Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-268/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, uz sudjelovanje HOK-osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, kao umješača na strani tuženika, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 29. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice TŽ, odvjetničke vježbenice u Rijeci, i punomoćnika tuženika Sandra Lukića, odvjetnika u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, po objavi od 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana isplati iznos od 2.230,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se odbija zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 20,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 3.777,30 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 3. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj HŽ je u tužbi naveo da je 13. srpnja 2021., u svojstvu pješaka, zadobio tjelesne ozljede na način da je, uslijed zaostalog komada željeza, pao. Taj zaostali komad željeza bio je viši od pločnika kojim se tužitelj kretao. Radi se o ostatku željeznog stupa koji je odrezan, međutim, ne do kraja, odnosno u razini pločnika već je isti bio viši i predstavljao je opasnost za pješake koji se kreću tim dijelom površine. U konkretnom slučaju, radi se o javnoj površini koja je u nadležnosti tuženika. Odgovornost tuženika jest objektivna budući komad željeza koji viri iz pločnika, a koji nije uočljiv, svakako predstavlja opasnu stvar. U predmetnom štetnog događaju tužitelj je zadobio višestruki prijelom rebara – VI i VII te kontuzijsku ozljedu glave. Tužitelj je medicinsku pomoć zatražio u KBC Rijeka gdje je obrađen od strane liječnika specijalista. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio jake bolove, kao i prilikom prvih dana nakon ozljede, a koji su trajali minimalno 2 dana, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon procesa liječenja te su trajali minimalno 10 dana da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji su trajali minimalno 30 dana, koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah s posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužitelja, kod istog se u trenutku samog štetnog događaja javio strah za život, i zdravlje. Strah jakog intenziteta je trajao 2 dana, strah srednjeg intenziteta minimalno 30 dana dok je strah slabog intenziteta trajao još minimalno 120 dana.Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti i iste iznose minimalno 3-5%. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO-a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja i izgubljene zarade.Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužitelju je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom provođenja vježbi nakon otpuštanja iz bolnice, a i prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Predmetna je pomoć tužitelju bila potrebna u vremenskom razdoblju od 15 dana po 4 sata dnevno te još daljnjih 15 dana po 2 sata dnevno.Jedan sat nestručne tuđe pomoći i njege potražuje se, sukladno sudskoj praksi, u visini od 30,00 kn do 35,00 kn. Na ime troškova puta i liječenja tužitelj potražuje 11.000,00 kn (odlasci na terapije, kontrole i preglede, troškovi lijekova i krema), a koji troškovi su bili neophodni budući je tužitelj morao provoditi fizikalnu terapiju te odlaziti na specijalističke preglede i zbog toga je bio izložen dodatnim troškovima. Stoga tužitelj, primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a, precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete te potražuje kako slijedi: - radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 13.000,00 kn, - na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova tuđe pomoći i njege 2.000,00 kn, - na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova troškova puta i liječenja 500,00 kn, ukupno: 15.500,00 kn. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.500,00 kn/2.057,20 eure sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu u cijelosti, ne osporava pasivnu legitimaciju, ali osporava postojanje štetnog događaja, pogotovo na način kako je opisan tužbi, odnosno osnov i visinu potraživanja tužitelja. Tuženik nema nikakvih saznanja o samom štetnom događaju osim navoda samog tužitelja iz tužbe, u tužbi jedva da se opisuje pozicija navodnog pada tužitelja, a vrlo šturo okolnosti samog pada. Tuženik osporava da bi uzrok pada bio „zaostali komad željeza“ koji da je „viši od pločnika“, a iz priložene fotografije (vrlo loše kvalitete, barem kada je riječ o fotografiji dostavljenoj tuženiku) nije razvidno da bi ti željezni ostaci, ako oni i jesu uzrok pada (što je za sada sporno), toliko virili iznad razine pločnika da ih prosječno pažljiv čovjek koji normalno hoda ne bi izbjegao. Osporava se visina zahtjeva kao previsoka i neprimjerena u potpunosti. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da se je tužitelj liječniku javio tek dva dana po povredi (pa je upitno i to da li ju je zadobio upravo u vrijeme i na način koji opisuje ili nakon toga) što samo po sebi ukazuje da ista nije bila teške prirode, a takođe ne proizlazi da bi se radilo od „višestrukom“ prijelomu rebara jer to nigdje u dokumentaciji nije navedeno, dok izrijekom stoji kako pregled glave nije utvrdio bilo kakve povrede u smislu traumatskih lezija mozgovine ili kosti. Također treba ukazati i na brojne druge dijagnoze kod tužitelja koje zasigurno utječu na njegovo opće stanje, no o tome će više iskazivati vještak ili vještaci. Prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj se je liječio u KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, a živi u [adresa] u [adresa] koja je od te bolnice udaljena jedva možda jedan kilometar, pa nije jasno na kakve troškove puta tužitelj ukazuje. Tužitelj da nije bio na bolničkom liječenju niti je išao na specijalističke preglede i terapiju, jer tužbi prileži dokumentacija o samo dva pregleda koji ne ukazuju ni na kakve terapije ili zahvate, upravo suprotno, izrijekom isključuju njihovu potrebu. Tužitelj je, naime, posjetio obližnju ambulantu tri puta i to je sve od njegovog liječenja. Nije sporno da se je tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku i njegovom osiguratelju koji su otklonili odgovornost za nastanak štete u cijelosti. Sukladno svemu iznijetome tuženik predlaže odbijanje tužbe u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na snašanje parničnog troška.

3. Podneskom od 6. veljače 2023. HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, izjavio je da stupa u ovu parnicu i da se pridružuje tuženiku jer ima pravni interes da tuženik uspije u sporu budući je tuženik na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]- 00000010481 kod umješača. Dalje navodi da se pridružuje svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu te ujedno osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporavaju se svi navode iz tužbe u cijelosti i to sam nastanak štetnog događaja na način kako ga u historijatu tužbe opisuje tužitelj, uzročno posljedičnu veza između ozljeda navedenih u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji i predmetnog događaja, odgovornost tuženika, pasivnu legitimaciju, kao i pravni osnov i visina štete koju isti potražuje. Umješač ujedno ističe kako nije bilo nikakvih propusta u održavanju od strane tuženika. Ukoliko tužitelj dokaže sve ranije okolnosti, a to da je do štetnog događaja doista došlo na način kako to isti opisuje u historijatu tužbe ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, a time i štete koja mu je nastala. Podredno, umješač osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda. Slijedom navedenog umješač predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ju na naknadu parničnog troška umješaču zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 14. veljače 2023. prihvatio sudjelovanje HOK- osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu jer je iz dostavljene police osiguranja broj [broj police osiguranja]- 00000010481 (list 51 spisa) razvidno da je tuženik kod umješača u utuženom razdoblju bio osiguran od odgovornosti prema trećim osobama, pa je stoga ocijenjeno da umješač kao osiguratelj tuženika ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici.

5. Tužitelj HŽ je u tijeku postupka umro te je njegova nasljednica OŽ preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari, čime je prekinuti postupak nastavljen, kako je to utvrđeno rješenjem od 5. lipnja 2024.

6. Po provedenom medicinskom vještačenju tužiteljica OŽ je specificirala tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa navedenog u izreci. Budući da je taj zahtjev povišen u odnosu na prvotno postavljeni valjalo je primijeniti pravila o preinaci tužbe. Sud je tu preinaku dopustio iako je izjavljena nakon zaključenja prethodnog postupka i unatoč protivljenju tuženika, jer tužitelj prije provedenog vještačenja nije niti mogao znati točan iznos svog potraživanja, a dopuštanje preinake svrsishodno je za razrješenje odnosa između parničnih stranaka (članak 190. stavci 1. do 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

7. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice kao nasljednice pok. HŽ radi naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te troškova puta i liječenja nastale kao posljedica ozljede koju je pok. HŽ zadobio u uslijed pada koji se dogodio 13. srpnja 2021.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 6-9 spisa), fotografije lica mjesta (list 10-12, 169-18 spisa), korespondenciju povodom odštetnog zahtjeva tužitelja (list 13-14, 19-22 spisa), medicinski karton HŽ (list 157-271 spisa), saslušana je svjedokinja LŽ (list 146 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta te geodetsko, građevinsko i medicinsko vještačenje. Od saslušanja svjedokinje VŽ tužitelj je odustao, a kako je to bio i dokazni prijedlog tuženika valja reći da je sud na temelju ostalih dokaza utvrdio sve činjenice važne za presuđenje pa saslušanje imenovane svjedokinje nije smatrao svrsishodnim osobito jer je ista e-mailom od 12. ožujka 2025. (list 142 spisa) izvijestila sud o tome da ima saznanja o štetnom događaju različitom od onog koji je predmet ovog postupka.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako slijedi:

- da se po tužitelju pokazano mjesto štetnog događaja nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] grad (podaci katastarskog operata), koja odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (podaci zemljišne knjige) te je predmetna nekretnina upisana kao javno dobro, što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Sandra Viškanića (list 69-85 spisa),

- da je na fotografijama lica mjesta dostavljenim uz tužbu razvidno da su se na tom mjestu nalazili ostaci odrezanih željeznih stupova, nešto viši u odnosu na pješačku površinu,

- da je stanje lica mjesta u vrijeme uviđaja izmijenjeno tako da tom prilikom nisu zatečeni ostaci odrezanih željeznih stupova prikazani na fotografijama uz tužbu,

- da je stalna sudska vještakinja građevinske struke OŽR u svom nalazu i mišljenju (lis 98-116 spisa) navela da je po tužitelju pokazano mjesto štetnog događaja dio javne površine, popločane, namijenjene pješačkom prometu, da je na fotografijama servisa Google Street View vidljivo da su se prije štetnog događaja na toj površini nalazili metalni stupići i to svakako još i prije štetnog događaja 2014. godine kada je izvršeno snimanje, da fotografirani ostaci odrezanih stupića položajno odgovaraju uklonjenim stupovima čije je prijašnje postojanje zabilježeno snimkama koje su u sastavu prikaza Google maps-a za navedenu lokaciju, da danas na popločenju nema ostataka prijašnjih metalnih stupova koji su odjeljivali dio javne pješačke površine od ceste te zaključuje da prema vidljivim ostacima odrezanih stupova na dijelu pješačke površine predmetni dio površine nije bio održavan niti saniran u skladu s građevinskim pravilima, da se stupići nisu uklonili na način da rezultat navedene radnje na predstavlja opasnost za korisnike površine na kojoj su izvršeni radovi uklanjanja, znači nije se ispoštovala zakonska regulativa kao niti životno-logične zakonitosti; u predmetnom slučaju nisu bile zadovoljene osnovne zakonske odredbe koje se odnose na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu prema čl. 7. Zakona o gradi te predmetna površina nije bila održavana niti sanirana što znači da se nije postupilo prema čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a k tome ista je locirana u području visoke frekventnosti pješačkog prometovanja pa predmetna površina u promatranom vremenu nije bila niti izvedena niti održavana u skladu pravila građevinske struke.

10. Stalna sudska vještakinja građevinske struke OŽR je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja pojasnila da su se prema stanju nekretnine u vrijeme štetnog događaja pješaci istom mogli kretati, imali su mogućnost prohodnosti prolaza no nije bio zadovoljen uvjet sigurnosti njihovog korištenja predmetne javne površine.

11. Sud je nalaze i mišljenje stalnih sudskih vještaka geodetske i građevinske struke prihvatio kao stručne i objektivne, jer su oba vještaka argumentirano odgovorila na zadaću suda, a stranke na njihove nalaze nisu imale primjedbi.

12. Svjedokinja LŽ je iskazala da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena u ugostiteljskom objektu Pinchos, koji se nalazi u neposrednoj blizini mjesta nezgode. U trenutku kad se nezgoda dogodila sjedila je u tom ugostiteljskom objektu koji ima izravan pogled na lice mjesta, misli da je bila na pauzi. Bio je dan, ali ne zna koje doba dana. Vidjela je da je jedan stariji gospodin pao i prišla mu je upomoć. Pomogli su mu da sjedne i dali mu vode i koliko se sjeća, rekao je da ga boli glava, ne sjeća se da je vidjela kakve ozljede. Ne sjeća se kako je pao, misli da je pao na bok ali ne može se sa sigurnošću sjetiti ni toga. Vidjela je da je pao točno pored jednog odrezanog stupića, nije vidjela je li zapeo za taj stupić. To je stupić prikazan na fotografiji s lista 16 spisa. Drugih detalja se ne sjeća.

13. Iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da se tužitelj 15. srpnja 2021. javio na hitni pregled zbog bolova u lijevoj strani prsišta te je naveo kako je pao pred dva dana, spotaknuo se na ulici te udario glavom i lijevom stranom prsnog koša, pri padu je izgubio svijest te se probudio okružen ljudima.

14. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje LŽ, budući da je ista bila očevidac štetnog događaja i nije zainteresirana za ishod ovog spora, a njezin iskaz u suglasju je s navodima pok. CŽ koji su zabilježeni u medicinskoj dokumentaciji. Naime, svjedokinja je na isti način kao i on na hitnom prijemu opisala dinamiku događaja (da je pao, da je rekao da ga boli glava, da su mu u pomoć priskočili prolaznici), a dodala je i da je vidjela da je pao kraj stupića prikazanog na listu 16 spisa, pa je na temelju ovih dokaza sud zaključio da je pok. HŽ pao zapevši za rub odrezanog stupića jer na to ukazuje mjesto njegovog pada o kojem je iskazivala svjedokinja LŽ.

15. Vještak geodetske struke je u svom nalazu potvrdio da se radi o javnoj površini, pri čemu tuženik ni ne spori pasivnu legitimaciju, a vještakinja građevinske struke je navela da predmetna površina, upravo radi zaostalih dijelova odrezanih metalnih stupića, nije bila niti izvedena niti održavana u skladu pravila građevinske struke.

16. Budući da je u smislu članka 23. stavak 2. i članka 46. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., 145/24.) tuženik dužan održavati javne površine, njegova se odgovornost temelji na odredbi čl. 1045. i 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) jer je propustio održavati javnu površinu na način da se spriječi nastanak štetnih posljedica i upravo je takav propust prouzročio štetu čiju naknadu tužiteljica zahtijeva, jer je utvrđeno da je HŽ pao upravo zapevši za nepravilno saniranu pješačku površinu.

17. Nema dokaza da je pok. HŽ pridonio nastanku štete. Od oštećenika ne može opravdano zahtijevati da se angažira preko razumne granice radi smanjenja vlastite štete pa se tako od šetača ne može zahtijevati da neprestano pomno gleda u površinu po kojoj se kreće kako bi izbjegao neočekivane prepreke.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Darka Majića proizlazi da je pok. HŽ zadobio serijski prijelom rebara (VI i VII rebro lijevo.), s time da iz zdravstvenog kartona obiteljskog liječnika pok. HŽ prije navedene ozljede ne nalazi zapisa o ozljedama lijevog hemitroaksa.

19. Vještak zaključuje da je pok. HŽ trpio bol jakog intenziteta u trajanju od ukupno 51dana, srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju 17 dana, a slabog intenziteta u trajanju 45 dana. Bolovi povremenog karaktera prisutni su trajno i procijenjeni su u okviru SOŽA-e. Primarni strah pok. HŽ nije trpio jer se prema nalazu OHBP onesvijestio u trenutku nezgode te je trpio sekundarni strah jakog intenziteta cca 30 minuta, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah slabog intenziteta još 3 mjeseca, prema medicinskoj dokumentaciji trajnog straha nema. Pojačana prehrana pok. HŽ nije bila potrebna. Tuđa pomoć stručne osobe mu nije bila potrebna, dok mu je tuđa pomoć nestručne osobe potrebna bila 2-3 sata dnevno tijekom 10 dana, reducirano na 1 sat dnevno tri puta tjedno još 30 dana. Vještak je kod mišljenja da je kod pok. HŽ došlo do ukupnog smanjenja životne aktivnosti od 4%. Radilo se o osobi starije dobi, u vrijeme nezgode stara 70 godina. Opterećen multiplim komorbiditetima. Nakon navedene ozljede i prijeloma dva rebra bolovi su iskustveno protrahirani i traju do 3 mjeseca kada obično završava cijeljenje rebara. Imobilizacija prijeloma i apsolutno mirovanje nije moguće jer disanje kao vitalnu funkciju nije moguće zaustaviti kako ne bi bilo pokreta rebara. Iz navedenog razloga preporuča se mirovanje i pošteda od napora kako bi se maksimalno rasteretio prsni koš i omogućilo cijeljenje rebara sa što manje pomaka fragmenata. U osoba sa parkinsonovom bolešću bez ozljede disanje je često otežano zbog spazma muskulature koja sudjeluje u disanju, a kod ozljede tegobe mogu biti i jače od uobičajenih. Iz medicinske dokumentacije ozljeda je prošla bez komplikacija. Obzirom da se nije javio na pregled isti dan u OHBP, vještak ističe da je učestalo javljanje nakon ozljeda rebara nakon nekoliko dana od ozljede. Često nakon pada osobe očekuju prolazak tegoba te očekuju regresiju bolova brzo nakon ozljede te se odluče javiti na pregled nakon dan-dva kada shvate da bolovi perzistiraju i ne slabe. Ponekad kontaktiraju obiteljskog liječnika koji ih uputi na pregled i RTG obradu ili se samostalno javljaju na OHBP zbog jakih bolova. Bolovi kod prijeloma dva ili više rebara su ograničavajući obzirom da kod svakog dubljeg udaha, kašljanja ili napinjanja osjećamo bol. Svaki pokret i pregibanje može izazvati jaku bol te je i sam strah od boli ograničavajući faktor u svakodnevnom funkcioniranju.

20. Vještak je u podnesku od 25. svibnja 2025., odgovarajući na tuženikove primjedbe, istaknuo kako je postotak smanjenja općeg životnog aktiviteta kod pok. HŽ utvrdio iskustveno te uz pomoć Orijentacijskih medicinskih tablica za određivanje SOŽA koje su izradili specijalisti različitih specijalnosti, sudski vještaci Hrvatskog društva za medicinska vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora u suradnji sa stručnjacima Medicinske sekcije Hrvatskog društva sudskih vještaka. Umanjenje životne aktivnosti se ogleda u povremenim bolovima koji su trajni nakon prijeloma dva ili više rebra, bolovima kod dubokog udaha, kašljanja, defekacije i kod naprezanja. Strah slabijeg intenziteta se ogleda u vremenskom periodu stalnih i svakodnevnih bolova kod svakog dubljeg udaha, nakašljavanja, kod pokreta i sagibanja, podizanja tijela te straha od bolova koji nastupe kod svake navede radnje. Strah se ogleda u iščekivanju probadanja i bolova na svaki pomak koji nenadano može izazvati bol.

21. Sud je ovakav nalaz vještaka prihvatio, jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim, pri čemu je vještak argumentirano odgovorio na zadaću suda te je dao jasne i uvjerljive razloge koji potkrepljuju dano mišljenje. Vještak je na razumljiv način odgovorio na tuženikove primjedbe i otklonio njegove prigovore te je dao logične i prihvatljive razloge zbog čega je kod pok. HŽ utvrdio smanjenje općeg životnog aktiviteta od 4% (zbog trajnih bolova kod pokreta koji su neizbježni u svakodnevnom životu- udah, kašalj, naprezanje), kao i straha slabijeg intenziteta (logično je da osoba osjeća strah od pokreta koji joj uzrokuju bol, osobito kod pokreta koji se ne mogu kontrolirati kao što je udah i kašalj), a tuženik na isto očitovanje nije imao daljnjih primjedbi.

22. Stoga je na temelju vještačenja utvrđeno da je pok. HŽ kao posljedicu štetnog događaja trpio bolove i strah te duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta, odnosno štetni mu je događaj prouzročio povredu prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. ZOO-a i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, dakle neimovinsku štetu u smislu članka 1046. ZOO-a.

23. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka).

24. S tim u svezi, ocjena je suda da u konkretnom slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu. Naime, sud je na temelju nalaza vještaka utvrdio su kod pok. HŽ jaki bolovi trajali 1 dan, bolovi srednjeg intenziteta 7 dana te bolovi slabijeg intenziteta 45 dana, a također je zbog štetnog događaja trpio sekundarni strah jakog intenziteta pola sata, srednjeg intenziteta 2 dana, a slabog intenziteta još 30 dana, pri čemu je po vještaku tužiteljeva opća životna aktivnost smanjena za 4%. Prilikom odluke je sud u obzir uzeo jačinu i trajanje bolova i straha te ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje je tužitelj radi toga trpio. Kod pok. HŽ su u duljem vremenskom periodu postojale tegobe koju su ga zasigurno u većoj mjeri ograničavale u temeljnim životnim aktivnostima. Dugotrajni bolovi te strah od boli (pokreta koji se ne mogu kontrolirati i korigirati) zasigurno su utjecali na njegove mogućnosti, jer je i po općem životnom iskustvu jasno i logično da takve ozljede po svojoj lokaciji i intenzitetu predstavljaju zapreku i ograničenje za obavljanje svakodnevnih poslova, ali i sudjelovanje u aktivnostima koje zahtijevaju fizički angažman. Što se tiče procjene duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti, vještak je istu brojčan izrazio s 4% zbog trajnih povremenih bolova nakon prijeloma dva ili više rebra, bolovima kod dubokog udaha, kašljanja, defekacije i kod naprezanja. Pritom je sud je imao u vidu da su takvi bolovi okolnost koja zasigurno otežava i narušava njegovu kvalitetu života, osobito jer se radi o bolovima vezanim za nužne i automatske ljudske kretnje, pa i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu. S obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelju je po osnovi povrede prava osobnosti izazvane fizičkim bolovima i strahom te po osnovi povrede prava osobnosti izazvane smanjenjem opće životne aktivnosti ukupno dosuđeno zatraženih 2.000,00 eura. Stajalište je suda da se naknadom u ovakvom iznosu ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom kako to propisuje odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a.

25. U pogledu imovinske štete sud je imao u vidu da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od oko 40 sati po nestručnoj osobi. Ocjena ovog suda je da cijena satnice na tržištu za osobe koje se bave pružanjem takve i slične nestručne pomoći iznosi 5,00 eura, pa je sud slobodnom ocjenom uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu ove naknade u iznosu od 200,00 eura.

26. Što se tiče troškova puta i liječenja, sud je ovu naknadu odredio po slobodnoj ocjeni uz primjenu odredbe članak 223. ZPP-a, a imajući u vidu da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je pok. HŽ u tri navrata posjetilo liječnika u svezi navedene ozljede te uzimajući u obzir općepoznate cijene goriva te udaljenost između prebivališta pok. HŽ i bolnice na Sušaku gdje su obavljeni svi pregledi, tužitelju je po toj osnovi dosuđen iznos od 30,00 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen kao previsoko postavljen.

27. Tužiteljici na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP- a. Naime, prilikom ocjenjivanja uspjeha stranaka u ovom sporu sud je imao u vidu da je tužiteljica u pretežitom dijelu uspjela sa svojim zahtjevom, odnosno tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u iznosu od 20,00 eura), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je sud odlučio da je tuženik tužiteljici dužan naknaditi sve potrebne troškove, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa), dok tuženik i umješač na strani tuženika nemaju pravo na naknadu troškova. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za:

– sastav tužbe 200,00 eura Tbr. 7.1.

– sastav obrazloženog podneska (očitovanje na odgovor na tužbu) od 9.1.2023. 200,00 eura Tbr. 8.1.

– sastav obrazloženog podneska (očitovanje na nalaz vještaka) od 8.10.2024. 200,00 eura Tbr. 8.1.

– sastav obrazloženog podneska (očitovanje na nalaz vještaka) od 23.5.2024. 200,00 eura Tbr. 8.1.

– sastav obrazloženog podneska (očitovanje na navode protivne strane) od 8.10.2024. 200,00 eura Tbr. 8.1.

– zastupanje na ročištu 14.2.2023. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 2.2.2024. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 13.3.2025. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 19.5.2025. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 23.3.2026. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 29.6.2026. 200,00 eura Tbr. 9.1.

sve u svezi Tbr 54. Tarife, pa tužiteljici na ime zastupanja po odvjetniku pripada ukupno 2.200,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 2.750,00 eura. Uz navedeno, tužiteljici pripada i trošak pristojbe na tužbu u iznosu 33,51 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 79,29 eura, Tužiteljici se priznaje i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 914,50 eura (preostali iznos od 110,91 eura nije utrošen pa će joj se vratiti), sveukupno 3.777,30 eura. Na priznati parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 3. rujna 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženicima po punomoćniku

3. Umješaču po punomoćniku