REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-15/2020-116

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice mldb. VF, zastupana po ocu BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja mldb. ČF, zastupanog po ocu BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Šimi Saviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, koga zastupa punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić i Brbora u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Aeroklub Split iz Splita, Nikole Tesle 27, OIB: 56676615169, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2026. u prisutnosti prvotužitelja BF osobno, punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti prvotužitelju BF iznos od 43.798,53 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 30.526,24 eura teče od 27. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 13.272,29 eura od 9. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se kao djelomično neosnovan odbija zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos 13.272,29 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do 8. studenoga 2021.

II. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti drugotužiteljici RF iznos od 43.798,53 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 30.526,24 eura teče od 27. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 13.272,29 eura od 9. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se kao djelomično neosnovan odbija zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos 13.272,29 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do 8. studenoga 2021.

III. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti trećetužiteljici VF iznos od 14.931,31 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 10.617,82 eura teče od 27. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 4.313,49 eura s tijekom od 9. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se kao djelomično neosnovan odbija zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 4.313,49 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do 8. studenoga 2021.

IV. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti četvrtotužitelju ČF iznos od 14.931,31 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 10.617,82 eura teče od 27. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 4.313,49 eura s tijekom od 9. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se kao djelomično neosnovan odbija zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 4.313,49 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do 8. studenoga 2021.

V. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu 21.631,76 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. rujna 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde kako se 27. kolovoza 2017. dogodila zrakoplovna nesreća u kojoj je zrakoplovni kandidat – učenik IF tijekom letenja s pilotom SF smrtno stradao prilikom pada jedrilice 9A GTW u kojoj se nalazio s pilotom SF i koja u vrijeme nesreće nije bila osigurana, a koja je neposredno prije pada bila spojena i u funkcionalnoj ovisnosti s avionom Champion 8GCBC SCOUT, koji ju je vukao, a koji je bio osiguran kod tuženika. Prvotužitelj BF i drugotužiteljica RF su roditelji pok. IF, dok su trećetužiteljica VF i četvrtotužitelj ČF njegovi sestra i brat, koji su svi živjeli u zajedničkom kućanstvu s pok. IF. Tužitelji u ovome postupku, kako specificiraju podneskom od 26. svibnja 2026., potražuju naknadu štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe i to prvotužitelj BF i drugotužiteljica RF, svaki u visini 43.798,53 Eura, a trećetužiteljica VF i četvrtotužitelj ČF, svaki u visini 14.931,31 Eura, sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 27. lipnja 2019. do isplate, sve uz naknadu troškova ovoga postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava sam nastanak štetnog događaja, no osporava svoju odgovornost. Navodi kako se prednik tužitelja u konkretnom slučaju ne smatra niti putnikom niti trećom osobom, dok nema krivnje osiguranika tuženika za nastanak nezgode. Ističe stoga prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor nepostojanja uzročne veze između uporabe zrakoplova i smrti prednika tužitelja, a osporava i odgovornost tuženika. Uz navedeno osporava i visinu zahtjeva, tako da predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženiku troškove postupka.

3. Prvotnom tužbom na strani tuženika bio je obuhvaćen i Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, s obzirom na činjenicu da jedrilica nije bila osigurana. Tužba protiv toga tuženika je povučena te je rješenjem od 8. srpnja 2026. utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje. Jednako tako, u tijeku postupka, tužitelji su odustali od zahtjeva za naknadom imovinske štete, tako da je za odlučiti u ovoj fazi postupka preostao njihov zahtjev za naknadom neimovinske štete za povredu prava osobnosti zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe.

4. U ovome postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe – pok. IF, koji je sin prvotužitelja BF i drugotužiteljice RF te brat trećetužiteljice VF i četvrtotužitelja ČF.

5. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, dok je sporna pasivna legitimacija, uzročno posljedična veza, odgovornost tuženika za štetu i visina štete te je li potraživanje tužitelja u zastari.

