REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3357/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 069-50- 2899490 zaključenog između tužitelja i tuženika 18. lipnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 1,00 % od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ID iznos od 758,15 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ID iznos od 1.547,90 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ID parnični trošak u iznosu od 356,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 15. svibnja 2026. tužitelj navodi da je 18. lipnja 2005. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 069-50-2899490, kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 122.432,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 1,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita. Smatra da je navedena odredba ništetna, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Ističe kako mu je tuženik 21. srpnja 2005. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 1,00 % od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 758,15 EUR. Odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena je jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, ''Narodne novine'' br. 96/03), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Ističe kako mu je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu te se o odredbi čl. 3. Ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Ista odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, tuženik mu nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade. Ističe kako nije bio u mogućnosti donijeti cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Odredba čl. 3. Ugovora o kreditu protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita, tužitelj potražuje i uglavničeni iznos zateznih kamata sa tijekom od dana 21. srpnja 2005. (dan plaćanja naknade) do dana 28. veljače 2026. Na iznos glavnice potražuje zatezne kamate od 1. ožujka 2026.g. (prvi dan nakon obračuna kamata). Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 758,15 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2026. do isplate, iznos od 1.547,90 EUR te parnični trošak.

2. Tuženiku je 1. lipnja 2026. dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu (dostavnica uz list 14 spisa).

3. Sud je izvršio uvid u izračun zateznih kamata (list 6), Ugovor o kreditu broj 068-50-2899490 od 18. lipnja 2025. (list 8-11), potvrdu od 23. rujna 2024. (list 12).

4. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

5. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u visini 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (200,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 34,76 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23) i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 71,53 EUR (Tar. br. 2. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 50/26), ukupno iznosi 356,29 EUR.

6. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 3. rujna 2026. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

Zagreb, 3. rujna 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku