REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-693/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku RO, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/25-09/199905, URBROJ: 511-09-38-26-2 od 7. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/25-09/199905, URBROJ: 511-09-38-26-2 od 7. travnja 2026., u točki 1. izreke odbijen je zahtjev poslodavca tužitelja A&Y CONSTRUCTION d.o.o. sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za ovdje tužitelja, rođenog **.**.2002. u mjestu Mirake, Albanija, državljanina Albanije.

2. U točki 2. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja kojim prestaje zakoniti boravak, u točki 3. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da ako tužitelj ne izvrši rješenje u roku iz točke 2. izreke rješenja državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, u nastavku teksta ZS).

3. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-02/25-09/199905, URBROJ: 511-09-38-26-2 od 7. travnja 2026. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 28. travnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je poslodavac tužitelja renominirana građevinska tvrtka koja izvodi složene građevinske i investicijske projekte visoke vrijednosti diljem Republike Hrvatske te u trenutku podnošenja tužbe zapošljava 167 stranih radnika, pri čemu zapošljavanje strane radne snage predstavlja ključni operativni modalitet poslovanja zbog kompleksnosti ugovorenih investicija.

4. Istaknuo je, da svaki poremećaj u pravnoj sigurnosti u području radnih dozvola ima potencijal lančane destabilizacije poslovanja, ali i gospodarskog poremećaja na razini lokalne i regionalne zajednice s posljedicama koje će se neminovno odraziti na državni proračun putem poreznih i doprinosnih gubitaka.

5. U svezi s tim, napomenuo je, da je 26. veljače 2025. na gradilištu u [adresa], Državni inspektorat izvršio nadzor nad poslovanjem poslodavca tužitelja (građevinske tvrtke A&Y CONSTRUCTION d.o.o.), tijekom izvođenja radova koje je izvodio poslodavac tužitelja u okviru jednog od ugovorenih investicijskih projekata te tom prilikom da je zatečen strani radnik koji je imao zakonito sklopljen Ugovor o radu te je bio uredno prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali zbog administrativnog propusta, pravovremeno nije podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad, iako je prethodna dozvola istekla neposredno prije obavljenog nadzora, a iz čega je razvidno da se radi o radniku koji je imao valjanu dozvolu za boravak i rad, ali je propušteno pravodobno zatražiti njezino produljenje. Naveo je, da je navedeni radnik bio valjano prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i imao je valjani ugovor o radu te je uredno primao plaću, a poslodavac tužitelja da je prilikom nadzora bio kooperativan i nije osporavao činjenice koje su utvrđene, te je poslodavac tužitelja kao posljedicu navedenog platio 3.981,68 EUR novčane kazne i protiv njega je podnesen optužni prijedlog te se još uvijek vodi prekršajni postupak.

6. Naglasio je, da se navedeni slučaj dogodio prije stupanja na snagu novog Zakona o strancima, odnosno prije 15. ožujka 2025., pa kao takav ne može podlijegati primjeni zakonskih posljedica propisanih zakonom koji u tom trenutku nije bio na snazi i da je riječ o jedinom takvom slučaju poslovanju poslodavca tužitelja koji zapošljava više od 160 stranih radnika, ispunjava sve zakonske i upravne obveze, te da se radilo o izoliranom administrativnom propustu, a kao posljedica toga, poslodavac tužitelja da je uvršten na takozvanu crnu listu poslodavaca, nakon čega je tuženik najavio odbijanje zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad strancu pozivom na odredbu članka 93. stavak 1. točka 8. ZS-a, a iz koje proizlazi da zakonodavac koristi izraz „može odbiti zahtjev“ čime se tuženiku daje diskrecijska ovlast da u svakom pojedinom slučaju ocijeni sve relevantne okolnosti i odluči hoće li zahtjev odbiti ili ne, te sama činjenica da se poslodavac nalazi na popisu poslodavca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad ne predstavlja automatsko zapreku za odobrenje ili produljenje dozvole za boravak i rad, već jedan od mogućih razloga koji se mora pojedinačno ocijeniti u svakom konkretnom slučaju.

7. Također, tužitelj je naveo da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, jer navedenu odredbu članka 93. stavak 1. točka 8. ZS-a je primijenio kao da se radi o obveznom, a ne fakultativnom razlogu za odbijanje zahtjeva, bez da je tuženik razmotrio konkretne okolnosti slučaja koristeći se načelom razmjernosti, svrhe zakona i posljedica odluke.

8. Naposljetku, tužitelj je ukazao kako je tuženik trebao koristiti diskrecijsku ovlast koju da je koristio u rješenju od 15. listopada 2025. donesenu u drugom predmetu trgovačkog društva Jaška Pack d.o.o. koje da zapošljava također više od 120 radnika i zbog propusta istog se nalazi na crnoj listi, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 3. travnja 2026. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

9. Tužitelj je također u tužbi podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe predlažući da se odgodi izvršenje osporavanog rješenja tuženika od 7. travnja 2026. uz nadoknadu troška upravnog spora, a o kojem zahtjevu tužitelja je odlučeno izvan raspravnim rješenjem Suda od 2. lipnja 2026. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja, da je protiv rješenja ovog Suda od 2. lipnja 2026. tužitelj izjavio žalbu 13. lipnja 2026. koja je tuženiku otpremljena na odgovor izvan raspravnim rješenjem Suda od 18. lipnja 2026.

10. Tuženik je u odgovoru na u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 29. svibnja 2026. u bitnome ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja, a odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio je, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, sve imajući u vidu da tužitelj ne spori činjenicu da njegov poslodavac nije podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje zatečenog na radu bez izdane dozvole za boravak i rad i da u konkretnom slučaju nije riječ samo o propustu nepodnošenja zahtjeva za produženje dozvole za boravak i rad tog radnika, već su u poslovanju tužitelja prilikom provođenja inspekcijskog nadzora utvrđene nepravilnosti u samim prijavama državljana trećih zemalja.

11. Stoga je tuženik predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Također, tuženik je predložio da se odbije i prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, jer je odluka o napuštanju sastavni dio rješenja o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja, a razlozi za odgodu nisu opravdani, te je osporavanim rješenjem u točki 2. izreke odlučeno o dragovoljnom napuštanju EGP-a od strane tužitelja u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja kao primjerenom roku za napuštanje Europskog gospodarskog prostora.

13. U konačnici, tuženik je naveo, da je tužitelj tuženiku podnio prijedlog za produljenje roka za dragovoljni odlazak te je tuženik rješenjem od 6. svibnja 2026. odbio zahtjev tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak i navedeno rješenje je uručeno tužitelju, a tužitelj je 21. travnja 2026. napustio područje Republike Hrvatske, slijedom čega ne postoji nikakva opasnost od prisilnog udaljenja, niti nastupa bilo kakve štete na teritoriju Republike Hrvatske.

14. U ovom upravnom sporu 27. kolovoza 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

15. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

16. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je poslodavac tužitelja A&Y Construction d.o.o. 19. kolovoza 2025. podnio Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Sektoru za imigraciju državljanstvo i upravne poslove, zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za ovdje tužitelja, za radno mjesto rukovatelj kranom, da je uz zahtjev priložio Ugovor o radu., da je u međuvremenu Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u [adresa], pismenom od 9. travnja 2025. obavijestila tuženika da je 26. veljače 2025. izvršen inspekcijski nadzor nad poslodavcem tužitelja primjenom propisa iz područja radnih odnosa zapošljavanja te odredaba Zakona o strancima i da je navedenom prilikom utvrđeno, da je poslodavac tužitelja koristio neprijavljeni rad državljanina Turske, GO, koji je bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme kao osiguranik poslodavca tužitelja, od isteka dozvole za boravak i rad izdane za radno mjesto radnika Visokogradnje 9. siječnja 2025. do zatjecanja na gradilištu u Petrinji po inspektoru rada 26. veljače 2025., bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, čime je počinjen prekršaj iz članka 88. stavak 1. i stavak 3. ZS-a, kažnjivo po članku 247. stavak 2., točka 1. i stavku 4. ZS-a.

17. Nastavno, utvrđeno je, da i za ostale radnike trećih zemalja, ZO, državljanina Republike Srbije, ŽO, državljanina Uzbekistana te za AO, UO, ČO, JO i ŠO, državljane Turske, poslodavac tužitelja nije prijavio podatak o početku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u propisanom roku i to najranije 8 (osam) dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, čime da je počinio prekršaj članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO).

18. Utvrđeno je, da se poslodavac tužitelja zbog navedenih propusta u radu, nalazi na popisu poslodavca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada te se poslodavac nalazi na takozvanoj crnoj listi. Također, utvrđeno je i da je tuženik pozvao opunomoćenika poslodavca tužitelja RO, **.**.2025. putem elektroničke pošte radi saslušanja stranke 10. prosinca 2025. , sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) te da je na dan zakazanog saslušanja, ovdje prisutni opunomoćenik dostavio podnesak putem elektroničke pošte tuženiku kojim je zatražena odgoda saslušanja ne navodeći razlog za istu, te ujedno napomenuo da će na raspravu pristupiti ĐO radi evidentiranja odgode rasprave sukladno Zakonu, ali isti nije pristupio.

19. Također, da je opunomoćenik poslodavca tužitelja zatražio izuzeće načelnika Policijske uprave Primorsko-goranske Rijeka, načelnice Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove te službenice u Službi za državljanstvo i strance, o kojem zahtjevu poslodavca tužitelja je odlučeno zaključkom tuženika od 16. veljače 2026. na način da je odbijen zahtjev poslodavca tužitelja za izuzeće gore navedenih službenih osoba iz razloga pobliže navedenih u citiranom zaključku.

20. Nastavno, utvrđeno je, da je tuženik radi osiguranja prava na izjašnjavanje stranke odredio novi termin saslušanja te uputio poziv poslodavcu tužitelja putem opunomoćenika za 30. prosinca 2025. uz prisustvo tužitelja, ali opunomoćenik tužitelja je ponovno zatražio odgodu, navodeći kao razlog da je odvjetnički ured, pa tako i poslodavac tužitelja, na kolektivnom godišnjem odmoru.

21. Utvrđeno je, da je nakon dva prethodna upućena poziva kojima je tuženik udovoljio zahtjevima poslodavca tužitelja za odgodu ročišta za saslušanje tužitelja i njegovog poslodavca uputio i treći poziv za saslušanje za dan 26. siječnja 2026. te opunomoćenik ovdje tužitelja dostavio podnesak 26. siječnja 2026. kojim traži odgodu istog i zakazivanje novog termina, navodeći kao razlog podneseni zahtjev za izuzeće, te netočnu tvrdnju kako sama stranka nije pozvana, a posljednji je poziv upućen osobno tužitelju putem policijskog službenika Prve policijske postaje Rijeka radi saslušanja na dan 30. siječnja 2026. te je vraćen neuručen, jer tužitelj nije zatečen na prijavljenoj adresi i nije bilo moguće utvrditi gdje se isti nalazi, a na ostavljene poruke putem zatečenih djelatnika nije se odazvao te je ujedno utvrđeno da nitko od radnika se ne nalazi na adresi tužitelja prijavljenoj u tužbi, već se nalaze na različitim gradilištima na području Republike Hrvatske, a o čemu je sastavljena i službena bilješka Prve policijske postaje Rijeka 25. siječnja 2026., a nakon čega je doneseno ovdje osporavano rješenje.

22. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

23. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

24. Odredbom članka 93. stavak 1. točka 8. ZS-a propisano je, da Ministarstvo putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je poslodavac, odnosno subjekt na popisu poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenog rada ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.

25. U predmetnom upravnom sporu nije sporno da je osporavano rješenje tuženika doneseno pozivom na odredbu članka 93. stavak 1. točka 8. ZS-a, jer je nesporno utvrđeno da se poslodavac tužitelja nalazi na takozvanoj crnoj listi, što prema članku 93. stavak 1. točka 8. ZS-a, predstavlja samostalni dostatni razlog za odbijanje zahtjeva poslodavca tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za tužitelja.

26. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da je tuženik trebao koristiti diskrecijsko ovlast prilikom odlučivanja o zahtjevu poslodavca tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad tužitelju te pri tome utvrditi relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao primjerice radi li se o pojedinačnim izoliranim slučaju ili o sustavnom neprijavljivanju radnika, je li poslodavac recidivist ili se povreda dogodila prvi put, je li došlo do propusta namjerno ili zbog organizacijske pogreške te je li poslodavac imao faktičnu korist od propusta te kakve bi bile šire posljedice po zaposlenika, projekte te pravnu sigurnost, ukazuje se tužitelju, da je tuženik prilikom odlučivanja i koristio diskrecijsku ovlast kada je odbio zahtjev poslodavca tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za tužitelja, zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki propisanih odredbom članka 93. stavak 1. točka 8. ZS-a, a ovo imajući u vidu da u konkretnom slučaju suprotno navodima tužitelja iz tužbe, nije riječ samo o propustu poslodavca tužitelja za nepodnošenja zahtjeva za produženje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje koji je zatečen na radu kod poslodavca tužitelja bez izdane dozvole za boravak i rad, već o cjelokupnom poslovanju poslodavca tužitelja kod kojeg su utvrđene nepravilnosti i u samim prijavama državljana trećih zemalja, pobliže imenovanih na stranici drugoj, odjeljku drugom osporavanog rješenja tuženika, u kojem je navedeno da poslodavac tužitelja nije prijavio podatak o početku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u propisanom roku i to najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada za imenovanih sedam državljana trećih zemalja.

