REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-662/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sinela Štakić, odvjetnica u Rijeci, Scarpina 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03202123274, URBROJ: 341-99-05/3- 25-7353 od 20. ožujka 2026. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, a u kojem ponovljenom postupku, je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03202123274, URBROJ: 341-99-05/3- 25-7353 od 20. ožujka 2026. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-03/25-01/03202123274, URBROJ: 341-14-05/3-25- 14587 od 2. listopada 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca NE.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/25-01/03202123274, URBROJ: 341-99-05/3-25-7353 od 20. ožujka 2026., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci 2. listopada 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 23. travnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nisu ispravno cijenili zdravstveno stanje tužitelja prilikom izrade Nalaza i mišljenja od 16. rujna 2025. i od 17. ožujka 2026., a koji su podloga za donošenje osporavanih rješenja.

3. Ističe da u navedenim Nalazima i mišljenjima Vijeća viših vještaka oba stupnja Zavoda nije uzeta u obzir cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja niti je njegovo zdravstveno stanje dovedeno u korelaciju s radnom sposobnošću, kao i da tuženik svoj stav da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca uopće nije obrazložio, već je samo naveo tužiteljeve dijagnoze i terapiju, bez da je iste doveo u svezu sa njegovom radnom sposobnošću, a čime tužitelj ukazuje na postojanje povrede odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 110/21, u nastavku teksta ZUP).

4. Napomenuo je, da je nesporno da tužitelj boluje od različitih psihičkih, neuroloških i oftamoloških oboljenja te da mu je priznat invaliditet i to tjelesnog i osjetilnog oštećenja u prvom stupnju, a mentalnog u trećem stupnju.

5. Naposljetku, tužitelj je ukazao da tuženik nije razmatrao niti postojanje mogućnosti primjene odredbe članka 68. stavak 7. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/25, u nastavku teksta ZOMO), pa je tužitelj predložio da se u ovom upravnom sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku medicine rada te službenim putem za potrebe vještačenja pribavi zdravstveni karton tužitelja od liječnika obiteljske medicine i KBC Rijeka te na okolnosti iz tužbe sasluša tužitelja, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 20. ožujka 2026., kao i prvostupanjsko rješenje od 2. listopada 2025. te tužitelju prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti njegova oca NE, preminulog **.**.2025. počevši od dana podnošenja zahtjeva, sve uz nadoknadu troška upravnog spora, podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika od 20. ožujka 2026. te se predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, uz nadoknadu troška upravnog spora.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog Suda 27. svibnja 2026. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda, na temelju uvida u cjelokupnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužitelja suglasno, da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca u smislu odredbe članka 68. stavaka 5. ZOMO, zbog čega da je osporavano rješenje tuženika pravilno i zakonito.

7. Nastavno, tuženik je istaknuo da je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu sa odredbama ZOMO i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 96/23), dok vezano za navode tužitelja iz tužbe kojim se tužitelj poziva na odredbu članka 68. stavak 7. ZOMO ističe, da tužitelj nije dostavio dokaz da se radi o djetetu sa statusom osobe s invaliditetom, odnosno Rješenje Centra za socijalnu skrb kojim mu je priznato pravo na osposobljavanje za rad prema prilagođenom programu, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naposljetku, tužitelj je naveo kako se protivi izvođenju dokaznog prijedloga sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu.

U ovom upravnom sporu 27. kolovoza 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje upravnog spora.

8. Na istom ročištu za raspravu, tužitelj je ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod predloženih dokaznih prijedloga, a tuženik kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi u tužbi iz niže obrazloženih razloga, pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu pokrenut na zahtjev tužitelja podnesen prvostupanjskom tijelu 9. travnja 2025., da je otac tužitelja bio korisnik starosne mirovine i umro **.**.2025. i da je na dan smrti oca **.**.2025. tužitelj imao navršenih 50 godina i 7 mjeseci života, te da je postupajući po zahtjevu tužitelja, a za potrebe rješavanja ove upravne stvari, prvostupanjsko tijelo zatražilo Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci koji je donesen 16. rujna 2025., a uvidom u kojeg je utvrđeno, da je tužitelj rođen **.**.1974., da je završio osnovnu školu i osposobljavanje za autolimara, te ima oko godinu dana radnog staža, nezaposlen je, da se liječi radi posttraumatske epilepsije uzrokovanje nagnječenjem mozga prije 26 godina, uz AET niz godina bez ikakvih tehničkih manifestacija simptoma, u godišnjim kontrolama je neurologa, a u veljači 2025. neurolog daje mišljenje da se može izdati vozačka dozvola za B kategoriju na 5 godina, u kontrolama psihijatra na 4 do 6 mjeseci i psihičko stanje je u stabilnoj remisiji, reguliranog je sna, ima volje i interesa te dovoljne energije da bi bio aktivan tijekom cijelog dana, a u terapiji diazepam koji mu u siječnju 2025. psihijatar prepisuje po potrebi, zbog čega Vijeće vještaka Zavoda zaključuje da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti na dan smrti oca **.**.2025., slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem od 2. listopada 2025.odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca KE.

10. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 2. listopada 2025. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika na način, da je obijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda zavoda za vještačenje od 17. ožujka 2026., uvidom u kojeg je utvrđeno, da se ne nalazi osnova za promjenom utvrđene ocjene, jer zdravstveno stanje tužitelja ne uzrokuje potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja na dan prije smrti oca.

11. Utvrđeno je, da je tužitelj osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

12. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da tužitelj boluje od sljedećih dijagnoza epilepsije non signata, G40.9, Fracturae ossium capitis/faciei (XIX- S02.9), Dysfunctio mentalis propter laesionem et dysfunctionum cerebri seu morbum physicum, non signata (V-F06.9) dorsalgia (XIII M54), Myopia (VII-H52.1), da kod tužitelja postoji tjelesno, osjetilno i mentalno oštećenje, tjelesno i osjetilno oštećenje prvog stupnja, a mentalno trećeg stupnja, kako je to razvidno iz Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu od 17. ožujka 2026.

13. Sporno je, je li kod tužitelja postojao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti njegovog oca KE.

14. Naime, po mišljenju ovoga Suda, kao i tužitelja, Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 17. ožujka 2026. nije dostatno obrazložen da bi mogao poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja, jer osim navođenja tužiteljevih dijagnoza i terapije koju tužitelj konzumira, isto nije dovedeno u svezi s njegovom radnom sposobnošću, odnosno cjelokupno zdravstveno stanje tužitelja nije dovedeno u korelaciju s radnom sposobnošću, jer nije obrazloženo zbog čega zdravstveno stanje tužitelja ne uzrokuje potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca, odnosno je li on radno sposoban ili kod njega postoji smanjena ili preostala ili djelomičan gubitak radne sposobnosti

15. Stoga, kako odlučne činjenice bitne za rješavanje ovog upravnog spora nisu obrazložene, to ovaj Sud nije izveo dokaz medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku u predmetnom upravnom sporu, a kako je to tužitelj predlagao, jer rješenje tuženika mora sadržavati sve dijelove propisane u odredbi članka 98. stavaka 5. ZUP-a kako bi ga ovaj Sud mogao ispitati, a što u konkretnom slučaju nije bio slučaj, pa će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, u roku od 45 dana, od dana primitka presude, zatražiti novi Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu, te odgovoriti na pitanje da li je kod tužitelja postojao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca tužitelja te na temelju čega izvodi zaključak o postojanju ili nepostojanju potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja na dan prije smrti oca, da li kod tužitelja postoje trajne promijene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, je li osoba sposobna za bilo kakav rad i koji ukoliko je, a ukoliko Vijeće Viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda smatra da ne postoji kod tužitelja potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca, također će obrazložiti i navesti razloge za takvo mišljenje, kako bi ovaj Sud mogao eventualno u novo pokrenutom upravnom sporu odrediti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, po neovisnom sudskom vještaku kojem će biti zadaća utvrditi jesu li medicinske činjenice utvrđene u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu ispravno, odnosno pravilno utvrđene.

16. Na navode tužitelja iz tužbe kojima se poziva na odredbu članka 68. stavak 7. ZOMO ukazuje se tužitelju, da nije dostavio dokaz da se radi o djetetu sa statusom osobe s invaliditetom-rješenje Centra za socijalnu skrb, odnosno da mu je priznato pravo na osposobljavanje za rad prema prilagođenom programu, zbog čega se citirana odredba Zakona u konkretnom slučaju ne može primijeniti, a to tim više što je tužitelj rođen1974. godine, završio je srednju školu ,osposobljavanje za limara, odradio godinu dana staža, a nakon toga 1991. doživio tešku prometnu nezgodu, u kojoj je nakon 33 dana kome zadobio teške ozljede glave.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

18. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju valjalo priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i pristupa na ročište za raspravu u iznosu od 1.250,00 eura, odnosno sveukupno 2.500,00 eura, kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

U Rijeci 3. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- Opunomoćenici tužitelja Sineli Štakić, odvjetnici u Rijeci, Scarpina 5

- Tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, A. Mihanovića 3