Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-531/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja odvjetnika ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Golubić, odvjetnica iz Zagreba, protiv ovršenika MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-378/2025-2 od 14. svibnja 2025., 3. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-378/2025-2 od 14. svibnja 2025., osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.
II. Ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je ovrha na mirovini ovršenika, a na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-590/07 od 19. listopada 2011., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-339/12-2 od 28. travnja 2015. te Ugovora o cesiji sklopljenog između cedenta ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i cesionara odvjetnika ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerenog po Javnom bilježniku Lidiji Pejović-Fumić pod brojem OV-459/2016 od 5. travnja 2016., a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.322,65 EUR/17.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2007. do isplate, iznosa od 111,49 EUR/ 840,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2006. do isplate, iznosa od 33,15 EUR/249,74 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2011. do isplate, iznosa od 59,18 EUR/445,87 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2015. do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 339,65 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik zbog žalbenih razloga čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ), te iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 7., 9. i 11. OZ-a, te predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog ovrhovoditelja, podredno uputiti ga na pokretanje parničnog postupka.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima u cijelosti i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. U konkretnom slučaju ovrha je određena na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ-a, pravomoćne i ovršne presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-590/07 od 19. listopada 2011., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-339/12-2 od 28. travnja 2015., te se žalitelju na istaknute žalbene navode o nepravilnosti i nezakonitosti prilikom donošenja presude ukazuje da ovršni sud nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost ovršne isprave, te je vezan pravomoćnom i ovršnom presudom sve dok njezine klauzule nisu ukinute ili stavljene izvan snage. Stoga, kako ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha nije ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage, a niti je na drugi način određeno da je bez učinka to je neprihvatljiva tvrdnja da rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju valjane ovršne isprave.
6. Nadalje, prema čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Stoga obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, pa okolnost da ovršenik eventualno nije obaviješten o ustupanju tražbine ne utječe na pravnu valjanost ustupanja. S obzirom na to da su potpisi ustupitelja i primatelja na Ugovoru o cesiji od 5. travnja 2016. ovjereni kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić pod brojem OV-459/2016, to je ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti postupak ovrhe na temelju ovršne isprave iz koje ne proizlazi njegova aktivna legitimacija, jer je upravo ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina s vjerovnika iz ovršne isprave prešla na njega kao ovrhovoditelja u smislu čl. 32. st. 1. OZ-a.
7. U odnosu na žalbene navode da iznos potraživanja ne odgovara ovršnoj ispravi ukazuje se da iz stanja spisa proizlazi kako ovrhovoditelj potražuje manji iznos od onog na koji ovršna isprava glasi.
8. Navode žalbe koji se tiču pozivanja ovršenika na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), toč. 9. OZ-a (da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka) i toč. 11. OZ-a (da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ), ovaj sud nije razmatrao jer o istima odlučuje sud prvog stupnja u smislu čl. 52. OZ-a.
9. Po ocjeni ovoga suda, pobijano rješenje o ovrsi je doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u skladu s valjanom ovršnom ispravom koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno koja na drugi način nije izgubila svoju djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka , a nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a.
10. Slijedom navedenog, odlučujući o žalbi ovršenika izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a, prvostupanjsko je rješenje valjalo potvrditi, te žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod I. izreke ovog rješenja.
11. Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 155. st. 1. ZPP -a) te odlučeno kao pod II. izreke.
Osijek, 3. rujna 2026.
Sutkinja
Sanja Sušilović
