pravodobno ispunio obvezu iz članka 101. ZUP-a. Da navedena odredba zahtijeva da rješenje u zakonskom roku bude i doneseno i dostavljeno stranci, pa se šutnja uprave ne može smatrati otklonjenom samo zato što se u internom spisu tuženika nalazi rješenje s određenim datumom. U konkretnom slučaju, da je tužitelj predmetno rješenje primio tek nakon podnošenja ovopredmetne tužbe, zbog čega da su u trenutku pokretanja upravnog spora nedvojbeno postojale procesne pretpostavke za njegovo vođenje. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud donese rješenje o obustavi te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eur (sastav tužbe od 22.01.2026. – Tbr. 27.1. – 1.000,00 eur, sastav ovog podneska - Tbr. 27.1. – 1.000,00 eur).
4. Odredbom članka 106. stavkom 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavcima 1. i 2., člankom 103. stavkom 1. ili člankom 165. ovoga Zakona.
5. Odredbom čl. 103. st. 1. ZUS-a je propisano da će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.
6. Slijedom naprijed navedenog, a kako je tuženik u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu tužitelja, na način da je donio rješenje NK-UP/I-216-02/25-20/1198, URBROJ: 511-01- 204-26-4 dana 27. siječnja 2026., kojim je odlučio o podnesenom zahtjevu tužitelja od 23. travnja 2025., koji je kod tuženika zaprimljen 24. travnja 2025. na način da je odobrio dugotrajni boravak u [adresa] IĆ, ovdje tužitelju, rođ. **.**.1989. u mjestu Gjakove, Republika Kosovo, državljaninu Republike Kosovo, a koje rješenje je dostavljeno opunomoćeniku tužitelja dana 18. veljače 2026., što je razvidno iz isprava i uredno potpisane dostavnice koje su priložene spisu tuženog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te da je tužitelj podneskom od 19. kolovoza 2026. predložio da sud obustavi spor te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora, to je valjalo primjenom naprijed citirane zakonske odredbe čl. 106. st. 1. toč. 2. u svezi s odredbom članka 103. st. 1. ZUS-a, riješiti kao u točci I. izreke.
7. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, te stavku 6., istog članka, kojim je propisano ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8. Kako je tužitelj uspio u predmetnom upravnom sporu obzirom da je tuženik odlučio o podnesenom prijedlogu tužitelja tek nakon što je tužitelj podnio tužbu radi šutnje uprave te nakon što su mu je predmetna tužba dostavljena na odgovo r, to je opunomoćeniku tužitelja valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe radi šutnje uprave od 22. siječnja 2026. i to 500 bodova odnosno 1.000 eura, a sve u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) i to prema Tbr. 27 OT-a, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 79. st. 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te da je prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Slijedom navedenog, opunomoćeniku tužitelja je valjalo priznati zatraženi trošak u iznosu od 1.000,00 eura.
9. U više zatraženom iznosu i to za sastav podneska od 19. kolovoza 2026. u iznosu od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, kojim podneskom se opunomoćenik tužitelja očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika, ovaj sud ne cijeni opravdanim troškom u smislu odredbe čl. 144. ZUS-a, budući da su navedene činjenice razvidne iz isprava priloženih spisu (tužbe, priloga uz tužbu, odgovora na tužbu) te dostavljenog spisa tuženog tijela koji je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, radi čega je u navedenom iznosu valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja te riješiti kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 3. rujna 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju po opunom.
- tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 22. Zakona o sudskim pristojbama i to pristojbe za tužbu te pristojbe za rješenje
- tuženiku
- tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.
- u spis
- kalendar pravomoćnosti do 5.10.2026.
