REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-14199/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RJ, zastupanog po Denisu Kulušiću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine 61/11 i 66/19, dalje: Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti), po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu (dalje u tekstu: Državni inspektorat), klasa: 334-01/23-03/529, urbroj: 443-02-03-08-23-5 od 22. studenog 2023., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 2. rujna 2026. u odsutnosti okrivljenika, branitelja i predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 3. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj],  sin R i G, rođen **.**.1990. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  VSS,  radnik  na horizontalnoj  signalizaciji  u  Županijskim cestama, mj. primanja 1.100,00 eura, lošeg imovnog  stanja,  oženjen,  otac  dvoje maloljetne  djece,  državljanin  Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je u razdoblju od 3. srpnja 2022. do 10. rujna 2022. i 26. kolovoza 2023. obavljao ugostiteljsku djelatnost – pružanje usluga smještaja u objektu u Kaštel Kambelovcu, Don Josipa Bedalova 18, a da tu djelatnost nije registrirao kod nadležnog tijela ili je prijavio poreznim tijelima, odnosno nije ishodio rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te je time ostvario imovinsku korist u iznosu od 150,00 eura,

dakle, kao fizička osoba obavljao djelatnost koju nije registrirao kod nadležnog tijela ili prijavio poreznim tijelima,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 5. stavku 1. podstavku 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, a kažnjiv po članku 10. stavku 3. istog Zakona.

I. Na temelju naprijed citiranih propisa okrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 1.330,00 (tisuću tristo trideset) EURA

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon) okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

II. Na temelju članka 76. Prekršajnog zakona od okrivljenika se oduzima imovinska korist u iznosu od 150,00 (sto pedeset eura).

Oduzeta imovinska korist ima se u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 80,00 (osamdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je protiv okrivljenika optužni prijedlog pod gornjom poslovnom oznakom od 20. studenog 2023. zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, ovaj sud je 18. travnja 2024. na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izdao prekršajni nalog, jer su bili ispunjeni uvjeti iz članka 230. istog Zakona. Okrivljenik je dana 8. kolovoza 2024. u zakonskom roku podnio prigovor protiv prekršajnog naloga pa ga je sud stavio izvan snage i na temelju članka 238. stavka 10. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3. Sud je proveo glavnu raspravu u izočnosti okrivljenika, koji je na istu pozvan putem e-oglasne ploče suda, kao i uredno pozvanog branitelja. Naime, okrivljenom RJ je tijekom postupka u dva navrata poslan poziv na adresu njegovog prebivališta Ž u [adresa], ali su se pozivi vratili kao neuručeni s naznakom dostavljača „obaviješten, nije podigao pošiljku“. Sud je iz opisanih okolnosti zaključio da okrivljenik, s obzirom na to da nesporno zna za postojanje predmetnog prekršajnog postupka, jer je primio obavijest po članku 109. a Prekršajnog zakona i prekršajni nalog na koji je podnio prigovor te je već iznio obranu pred drugim sucem; evidentno izbjegava primitak poziva i dolazak pred sud.

3.1. U tom kontekstu još valja naglasiti kako je okrivljenik u prekršajnom nalogu i obavijesti upozoren da se rasprava može provesti i odluka o prekršaju donijeti i u njegovoj odsutnosti. Stoga je glavna rasprava na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u odsutnosti okrivljenika, budući da je sud ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana i da njegovo ponovno pozivanje i ispitivanje, kod činjenice da je već iznio obranu te pouzdanosti postojeće dokazne građe; nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

4. Očitujući se o optužnom aktu, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavljaju na teret. U svojoj obrani je dalje naveo kako je točno da se u razdoblju od 3. srpnja do 10. rujna 2022. i 26. kolovoza 2023. u Kaštel Kambelovcu, Don Josipa Bedalova 18, obavljala ugostiteljska djelatnost – pružanje usluga smještaja, a koju djelatnost nije obavljao on, već moj njegov RJ koji je imao blokiran račun te je uplata noćenja išla preko računa okrivljenika. Istaknuo je da on nema registriranu djelatnost kod nadležnog tijela niti ju je prijavio poreznim tijelima, odnosno nije ishodio rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, već je to sve vodio njegov djed. Kada ga je djed upitao može li preko njegovog računa ići uplata jer je djedov račun blokiran, pristao je da uplata ide na račun, ali nije znao o čemu se radi, a sada ne zna točno koliko je uplaćeno na račun.

4.1. Na upit branitelja je li okrivljenik oglašavao usluge noćenja na bilo kakav način, isti odgovara da nije. Na idući upit branitelja da li bi djedu dao račun da je znao o čemu se radi i da se radi o neregistriranoj djelatnosti, isti je odgovorio da ne bi.

4.2. Branitelj okrivljenika je naveo kako je nakon ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno utvrđeno da optuženi nije počinio prekršaj iz članka 7. Zakona o sprječavanju i obavljanju neregistrirane djelatnosti, a što prvenstveno proizlazi iz okrivljenikove obrane koja je dana životno, istinito i logično, te iz činjenice da okrivljeni unatoč tome što je dao djedu broj svog računa, nije imao svijest o tome da možda podliježe nekoj prekršajnoj odgovornosti, odnosno nije imao svijest o protupravnosti djela. Utoliko predlaže sudu osloboditi optuženog RJ od predmetne optužbe, a ako pak sud nađe da je optuženi ipak kriv za predmetni prekršaj, tada predlaže izreći mu najblažu zakonom predviđenu kaznu, pa čak i onu ispod zakonskog minimuma. Ovakvu kaznu predlaže izreći na način da se uzmu u obzir sve olakotne okolnosti na strani optuženog, a to bi bile njegova ranija neosuđivanost, činjenica da je otac dvoje malodobne djece te da je osoba mlađe životne dobi.

5. Tijekom dokaznog postupka još su pročitani prigovor protiv prekršajnog naloga, dopis Porezne uprave Državnom inspektoratu od 17. listopada 2023. te smrtni list i osobna iskaznica na ime RJ, rođen **.**.1941. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, iz koje je vidljivo da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan

6. Na temelju ovako provedenog postupka; ovaj sud smatra nesporno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7. Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti u smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se sljedeće aktivnosti:

– kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar

– kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti

– kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima

– kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti

– kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti.

7.1. Odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je kako će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz članka 5. stavka 1. podstavka 3. i 4. ovoga Zakona fizička osoba koja obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela, obavljanje djelatnosti nije prijavila poreznim tijelima ili nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti.

8. Prije svega, nije sporno da se u vrijeme i na mjestu koje se navodi u izreci presude obavljala sporna ugostiteljska djelatnost pružanja usluge smještaja. Ovaj sud smatra da je obrana okrivljenika u kojoj navodi kako spornu djelatnost nije obavljao on, nego njegov istoimeni (sada pokojni) djed neuvjerljiva, nelogična i očigledno usmjerena k izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Naime, sve uplate na ime pružanja ugostiteljske usluge vršene su na okrivljenikov žiro račun, a njegova tvrdnja da je razlog tome činjenica da je račun njegovog djeda bio blokiran je također neživotna i nije potkrijepljena nikakvim dokazima, jer u krajnjoj liniji nije uobičajeno da je račun 82- godišnjeg umirovljenika blokiran. Nadalje, iz smrtnog lista za RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vidljivo je da je imenovani preminuo **.**.2023., a da se ugostiteljska djelatnost unatoč tome nastavila, s obzirom na to da se okrivljeniku stavlja na teret da je obavljana sve do 26. kolovoza 2023., što on ni ne spori, odnosno izričito je potvrdio u svojoj obrani. Konačno, kudikamo je izvjesnije da je djelatnost pružanja usluge smještaja, koja uključuje brojne popratne aktivnosti vezane za organizaciju i oglašavanje smještaja, održavanja smještajnih jedinica te interakcije s gostima, obavljao tada 33-godišnji okrivljenik nego osoba u poodmakloj dobi i po svemu sudeći narušenog zdravlja, budući da je nedugo zatim nažalost preminuo.

8.1. Stoga, polazeći od svega navedenog, posebice činjenice da su uplate na ime sporne usluge smještaja vršene na okrivljenikov račun i da je djelatnost nastavljena nakon smrti navodnog pružatelja usluge; Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni RJ obavljao ugostiteljsku djelatnost koju nije registrirao kod nadležnog tijela, odnosno prijavio nadležnim poreznim tijelima, upravo kako je to navedeno u izreci presude.

8.2. Što se tiče vremenskog određenja djela, u pitanju je djelatnost koja se obavlja obrtimice i kod koje se ukupna dobit može iskazati samo periodično, odnosno kroz poslovnu godinu; zbog čega nije moguće svaku pojedinu transakciju izdvojiti kao zasebnu radnju prekršaja. Iz tog razloga Sud polazi od koncepcije trajnog djela; gdje radnja prekršaja prestaje i tijek zastare prekršajnog progona započinje prestankom protupravnog stanja, odnosno prestankom obavljanja nezakonite djelatnosti.

9. Pri odmjeravanju kazne vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika pa je tako kao olakotna okolnosti uzeta u obzir činjenica da se do sada nije pojavljivao kao počinitelj prekršaja, pa tako ni iz područja gospodarstva. Kako kod okrivljenika nisu utvrđene nikakve otegotne okolnosti, Sud mu je izrekao novčanu kaznu u visini posebnog minimuma propisanog za predmetni prekršaj. Na taj način će se prema stajalištu suda adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora za počinjeni prekršaj, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

10. Na koncu, na osnovi članka 76. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta imovinska korist u visini od 150,00 eura, koju je obvezan vratiti i uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Iako je teško zdravorazumski prihvatiti da imovinska korist od iznajmljivanja turističkog smještaja u razdoblju većem od dva mjeseca iznosi svega 150,00 eura, to je iznos koji se navodi u činjeničnom opisu optužnog akta i njegovim uvećanjem bi došlo do prekoračenja optužbe.

10.1. Prema Prekršajnom zakonu nitko ne može zadržati protupravno stečenu imovinsku korist.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 3. rujna 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju ovlaštenom tužitelju, u spis