6. Radi utvrđivanja spornih činjenica proveden je dokazni postupak te su izvedeni dokazi kako slijedi: izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), knjižicu Aerokluba Split (list 9-13 spisa), policu osiguranja (list 14-15 spisa), isprave o identitetu i prebivalištu svih tužitelja (list 17-30 spisa), odštetni zahtjev i potvrdu o predaji (list 34- 36 spisa), uvjeti tuženika (list 60-61 spisa), spis MUP-a PP Sinj (list 165-210 spisa), saslušan je svjedok SF (list 246-248 spisa), prvotužitelj BF (list 248-249 spisa), svjedok CF (list 255-256 spisa), svjedok GF (list 257 spisa), izvršen je uvid u završno izvješće Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu (list 283-303 spisa), provedeno je prometno zrakoplovno vještačenje po vještaku Miljenku Čopu (list 366-500 spisa), vještak Miljenko Čop usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 547-549 spisa) te su dopunski saslušani svjedok SF (list 568-559 spisa), svjedok CF (list 570-571 spisa) i prvotužitelj BF (list 571-573 spisa).

7. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

8. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim, osim u dijelu zahtjeva za isplatom zatezne kamate na preinačeni dio zahtjeva.

9. Među strankama nisu sporne činjenice:

- da se 27. kolovoza 2017. dogodila zrakoplovna nesreća u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja IF,

- da je pokojni IF u to vrijeme bio kandidat – učenik za pilota,

- da je prvotužitelj BF, koji je u to vrijeme obnašao dužnost predsjednika kluba, taj dan zamolio pilota SF da napravi let s IF, jer je on bio zauzet,

- da je vučni zrakoplov, kojim je upravljao pilot CF, odvukao jedrilicu, u kojoj su bili pokojni IF i SF, na planinu Kamešnicu,

- da je na kraju padine iza sela Korito pilot vučnog zrakoplova CF odlučio skrenuti lijevo, a pilot jedrilice SF odlučio je otkačiti jedrilicu,

- da je na području sredine kanjona jedrilica počela propadati i nakon minutu ili dvije udarila je u kamen,

- da je prilikom udara prednik tužitelja IF zadobio ozljede od kojih je preminuo.

10. Radi utvrđenja spornih činjenica, a to je uzročna veza odnosno što je prouzročilo nesreću u kojoj je smrtno stradao pokojni IF, odgovornost tuženika kao osiguratelja vučnog zrakoplova American Champion 8GCBC Scout registracijske oznake [registarska oznaka] te pasivna legitimacija, saslušani su prvotužitelj BF te svjedoci SF, CF i GF, a provedeno je i prometno zrakoplovno vještačenje po vještaku Miljenku Čopu.

11. Iskazi saslušanih svjedoka i prvotužitelja BF prihvaćeni su, s obzirom da su suglasni jedan drugome, kao i ispravama u spisu, osim u dijelu iskaza svjedoka CF u kojemu navodi kako se i inače vuče jedrilice na to mjesto te da su se i inače na tom mjestu jedrilice otkvačivale od vučnog zrakoplova; a prihvaćen je i nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je jasan i da je njime u potpunosti odgovoreno na zadatak vještačenja, a nakon njegova usmenog obrazloženja nijedna od stranaka nije mu prigovarala niti je predlagala izvođenje kojih drugih dokaza na iste okolnosti.

12. Tako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Miljenka Čopa, u pogledu uzroka nesreće, proizlazi kako je do nesreće bezmotorne jedrilice tipa i modela GROB G103 TWIN ASTIR I TRAINER, proizvođačevog serijskog broja [serijski broj], godine proizvodnje 1978., s oznakom državne pripadnosti i registracijskom oznakom [registarska oznaka], koja se dogodila 27. kolovoza 2017. na planini Kamešnica kod mjesta Korita, općina Otok Dalmatinski, došlo uslijed ulaska jedrilice u iznenadnu jaku turbulentnu silaznu struju zraka i stvaranja rotora između dva vrha grebena te do udara vjetra u repne površine jedrilice (u leđa), što je dovelo do naglog pada relativne brzine jedrilice te do naglog gubitka visine i upravljivosti komandnim površinama jedrilice na krilima i repnim stabilizatorima.

13. Vještak je u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi naveo kako je u trenutku nesreće SF upravljao jedrilicom, on je preuzeo komande i on je do udara upravljao jedrilicom kao iskusni jedriličar te je nejasno zašto je on na tom mjestu otkvačio jedrilicu. Naime, s obzirom da je pilot vučnog zrakoplova CF doveo jedrilicu na opasno mjesto gdje bi se mogla desiti nezgoda, pilot jedrilice SF je preko radio stanice trebao pilotu vučnog aviona javiti da ga odšlepa na drugu poziciju povoljniju za jedrenje. Iz pilotske kabine aviona i iz pilotske kabine jedrilice vidi se područje letenja, dakle vidite svoju poziciju i ukoliko smatrate kao jedriličar da vas je doveo na neko područje koje je opasno, imate potpuno pravo tražiti da vas odšlepa na drugu poziciju i to pilot vučnog aviona mora napraviti. U tom dijelu SF je po svim važećim zrakoplovnim propisima RH bio u funkciji zapovjednika jedrilice. On je taj koji zadnji odlučuje o mjestu i vremenu otkvačivanja od vučnog aviona. Prednik tužitelja nema nikakvog prava odluke obzirom da je ovaj bio zapovjednik. Kada je prednik tužitelja krenuo prema padini i napravio zaokret od 180 stupnjeva prema padini nije se moglo utvrditi da li su imali sigurnu udaljenost od padine. Tada je SF za 45 stupnjeva okrenuo jedrilicu niz padinu, a iza sebe je imao olujni oblak koji je dolazio iz Bosne od kojega je dobio vjetar u leđa, što mu je automatski povećalo brzinu i izgubio je potpunu upravljivost na repnim položajima i na području krila i on više sa komandom nije mogao upravljati jedrilicom i došlo je do jakih propadanja i on više nije uspio iskontrolirati jedrilicu. Njih je to svuklo i dolje odnijelo. Također je nejasno zašto je CF, koji je bio pilot vučnog vozila, njih tamo doveo, odnosno, da li je to bilo mjesto gdje ih je trebao dovesti, to znaju jedino jedriličari i nastavnici koji na tom području lete.

Što se vremenskih uvjeta tiče, Na stranici 10/21 završnog izvješća agencije za istraživanje nesreća (list 292 spisa) pod naslovom meteorološka situacija vidljivo je da je zabilježena prisutnost kumulonimbusa te iako piše da on nije mogao utjecati na događanja na području Kamešnice, zna se da njemu prethodi jaki vjetar koji je mogao na to utjecati. Te podatke dobio bi pilot koji bi to zatražio prije leta jer je to dobiveno od meteo stanice.

Prednik tužitelja bio je učenik kandidat za pilota jedrilice. Naime, da bi završio praktični dio obuke on mora proći određeni broj letova pa tako se i ovaj let trebao brojati kao jedan od tih letova koje mora proći kao praktični dio obuke. Pritom da bi se to brojalo kao jedan od tih letova koje mora proći on mora biti na letu s nastavnikom jer je to u sklopu obuke. U trenutku nesreće SF nije imao ovlaštenje za nastavnika ili instruktora jedriličarstva i to je podatak Agencije za civilno zrakoplovstvo. Ovaj let nije zabilježen kao sat obuke unutar praktičnog dijela obuke koji je prednik tužitelja morao proći, jer vi morate imati ovlaštenog instruktora odnosno nastavnika, a to tu nije bilo pa nije niti zabilježeno kao sat obuke.

14. U pogledu razloga zbog kojih je vučni zrakoplov vukao jedrilicu u kojoj su se nalazili prednik tužitelja i SF, prema planini Kamešnica, iz dopunskog iskaza SF proizlazi kako je toga dana namjera bila letjeti u polju, a ne na Kamešnicu, no u tijeku leta je BF radio vezom CF dao uputu da se ide do Kamešnice ili na Kamešnicu ili preko Kamešnice, jer nije bilo termike za dizanje u polju. CF je potom odlučio ući u kanjon na Kamešnici, što se SF nije svidjelo, jer se tamo inače ne leti i zato se instinktivno otkačio.

15. Na iste okolnosti, iz iskaza CF proizlazi kako nije neobično vući jedrilicu u kanjon te su išli tamo i prije, no neobično je da se jedrilica tamo otkači i to u zaokretu, a to je odlučio pilot jedrilice SF. Budući da je uputa bila samo da se vozi na Kamešnicu, njegova je odluka bila da se ide na taj dio gdje je kanjon. Inače, radi se o jedrilici namijenjenoj za školovanje te ista ima duple komande.

16. Prvotužitelj BF u svome dopunskom iskazu naveo je kako je za taj dan priprema bila za let u polje, no kada je CF poletjeo, rekao je da nema termike iznad polja, tako da je on rekao da puše maestral i neka ide na Kamešnicu. Što se tiče točne lokacije i visine, o tome odlučuje CF, a on je došao s druge strane gdje je trebalo napraviti zaokret i vratiti se i u toj zoni je pogriješio, jer je ušao u dio između Kamešnice i Konja, gdje je zaravan i nispono strujanje, što je situacija u koju se šleper ne smije dovoditi i ne smije se zavlačiti ni u kakve kanjone. Tada se SF odlučio otkačiti, a možda – da se nije otkačio – bi svi stradali, jer je iz Bosne dolazio kumulonimbus. Tako je CF napravio grešku kada nije napravio zaokret i vratio se na padinu, a drugu – jer nisu imali dovoljno visine u odnosu na plato.

17. Što se tiče svojstva prednika tužitelja u jedrilici, prvotužitelj BF naveo je kako se svaki član kluba može provozati s pilotom u jedrilici i da je bitno jedino da u stražnjoj kabini bude pilot koji ima dovoljan broj sati letenja te da uvijek kada se vozi putnika u jedrilici, putnik sjedi u prednjoj kabini, a pilot u stražnjoj. U konkretnom slučaju, pokojni IF sjedio je u prednjoj kabini, a to je let koji se broji pilotu iz stražnje kabine i ne evidentira se u sat učenja. Postoje duple komande, ali putnik u prednjoj kabini ne može ništa s tim komandama kontra onoga što radi pilot u stražnjoj kabini.

18. Svjedok GF, koji je očevidac nesreće i promatrao ju je dalekozorom, u svome iskazu naveo je kako je puno puta prije toga gledao otkvačivanje jedrilica na tome području, jer tamo živi, no prvi puta je tada vidio da se baš na tom mjestu otkvači jedrilica, jer bi se inače uvijek otkačila prije na predjelu koji se zove Strmica i gdje B imaju vikendicu. Dakle inače bi uvijek prije toga se otkačila jedrilica, ovaj puta je šlep avion otišao dalje. Ovaj puta okrenuo se i vratio nazad prema Sinju prema R. Vidio je da se jedrilica vrtjela u krug sve dok nije pala i raspala se, stalno je mislio da će se stabilizirati, ali nije.

19. Iskaz svjedoka GF prihvaćen je u cijelosti, s obzirom da se radi o nepristranom svjedoku očevidcu. Taj iskaz suglasan je iskazima prvotužitelja BF i SF u dijelu kojim su oni iskazali da se nikada nije vučnim zrakoplovom vukla jedrilica na to konkretno mjesto i da se znalo da se tamo ne ide. Stoga, nije prihvaćen iskaz svjedok CF u dijelu u kojemu iskazuje kako je često vučnim zrakoplovom jedrilice vukao upravo tamo. Naime, u tom dijelu njegov iskaz proturječan je iskazima svjedoka SF, svjedoka GF i prvotužitelja BF, tako da ga u tom dijelu sud nije prihvatio.

