Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: Povrv-97/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, u pravnoj stvari tužitelja Best in Parking – KOM d.o.o., OIB: 11220039593, Zagreb, Trg Petra Preradovića 6, zastupanog po punomoćniku Ibrici Zulfikarpašiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , radi isplate, izvan ročišta, 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, A. Nemčića 4a poslovni broj Ovrv-3690/2024 od 16. rujna 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženoj AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju Best in Parking – KOM d.o.o., OIB: 11220039593, Zagreb, Trg Petra Preradovića 6 iznos od 18,57 eura (slovima: osamnaest eura i pedeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče na iznos od:

- 2,65 eura od 16. studenog 2020.

- 13,27 eura od 16. veljače 2021.

- 2,65 eura od 16. siječnja 2021., u roku 8 dana.

II. U preostalom dijelu ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, A. Nemčića 4a poslovni broj Ovrv-3690/2024 od 16. rujna 2024., a u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 37,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženoj AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi tužitelju Best in Parking – KOM d.o.o., OIB: 11220039593, Zagreb, Trg Petra Preradovića 6, parnični trošak u iznosu od 150,00 eura (slovima: sto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, A. Nemčića 4a poslovni broj Ovrv-3690/2024 od 16. rujna 2024. određena je ovrha općenito na imovini tuženice kao ovršenice, radi naplate novčane tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 18,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 2,65 eura od 16. studenog 2020. do isplate, na iznos od 13,27 eura od 16. veljače 2021. do isplate te na iznos od 2,65 eura od 16. siječnja 2021. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor pa je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-97/2024-12 od 13. siječnja 2025. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao mjesno nadležnim.

3. Tuženica u svom prigovoru, koji sada predstavlja odgovor na tužbu, navodi da ne zna je li parkirala na nedozvoljenom mjestu. Tvrdi kako nije dobila opomene ni za jedno parkiranje. Ističe prigovor zastare u odnosu na parkiranje dana 16. studenog 2020., 16. veljače 2021. i 16. siječnja 2021., a za dan 16. veljače 2021. navodi i kako nije mogla nigdje parkirati cijeli dan.

4. Podneskom od 3. veljače 2025. tužitelj se očitovao na prigovor tužene (odgovor na tužbu) te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U navedenom podnesku tužitelj navodi kako je 7. rujna 2020., 11. studenog 2020. te 23. prosinca 2020. prilikom provjere plaćenih parkirališnih karata na [adresa] u [adresa] te Parkiralištu Sloga u [adresa] utvrdio da za motorno vozilo marke Citroen registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tuženice, tuženica nije platila parkirališne karte, iako je motorno vozilo bilo parkirano na označenom parkirališnom mjestu na kojem tužitelj u skladu s mjerodavnim propisima naplaćuje parkiranje. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom članka 4.3 Općih uvjeta parkiranja tužitelja od 5. prosinca 2019., tužitelj je za motorno vozilo tuženika izdao dnevne parkirališne karte kako slijedi: dnevna parkirališna karta broj 5355 važeća od 7. rujna 2020. do 8. rujna 2020. , dnevna parkirališna karta broj 5919 važeća od 11. studenog 2020. do 12. studenog 2020. te dnevna parkirališna karta broj 6165 važeća od 23. prosinca 2020. do 24. prosinca 2020. te iste ostavio na prednjem vjetrobranskom staklu motornog vozila, a što proizlazi iz fotografija motornog vozila. Ističe kako tuženica dnevne karte nije platila. Usprotivio se prigovoru zastare. Prigovor tuženice tužitelj ocjenjuje kao neosnovan i iznesen paušalno s ciljem izbjegavanja podmirenja nastale obveze prema tužitelju. Slijedom svega navedenog, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev te predlaže da sud održi na snazi platni nalog u cijelosti te tužitelju dosudi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate.

5. Tuženici je tužiteljev podnesak uredno dostavljen 18. veljače 2025. Podneskom od 22. veljače 2025. tuženica nije osporila vjerodostojnost dokumentacije tužitelja već je podneskom zatražila oslobođenje od plaćanja jer je iz priložene dokumentacije po mišljenju tuženice jasno vidljivo da je nastupila zastara tražbine.

6. U smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

7. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari riječ o sporu male vrijednosti budući da tužitelj potražuje iznos od 18,57 eura.

8. Temeljem odredbe članka 461.a stavka 4. ZPP-a sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

9. Nesporno je da stranke nisu predložile održavanje ročišta.

10. U smislu odredbe članka 461.a stavka 4. ZPP-a s obzirom na okolnosti slučaja proizlazi da se pravično vođenje postupka može osigurati bez održavanja ročišta te stoga sud nije zakazao ročište u ovom predmetu.

11. Radi razjašnjenja spornih, pravno odlučnih činjenica, u tijeku dokaznog postupka pročitan je sadržaj izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 21 od 27. kolovoza 2024. (stranica 8 spisa), fotografije parkiranog motornog vozila marke Citroen, reg. oznake [registarska oznaka] (stranica 33-34 spisa), izvod iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova od 7. rujna 2020., 11. studenog 2020. i 23. prosinca 2020. (stranica 35 spisa), Opći uvjeti parkiranja tužitelja od 5. prosinca 2019. (stranica 36-41 spisa) te Dnevne parkirališne karte broj 5355, 5919 i 6165 (stranica 42-44 spisa).

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sve temeljem članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet ove parnice je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati ukupan iznos od 18,57 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Platni nalog donesen je temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 21 od 27. kolovoza 2024.

15. Iz stanja spisa proizlazi da se utuženi iznos odnosi na dnevne parkirališne karte za automobil registracijske oznake [registarska oznaka], i to dnevne parkirališne karte od 7. rujna 2020., 11. studenog 2020. i 23. prosinca 2020.

16. Uvidom u Dnevne parkirališne karte broj 5355, 5919 i 6165 s fotografijama vozila od dana 7. rujna 2020., 11. rujna 2020. i 23. prosinca 2020. (stranica 33-34 te 42-44 spisa) te MUP INFO - Parking informacijski sustav (stranica 35 spisa), utvrđeno je da je navedeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tuženice, a što tuženica niti ne spori te da je isto bilo parkirano na mjestima označenim za parkiranje i to na adresi [adresa] DOM ZDR 7. rujna 2020. (1. zona prva), zatim na adresi [adresa].UPR 11. studenog 2020. (1. zona prva) te na adresi [adresa] 23. prosinca 2020. (Sloga druga zona), a koja se nalaze u zoni javnih parkirališta čiji nadzor nad parkiranjem vozila obavlja tužitelj, da je na vjetrobranskom staklu motornog vozila tuženice ostavljena dnevna parkirališna karta koju je ostavila osoba koju je ovlastio organizator parkiranja (tužitelj) i to za 1. zona prva po 20,00 kuna/2,65 eura[1] te za Sloga druga zona 100,00 kuna /13,27 eura. Stoga je utvrđeno da je tužitelj s tuženicom sklopio ugovor o korištenju javnog parkirališta za navedene dane.

17. Tuženica je u prigovoru tvrdila da nije primila opomene za nijedno parkiranje, da 16. veljače 2021. nije mogla parkirati cijeli dan, a za parkiranje 16. studenog 2020., 16. veljače 2021. i 16. siječnja 2021. je istaknula prigovor zastare. Ovdje valja istaknuti kako se dnevne karte koje su predmet ovog postupka ne odnose na datume koje u svom prigovoru navodi tuženica već na parkiranje dana 7. rujna 2020., 11. studenog 2020. i 23. prosinca 2020. U konačnici, po primitku podneska tužitelja od 3. veljače 2025., tuženica samo ističe da se radi o neispravnim dokument ima jer je za sve dnevne karte nastupila zastara. Nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, a u konačnici nije bila sporna ni pasivna legitimacija tuženice, visina pojedine dnevne parkirališne karte, kao niti činjenica da tuženica predmetno potraživanje nije podmirila već je sporno je li za navedene tražbine nastupila zastara.

18. Tuženica je istaknula prigovor zastare cjelokupnog potraživanja koji sud nalazi neosnovanim. Naime, odredbom članka 225. („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Sud ističe da se spomenuti zastarni rok primjenjuje u konkretnom predmetu s obzirom na to da zakonom nije propisan drugi rok zastare za predmetno potraživanje. Na temelju odredbe članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se, na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom na to da je tužitelj podnio ovršni prijedlog 28. kolovoza 2024., utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 15. studenog 2020., nisu obuhvaćeni zastarom stoga sud odbija taj prigovor tuženice kao neosnovan (tako i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj GŽ-3920/2024-2 od 21. svibnja 2025., Županijski sud u Rijeci u Gž-174/2026-2 od 17. lipnja 2026. i dr.).

19. Dodatno se ističe da priloženu dokumentaciju tužitelja u svrhu dokazivanja, sud prihvaća u cijelosti s obzirom da je ista neproturječna, dok je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga izdan na temelju gore navedenih dnevnih parkirališnih karata, te predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. OZ-a i daje sudu dovoljno podataka da utvrdi osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja.

20. Slijedom navedenog, budući da tuženica svojim navodima nije osporila osnovanost potraživanja tužitelja (koji je svoje traženje potkrijepio relevantnom dokumentacijom), te da nije dokazala da je platila iznose koje potražuje tužitelj, dok je sud tuženičin prigovor zastare ocijenio neosnovanim, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 9. ZOO-a, održan na snazi navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 18,57 eura sa zateznim kamatama koje teku od prvog idućeg dana od dana dospijeća odnosno na iznos od 2,65 eura od 16. studenog 2020. do isplate, na iznos od 13,27 eura od 16. veljače 2021. do isplate te na iznos od 2,65 eura od 16. siječnja 2021. do isplate.

21. Nadalje, što se tiče troškova ovršnog postupka, valja navesti kako je sud, nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovšenika (ovdje tuženice) predmetno rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i 448. ZPP. Sukladno tome, potrebno je donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka i to ovršnih i parničnih.

22. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

22.1. Tužitelju je osnovano nastao trošak javnobilježničke naknade na temelju članka 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21., 18/22. i 154/22.) u ukupnom iznosu od 25,00 eura s uključenim porezom na dodanu vrijednost. Budući da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 18,57 eura, ima se primijeniti Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) koji propisuje da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. ove Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2. do 8. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Slijedom navedenog, tužitelju na ime troškova postupka pripada jednokratna nagrada u visini 50 bodova (tako i Županijski sud u Dubrovniku u svojoj odluci broj Gž-1054/2020 od 2. prosinca 2020., Županijski sud u Varaždinu u Gž-2232/15 od 2. siječnja 2017., Županijski sud u Bjelovaru u Gž-2690/2013 od 8. prosinca 2014., Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u odluci poslovni broj Gž-1416/2019 od 23. travnja 2019.), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda (2,00 eura –Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 eura. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka je ocijenjen osnovanim za iznos od 150,00 eura, te je tuženica dužna parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP -a u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

22.2. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovršnog postupka tj. prijedloga za ovrhu u iznosu od 12,50 eura jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te da se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe članka 164. stavka 4. ZPP-a (tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u odluci poslovni broj Gž-1416/2019 od 23. travnja 2019.).

23. Slijedom navedenog, a na temelju citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci.

Đurđevac, 3. rujna 2026.

Sutkinja

Augustina Muršić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Ibrica Zulfikarpašić, odvjetnik iz Zagreba

2. tužena AB, [adresa]