27. Dakle, tuženik je utvrdio postojanje i drugih slučajeva u kojem se poslodavac tužitelja koristio radom državljana trećih zemalja koji nisu imali odobrene dozvole za boravak i rad, već su isti imali tek podnesene zahtjeve u postupku rješavanja te je utvrdio da su državljani trećih zemalja na koje se odnose utvrđene nepravilnosti podnijeli svoje zahtjeve za dozvole za boravak i rad, u razdoblju kada je na snazi bio prethodni Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22) koji nije omogućivao rad na temelju samo podnesenog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad i u tom pravnom okviru, rad državljana treće zemlje bio je dopušten isključivo nakon donošenja rješenja o odobrenju dozvole za boravak i rad, a činjenica da su pojedini radnici poslodavca tužitelja imali uredno podnesene zahtjeve, ali ne i odobrene dozvole za boravak i rad, ne mijenja činjenicu da je navedeni poslodavac koristio rad državljana trećih zemalja bez valjane pravne osnove, te kako se radi o više takvih slučajeva, a ne o izoliranom događaju, zbog čega pravilno tuženik smatra, da isto upućuje na ponavljanje pravilnosti u postupanju poslodavca tužitelja i ukazuje na zanemarivanje zakonskih obveza od strane navedenog poslodavca tužitelja.

28. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da se navedeni događaji dogodio prije stupanja na snagu novog Zakona o strancima, odnosno prije 15. ožujka 2025., pa kao takav ne može podlijegati primjeni zakonskih posljedica propisanih važećim Zakonom o strancima koji u tom trenutku nije bio na snazi, ukazuje se tužitelju da se odredba članka 93. stavak 1. točka 8. ZS-a primjenjuje na sve postupke koji se vode nakon stupanja na snagu izmjena, bez obzira na to kada je utvrđena činjenica koja je bila razlog uvrštavanja poslodavca na popis poslodavca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, a uvrštavanje poslodavca na navedeni popis ima pravnu narav koje od trenutka objave proizvodi učinke prema trećima.

29. Stoga činjenica da je neprijavljeni rad utvrđen prije stupanja na snagu izmjene Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 40/25) nema utjecaja na primjenu važećih odredbi, jer poslodavac tužitelja u trenutku odlučivanja o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad je evidentiran na popisu poslodavca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, a što predstavlja zakonsku zapreku za izdavanje dozvole za boravak i rad, odnosno u konkretnom slučaju za produljenje dozvole za boravak i rad tužitelja.

30. Naposljetku, na navode tužitelja iz tužbe kojim ističe da u postupku koji je prethodio upravnom sporu nije bio saslušan kao stranka, čime da je povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a, ukazuje se tužitelju, da je iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno, da su poslodavcu tužitelja upućena četiri službena poziva radi očitovanja saslušanja, da se tužitelj oglušio na isto propustivši zakonsku mogućnost iznošenja obrane i sudjelovanja u postupku

31. Također, tuženik je pokušao osobno izvršiti dostavu poziva tužitelja na adresu prijavljenog boravišta, kojom prilikom tužitelj nije zatečen, te nakon ostavljenih obavijesti, tužitelj se nije pozivu odazvao, a sukladno odredbama Zakona o strancima propisanih člankom 178. ZS-a, državljanin treće zemlje je dužan prijaviti svaku promjenu boravišta, prebivališta, a činjenica da se tužitelj nalazi na drugom gradilištu izvan područja prijavljenog boravišta, bez da je o tome pravodobno obavijestio tuženika, predstavlja propust tužitelja i snosi pravne posljedice propuštanja.

32. Podredno, valja ukazati tužitelju da je u konkretnom slučaju bilo moguće donijeti rješenje i bez saslušanja tužitelja, imajući u vidu nesporne činjenice, a to je, da se poslodavac tužitelja nalazi na takozvanoj crnoj listi što prema članku 93. stavak 1. točka 8. ZS-a predstavlja samostalni i dostatni razlog za odbijanje zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad ovdje tužitelja zbog gore navedenih propusta u poslovanju poslodavca tužitelja, a koje odlučne činjenice tužitelj niti ne spori.

33. Naposljetku, ukazuje se tuženiku da je pogrešno na posljednjoj stranici osporavanog rješenja naveo da je o zahtjevu za izuzeće službene osobe koja je potpisnik rješenja odlučeno posebnim aktom od 23. siječnja 2026., jer iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je odlučeno aktom od 16. veljače 2026., no navedena pogreška u pisanju datuma ne utječe na zakonitost osporavanog rješenja.

34. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

35. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo niti na nadoknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. u svezi s člankom 148. ZUS-a.

U Rijeci 3. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja RO, odvjetniku u [adresa]

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3