REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3921/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), dana 3. rujna 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odredba članka 3. NAKNADA Ugovora o kreditu broj 041-50-6075967 od 20. srpnja 2012. godine zaključenog između tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi: „4.00 % (četiri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 356,18 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 29. svibnja 2026. navodi da je kao korisnik kredita zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 041-50-6075967 od 20. srpnja 2012. godine, kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u iznosu od 52.700,00 HRK. Kredit je dan na rok otplate od 48 mjeseci. Navodi da je člankom 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužitelju nametnuta/ugovorena naknada u visini od 4,00 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 2.108,00 HRK / 279,78 EUR (4,00 %). Spornim člankom (točkom) 3. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužitelj ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade i ništetne. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo. Također, sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve je tužitelju bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužitelju uopće nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Također, tuženik nije tužitelju prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, kako navodi tužitelj, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava. Završno, tužitelj ističe da je jedini interes i ratio sporne odredbe dodatno bogaćenje banke tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit, mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedene glavne i javne rasprave presudom utvrdi ništetnom i da ista ne proizvodi pravne učinke odredbu članka 3. NAKNADA Ugovora o kreditu broj 041-50-6075967 od 20. srpnja 2012. godine zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja glasi: „4.00 % (četiri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ te da naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
2. Rješenjem ovog suda od 14. srpnja 2026. godine, a u skladu s odredbom čl. 285. st.1. ZPP-a, pozvan je tuženik na davanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, koja mu je uz isto dostavljena, uz upozorenje na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu. Navedeno rješenje uz priležeću dokumentaciju tuženik je zaprimio dana 27. srpnja 2026.godine.
3. Kako tuženik u određenom roku, odnosno niti do dana donošenja ove presude, nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na istu su mu uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, s time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, te je isti odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe od 29.05.2026. godine od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe od 53,09 eur, dobije se iznos od 356,18 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke presude.
5. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. rujna 2026. godine
Sudac:
Goran Goluža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu 53,09 eur i na presudu zbog ogluhe od 55,00 eur
2. tuženiku