20. Na temelju svih tako utvrđenih činjenica, sud je utvrdio:

- kako je do predmetne nesreće došlo zbog ulaska jedrilice u iznenadnu jaku turbulentnu silaznu struju zraka i stvaranja rotora između dva vrha grebena te do udara vjetra u repne površine jedrilice (u leđa), što je dovelo do naglog pada relativne brzine jedrilice te do naglog gubitka visine i upravljivosti komandnim površinama jedrilice na krilima i repnim stabilizatorima te

- kako se jedrilica našla između dva grebena zbog odluke vozača vučnog zrakoplova CF da se jedrilicu vuče upravo na tu lokaciju (između svih ostalih lokacija na Kamešnici, za koju mu je bila dana uputa), kao i zbog odluke pilota jedrilice SF da jedrilicu otkvači od vučnog zrakoplova upravo u tom trenutku i na tom mjestu, odnosno, upravo u trenutku kada se nalazila između dva grebena.

21. Što se tiče svojstva prednika tužitelja u jedrilici u kojoj se nalazio u trenutku zrakoplovne nesreće, u postupku je utvrđeno da se pokojni IF nalazio na letu koji nije bio let u sklopu njegovog osposobljavanja za pilota. Naime, iz svih izvedenih dokaza proizlazi kako pilot SF nije bio nastavnik niti je prema podacima Agencije za civilno zrakoplovstvo i iskazima u postupku imao ovlaštenje za nastavnika ili instruktora jedriličarstva te se radilo o letu izvan programa osposobljavanja učenika za letenje i letu koji se nije u evidenciji programa osposobljavanja upisivao kandidatu – predniku tužitelja IF.

22. Odredbom čl. 40.b st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) propisano je kako je zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova obvezan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu putnicima, prtljazi, teretu i trećim osobama, koju prouzroči zrakoplov registriran u skladu s odredbama ovoga Zakona i Uredbom br. (EZ) 785/2004, ako se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno u njezinu zračnom prostoru.

22.1. Uvidom u Policu osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj 1550-173053653 (list 14 spisa) utvrđeno je da je vučni zrakoplov Champion 8GCBC Scout reg, ozn. 9A-SIN, u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama te putnicima.

22.2. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije, koji tuženik iznosi tijekom postupka, neosnovan.

23. Odredbom čl. 40.b st. 6. ZOOP-a propisano je kako je putnik iz stavka 1. ovoga članka i svaka osoba koja se u zrakoplovu nalazi uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova i kandidata za dozvolu odgovarajućeg tipa zrakoplova kojim upravlja za vrijeme osposobljavanja i provjera, sukladno propisima kojima se reguliraju uvjeti osposobljavanja i licenciranja letačke i kabinske posade zrakoplova.

23.1. Kako je prethodno navedeno, u ovome postupku utvrđeno je kako prednik tužitelja IF, koji je u vrijeme nesreće imao 15 godina, nije upravljao predmetnim zrakoplovom u sklopu osposobljavanja kandidata za dozvolu, već se radilo o letu u kojemu ga je, na zamolbu prvotužitelja BF, u svojstvu putnika, na let poveo pilot SF, koji nije imao svojstvo nastavnika/instruktora (kako proizlazi i iz dopis Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo s lista 161 spisa) niti se radilo o letu u sklopu osposobljavanja za dozvolu, koji bi se evidentirao u program osposobljavanja kandidata za pilota.

23.1. S obzirom na navedeno, utvrđeno je kako je prednik tužitelja u predmetnom letu sudjelovao u svojstvu putnika.

24. Kako je u ovome postupku utvrđeno da je do štete na strani tužitelja došlo stoga što je u zrakoplovnoj nesreći smrtno stradao njihov sin i brat, to šteta nastala tužiteljima potječe od opasne djelatnosti, jer je prijevoz zrakoplovom u svakom slučaju opasna djelatnost sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje u tekstu: ZOO).

25. Naime, u postupku je utvrđeno da je do nesreće došlo djelovanjem pilota vučnog zrakoplova CF, koji je vučnim zrakoplovom odvukao jedrilicu na lokaciju koja je opasna za let jedrilicom i za koju lokaciju se znalo da se tamo jedrilice ne vuku, i pilota jedrilice SF, koji je otkvačio jedrilicu od vučnog zrakoplova na mjestu koje je bilo nepovoljno za otkvačivanje i daljnji samostalan let jedrilice, tako da vlasnici oba zrakoplova kao opasnih stvari, odgovaraju solidarno u skladu s odredbom čl. 1107. ZOO-a, kojom je propisano kako za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Neovisno o navedenome, s obzirom da je tužitelj u tijeku postupka povukao tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje (koji je bio označen kao tuženik s obzirom da jedrilica nije bila osigurana u trenutku zrakoplovne nesreće), to u ovome postupku ostaje za odlučiti o odgovornosti tuženika kao osiguratelja vučnog zrakoplova.

26. U pogledu prigovora tuženika o nedostatku uzročne veze, valja navesti kako je u postupku utvrđeno da se radi o zrakoplovnoj nesreći te da se zrakoplov u letu ima smatrati opasnom stvarju.

26.1. Odredbom čl. 1063. ZOO-a propisano je kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

26.2. U ovome postupku tuženik nije uspio dokazati da radnja pilota vučnog zrakoplova nije bila uzrok štete, s obzirom da je, kako je prethodno obrazloženo, utvrđeno upravo suprotno, a to je da je do nesreće došlo, među ostalim, zbog odluke pilota vučnog zrakoplova da se jedrilicu odvuče na mjesto između dva grebena, odnosno u kanjon - dio između Kamešnice i Konja, gdje je zaravan i nispono strujanje, što se nikada ne radi, s obzirom je to mjesto koje je nepovoljno za let jedrilica.

27. Također, odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

27.1. Naime, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. ZOO-a), dok u ovome postupku tuženik nije dokazao da je do nesreće došlo zbog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti ili izbjeći, s obzirom da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da bi nesreća bila izbjegnuta u slučaju da pilot vučnog zrakoplova nije odvukao jedrilicu na područje između dva vrha grebena, gdje dolazi do jakih udara vjetra na rep jedrilice i posljedično njezin pad i gdje je premala udaljenost od padine.

27.2. Tako i iz Završnog izvješća Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (list 104-124 spisa) proizlazi kako je do gubitka visine jedrilice došlo najvjerojatnije zbog jakog udara vjetra odostraga, a kako je pojava prelijevanja vjera i popratnih turbulencija najizraženija u visini grebena i u njegovoj blizini, to nije preporučljivo ulaziti zrakoplovom u zone gdje se može očekivati jaka turbulencija uslijed prelijevanja vjetra, a to su u prvom redu planinska sela, približno u visini i blizini grebena. Također, veća udaljenost zrakoplova od grebena i padine predstavlja faktor sigurnosti, jer u slučaju poremećaja u letu, pilot ima prostora i vremena za reagiranje.

27.3. Stoga tuženik u ovome postupku nije dokazao da je do nesreće došlo zbog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti ili izbjeći, već iz svih izvedenih dokaza proizlazi upravo suprotno – da se moglo izbjeći nesreću na način da se jedrilicu ne uvlači u zonu gdje se može očekivati jaka turbulencija uslijed prelijevanja vjetra, a u kakvu zonu ulaskom između dva vrha grebena, je pilot vučnog zrakoplova CF, dovukao jedrilicu u kojoj se nalazio pokojni IF, prednik tužitelja.

27.4. S obzirom na navedeno, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima štetu koja im je nastala u štetnom događaju, u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a.

28. U pogledu visine potraživanja tužitelja, valja navesti kako je u postupku nesporna činjenica da su prvotužitelj BF i drugotužiteljica RF roditelji pokojnog IF, kao i da su trećetužiteljica VF i četvrtotužitelj ČF njegovi brat i sestra koji su svi živjeli u zajedničkom kućanstvu.

28.1. Odredbom čl. 1101. ZOO-a propisano je kako u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete

1 0

imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) te kako se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi, izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

28.2. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, vodio računa o jačini i trajanju duševnih boli zbog smrti bliske osobe, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

28.3. Odredbom čl. 40.c ZOOP-a propisano je kako je obveza društva za osiguranje ograničena iznosom osiguranja na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovoren viši iznos te kako je, u vezi s primjenom članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 785/2004, najniža osigurana svota u odnosu na putnike za nekomercijalne operacije zrakoplova s MTOM od 2700 kg ili manje 100.000 SDR za svakog putnika.

28.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. srpnja 2026. stranke su suglasno nespornom utvrdile visinu 100.000 posebnih prava vučenja (SDR) u iznosu 118.940,15 eura.

28.4. S obzirom na navedeno, prihvaćen je zahtjev prvotužitelja BF na isplatu naknade neimovinske štete u iznosu 43.798,53 eura, zahtjev drugotužiteljice RF na isplatu naknade neimovinske štete u iznosu 43.798,53 eura, zahtjev trećetužiteljice VF na isplatu naknade neimovinske štete u iznosu 14.931,31 eura te zahtjev četvrtotužitelja ČF na isplatu naknade neimovinske štete u iznosu 14.931,31 eura.

29. U pogledu zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete, valja navesti kako je odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

29.1. S obzirom na navedeno, a u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“ (Rev-1387-2024-2 od 15.1.2025. i dr.), to je prvotužitelju BF i drugotužiteljici RF dosuđena zatezna kamata na iznos od 30.526,24 eura od 27. lipnja 2019. do isplate, a na preostali dosuđen iznos od 13.272,29 eura od njegova postavljanja preinakom od 9. studenoga 2021. do isplate, a odbijen je zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos 13.272,29 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do 8. studenoga 2021. Jednako tako, trećetužiteljici VF i četvrtotužitelju ČF dosuđena je zatezna kamata na iznos od 10.617,82 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do isplate, a na preostali dosuđeni iznos od 4.313,49 eura s tijekom od 9. studenoga 2021. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 4.313,49 eura s tijekom od 27. lipnja 2019. do 8. studenoga 2021.

30. Prigovor zastare je neosnovan, s obzirom da je tužba podnesena unutar zastarnog roka propisanog odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a, a pritom nije osnovan ni prigovor zastare preinačenog dijela, s obzirom da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. (broj: Su IV-123/2024-5) zauzeta pravno shvaćanje koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom

1 1

postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

31. Tužiteljima, s obzirom na razmjerno neznatan neuspjeh u sporu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (tijek kamata na preinačeni dio), tuženik je dužan u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Utvrđen je iznos pojedinih troškova u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa), a u skladu s vrijednošću predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, uzevši u obzir čl. 37. st. 2. ZPP-a i vrijednost najvišeg zahtjeva, a to je zahtjev prvotužitelja BF, prema kojem vrijednost radnje prema Tbr. 7/1 ulazi u razred prema kojemu je visina radnje 500 bodova i s uvećanjem za zastupanje više osoba u skladu s Tbr. 40. Tarife za 30% pa je tužiteljima tako priznat trošak sastava tužbe u visini od 650 bodova (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 40. Tarife), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 9.11.2021., 18.9.2022., 3.3.2023. i 6.8.2025. u visini od 650 bodova za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 40. Tarife), za zastupanje na ročištima 17.11.2021., 13.4.2022., 28.9.2022., 6.2.2023., 18.3.2026. i 13.7.2026. u visini od 650 bodova za svako (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 40. Tarife) te za sastav podnesaka od 14.1.2022., 24.10.2023., 9.10.2025., 26.5.2026. i 15.6.2026. u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 40. Tarife). Dakle tužiteljima je nastao potreban trošak u visini ukupno 7650 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, iznos od 19.125,00 eura. Tome iznosu nadodan je trošak pristojbe na tužbu 663,61 eura i presudu 663,61 eura, kao i trošak predujma za pristup svjedoka 15,93 eura i predujam za vještačenje 663,61 eura i 500,00 eura, što ukupno čini iznos od 21.631,76 eura, koji im je tuženik dužan naknaditi.

31.1. Na tako određen trošak tužiteljima je dosuđena zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

1 2

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku, uz rj o prist na presudu 663,61 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču