Poslovni broj: Us II-126/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Mirjane Čačić, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐP iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grohovca 2/2, protiv tuženika Povjerenika za informiranje, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, u predmetu radi ostvarivanja prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, klasa: UP/II-008-07/26-01/134, urbroj: 401-01/04-26-2 od 8. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: UP/II -008- 01/25-07-01/4 od 29. prosinca 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava na pristup informacijama pozivom na odredbu članka 23. stavka 6. točke 1. u svezi sa člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što se zahtjev odnosi na dokumentaciju koja je dio predmeta koji se vodi kao kazneni postupak pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem: Kov- 19/2024.

2. Tužbom kojom osporava zakonitost rješenja tuženika tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno da je izostao test razmjernosti i javnog interesa. Poziva se na ustavno jamstvo ostvarivanja prava na pristup informacijama i smatra da je u slučaju kada bi objavljivanje informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog odnosno kaznenog postupka Zakon odredbom članka 15. stavka 2. propisana obveza tijela da provede test razmjernosti i javnog interesa. Ističe da ovaj test nije proveo tuženik, a također niti Agencija. Ukazuje da je transparentnost kaznenih postupaka koji se tiču tijela javne vlasti, nadzora trošenja javnih i sredstava EU te upravljanje javnim novcem sastavni elementa vladavine prava i demokratske kontrole te upućuje na praksu ESLJP prema kojoj mediji imaju zadaću širiti informacije i izvještavati o pitanjima od javnog interesa, a javnost ima pravo primiti te informacije bez obzira vodi li se u pozadini sudski postupak. Pri tome se poziva na predmet Worm protiv Austrije od 29. kolovoza 1997. i Bedat protiv Švicarske iz 2016. Smatra da sama okolnost što se vodi kazneni postupak ne oslobađa nadležno tijelo od obveze provođenja testa razmjernosti. Ističe stajališta utvrđena u praksi ESLJP prema kojima se pri odlučivanju o zahtjevu za pristup informacijama koji podnosi novinar treba ocijeniti svrha zahtjeva, priroda traženih informacija, uloga podnositelja zahtjeva i dostupnost traženih informacija. Obrazlaže kako je zahtjev podnio u svojstvu istraživačkog novinara radi izvještavanja o tome na koji način Agencija kao tijelo javne vlasti surađuje s tijelima EU i postupa u pogledu konkretnog primatelja sredstava EU. Zaključuje da je riječ o pitanju izrazitog javnog interesa. Što se tiče prirode informacija ističe da traženi dokumenti nisu osobni podaci nit osjetljive poslovne tajne, već se radi o korespodenciji između tijela javne vlasti i institucija EU u predmetu koji se tiče upravljanja javnim novcem, kao i u internim aktima tijela javne vlasti koji se odnose na tu korespodenciju, zbog čega takve informacije po svojoj naravi ulaze u javnu sferu. Vezano za ulogu podnositelja zahtjeva ukazuje da je novinar koji obavlja legitimnu novinarsku djelatnost u javnom radijskom mediju te istražuje pitanja od javnog interesa, čime ostvaruje funkciju javnog čuvara demokratskog poretka - funkciju koju ESLJP prepoznaje kao razlog koji preteže u korist pristupa informacijama. Ističe da tuženik osporenim rješenjem poziciju tužitelja kao novinara nije uzeo u obzir prilikom ocjene javnog interesa. Nadalje, predmetne informacije u posjedu su javnih tijela, odnosno Agencije i/ili EU institucija te se do njih može doći isključivo prema Zakonu o pravu na pristup informacijama ili mehanizmima Uredbe 1049/2001 zbog čega je važno takav zahtjev ne odbiti bez provedene prethodne procjene. Kako je zahtjevom tražen pristup dokumentima koji su nastali u institucijama EU (Europska komisija /OLAF) prema načelu autora tijelo javne vlasti koje je primilo dokument nije ovlašteno autonomno i bez prethodnih konzultacija s institucijom EU odbiti pristup tom dokumentu pozivajući se isključivo na nacionalno pravo. Tijelo je dužno ili dostaviti dokument, ako mu to omogućava relevantno pravo ili uputiti podnositelja zahtjeva na izvornu instituciju radi ostvarivanja prava sukladno Uredbi (EZ) broj: 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Navodi da Agencija nije uputila tužitelja na mehanizme iz Uredbe niti je konzultirala EK/OLAF čime je počinjena pogreška u primjeni prava, a tuženik tu pogrešku nije ispravio. Poziva se na odredbe članka 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te smatra da su anonimizacija osobnih podataka i redakcija strogo zaštićenih dijelova dokumenta mjere koje moraju biti razmatrane i primjenjive, a tek kada niti uz ostvarivanje ovih mjera nije moguće udovoljiti zahtjevu tada se zahtjev može odbiti. Smatra da je odbijanje zahtjeva bez prethodno razmotrene mogućnosti djelomičnog otkrivanja dokumenta u suprotnosti s odredbama članka 4. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i u suprotnosti s načelom razmjernosti. Obrazlaže povredu članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako se tražene informacije odnose na upravljanje i nadzor nad korištenjem EU fondova namijenjenih poljoprivredi, OLAF istrazi primatelja tih fondova i o postupanju tijela javne vlasti u konkretnom slučaju smatra da se radi o informacijama o kojima javnost ima pravo biti obaviještena, a mediji pravo izvještavati. Navodi da u postupku nije dokazano na koji bi konkretno aspekt kaznenog postupka objava pojedinih dokumenata imala negativan učinak, zašto anonimiziranom ili djelomičnom objavom ne bi bila otklonjena eventualna opasnost i zašto javni interes za transparentno raspolaganje EU fondovima ne preteže nad razlogom zaštite postupka koji je već u tijeku i čiji tijek je javnosti uglavnom nepoznat. Predlaže da sud tužbu usvoji, poništi rješenje tuženika i rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 29. prosinca 2025. te potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 €.

3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim se protivi svim tužbenim navodima. Posebno obrazlaže da su pogrešni navodi tužitelja o potrebi provođenja testa razmjernosti i javnog interesa jer kod ograničenja na pristup informacijama u smislu odredbe članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tuženik ne ulazi u sadržaj tražene informacije, već utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za ograničenje pristupa tražene informacije. Kako je zakonodavac vezano za informacije koje su predmet kaznenog postupka izričito propisao ograničavanje pristupa to je presumirao da javni interes preteže u odnosu na zaštićenu vrijednost zbog važnosti takvih informacija i ocijenio da prevladava potreba učinkovitog vođenja prethodnog i kaznenog postupka. Ističe da nije izvršio uvid u tražene informacije, već je utvrdio postojanje apsolutnog ograničenja propisanog Zakonom o pravu na pristup informacijama. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije, kao i da odbije zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

4. Podneskom od 20. kolovoza 2026. tužitelj se očitovao o navodima odgovora na tužbu. Iscrpno obrazlaže razloge neslaganja sa stajalištima tuženika i daje svoje viđenje mjerodavnog prava u konkretnom predmetu. Potražuje trošak sastava podneska u iznosu od 1.250 €.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Rješenjem tuženika odbijena ja žalba tužitelja i potvrđena je pravilnost stajališta javnopravnog tijela prvog stupnja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju prema kojem vezano za zahtjev tužitelja, za ostvarivanje prava na pristup informacijama postoji zapreka propisana odredbom članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13., 85/15. i 68/22.).

7. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da će tijela javne vlasti ograničiti pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj svojim zahtjevom tražio dostavu dokumenata Europske Komisije ARES (2021) 3922933, ARES (2020) 5130505, ARES (2021) 1429729, ARES (2024) 186966 i svih priloga ovih dokumenata te njihovih dopuna ili naknadnih verzija. Također nije sporno da je u tijeku kazneni postupak protiv trgovačkog društva Galić d.d. koji se između ostalog temelji i na dokumentaciji koja je predmet podnesenog zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama.

9. Tužitelj je i tijekom žalbenog postupka pred tuženikom isticao nužnost provođenja testa razmjernosti, a tuženik je osporenim rješenjem ovaj prigovor otklonio pozivom na odredbu članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom odredbom je propisana obveza tijela javne vlasti nadležnog za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. te stavaka 3. i 4. tog Zakona prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

10. Kako navedena zakonska odredba ne propisuje provođenje testa razmjernosti vezano za informacije kakve ima u vidu odredba članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tuženik je otklonio ovaj žalbeni prigovor, a također je otklonio prigovor kojim je tužitelj ukazivao na eventualnu mogućnost djelomičnog ostvarivanja prava na pristup traženim informacijama. Ovaj prigovor tuženik je otklonio uz obrazloženje prema kojem se zahtjev odnosi na dokumentaciju u svezi s kojom je pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem: Kov-19/2024 u tijeku kazneni postupak zbog čega se radi o dokumentaciji za koju postoji apsolutno ograničenje propisano odredbom članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

11. Navedena stajališta tuženika tužitelj nije doveo u sumnju razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu. Naime, tuženik u tužbi ukazuje na poseban položaj novinara koji traži ostvarivanje prava na pristup informacijama, međutim, takav poseban položaj Zakonom o pravu na pristup informacijama nije propisan. Zakon o pravu na pristup informacijama temelji se na načelu javnosti i slobodnog pristupa te su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj, fizičkoj ili pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona. Iz navedene zakonske odredbe dakle proizlazi da je ostvarivanje prava na pristup informacijama u jednakoj mjeri i na jednak način dostupan novinarima, kao i ostalim podnositeljima zahtjeva.

12. Budući da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenje prema kojima se njegov zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama odnosi na dokumentaciju koja se tiče kaznenog postupka, koji je u tijeku pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici, to tužbeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. Kako nije uspio u ovom upravnom postupku, to nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

14. Stoga je na temelju odredbe članka 116. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner