Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1318/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Žanet Vidović, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na razmjerni dio starosne mirovine, 3. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/25-03/OB, URBROJ: 341-99-06/2- 25-489 od 4. veljače 2025.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: 140-02/24-03/05080060613, URBROJ: 341- 20-06/2-24-020384 od 19. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu radi donošenja nove odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-140-02/25-03/OB, URBROJ: 341-99-06/2-25-489 od 4. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područne službe u Varaždinu, KLASA: 140-02/24-03/05080060613, URBROJ: 341-20-06/2-24-020384 od 19. srpnja 2024. kojim je tužitelju priznato počevši od 1. listopada 2023. pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 159,17 EUR-a mjesečno, u koju je uračunat dodatak na mirovinu te je određeno da će se umjesto te mirovine isplaćivati najniža mirovina u svoti od 210,67 EUR-a mjesečno. Isplata mirovine određena je od 1. listopada 2023.

2. Tužitelj osporava rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela u dijelu u kojem je odlučeno o datumu priznavanja prava na mirovinu i datumu isplate mirovine. Naime, tužitelj navodi da je javnopravno tijelo propustilo utvrditi da mu je osiguranje u Republici Njemačkoj prestalo dana 1. veljače 2023., pa da mu je stoga pravo na mirovinu trebalo priznati od 2. veljače 2023., a ne kako je to pogrešno tijelo učinilo od 1. listopada 2023. Navodi da je u zahtjevu za priznavanje prava jasno naveo datum prestanka osiguranja u Republici Njemačkoj te prvostupanjskom tijelu i dostavio dokaz o tome i to potvrdu njemačkog nositelja socijalnog osiguranja o prestanku osiguranja od 6. lipnja 2023. Predlaže rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela poništiti i odlučiti sukladno navodima tužbe..

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelju pravo na razmjerni dio starosne mirovine priznat sukladno članku 37. stavku 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj:157/13….96/25. dalje ZOMO) od prvog dana nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag jer je tužitelj zahtjev za priznavanje prava na mirovinu podnio dana 26. ožujka 2024., a osiguranje u Republici Njemačkoj mu je trajalo do 31. siječnja 2023., odnosno zahtjev za priznavanje prava je podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Stoga navodi da nema zakonske mogućnosti da mu se pravo prizna od nekog ranijeg datuma. Predlaže tužbu odbiti.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog i prvostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu (e-spis tuženika).

5. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju, a tužitelj se na isti nije očitovao.

6. Sud je spor riješio bez rasprave u smislu članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj. 36/24. i 39/26. dalje ZUS). Naime ono što je prijeporno među strankama ne zahtijeva raspravljanje, a odlučne činjenice proizlaze iz stanja spisa a nisu ni prijeporne među strankama.

7. Na temelju razmatranja tužbe i odgovora na tužbu te dokaza u spisu, Sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije prijeporno da je tužitelju prestao status osiguranika, radni odnos kod njemačkog nositelja socijalnog osiguranja početkom 2023. Tužitelj u tužbi navodi da je prestanak osiguranja s danom 1. veljače 2023. (u zahtjevu navodi da je to 31. siječanj 2023.) te se poziva na obavijest njemačkog nositelja (list 11 spisa) dok tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prestanak osiguranja tužitelju kod njemačkog nositelja dana 31. siječnja 2023.

9. Tužitelj navodi da mu je pravo na mirovinu i isplatu razmjernog dijela starosne mirovine trebalo priznati od prvog idućeg dana nakon prestanka osiguranja (2.2.2023.) prema članku 37. stavku 1. ZOMO, dok tuženik navodi da je tužitelj zahtjev za priznavanje prava podnio 26. ožujka 2024., dakle više od šest mjeseci nakon prestanka osiguranja zbog čega je najraniji datum od kad mu se može priznati pravo i isplata mirovine 1. 10. 2023. odnosno da se u okolnostima ovog slučaja primjenjuje članak 37. stavak 4. ZOMO. Pravilnost primjene navedene odredbe je prijeporna među strankama.

10. Sud je na temelju uvida u spis utvrdio da je tužitelj putem njemačkog nositelja socijalnog osiguranja prvi put podnio zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine dana 14. veljače 2023. O tom zahtjevu je odlučeno rješenjem Područne službe u Varaždinu, broj spisa: 149157 od 14. rujna 2023. tako da je zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine odbijen uz obrazloženje da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti jer iz obavijesti njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja proizlazi da je tužitelj i dalje u osiguranju na puno radno vrijeme.

11. Dakle i u vrijeme prvog zahtjeva za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine od 14. veljače 2023. tužitelj nije bio u osiguranju jer mu je prema stanju spisa osiguranje prestalo (31.1.2023. ili 1.2.2023.). Analizom sadržaja rješenja od 14. rujna 2023. i dokaza u spisu proizlazi da je navedenu okolnost njemački nositelj socijalnog osiguranja na tiskanici obrade pogrešno naveo, a što je dovelo do odbijanja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu mirovinu kod hrvatskog nositelja socijalnog osiguranja.

12. Tužitelj je dana 26. ožujka 2024. podnio novi zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine te u istom naveo da mu je osiguranje prestalo 31. siječanja 2023. te da traži priznavanje prava od ispunjenja uvjeta na mirovinu te spisu dostavio nove dokaze o toj činjenici.

13. Kraj takvog stanja stvari i u okolnostima ovog slučaja novi zahtjev tužitelja od 26. ožujka 2024. je tuženik u postupak mogao uzeti kao prijedlog za obnovu postupka (obnovu ranijeg postupka okončanog rješenjem od 14. rujna 2023.) prema članku 123. stavak 1. točka 1. i članka 124. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. dalje ZUP) jer je prijedlog za obnovu postupka podnesen u ZUP-om propisanim rokovima, te nakon provedene obnove postupka odlučiti o tome jesu li ispunjeni uvjeti da se rješenje koje je predmet obnove u smislu članka 127. stavka 1. ZUP-a poništiti i zamijeni novim rješenjem. Pri tom se tuženiku napominje da se kod poništenja ranijeg rješenja (budući da posljedice poništenja djeluju unatrag) može odlučiti i o pravu tužitelja na mirovinu i pravu na isplatu mirovine s pravnim učinkom unatrag.

14. Tuženik ni prvostupanjsko javnopravno tijelo nijsu postupili na navedeni način odnosno nisu ocijenili sve okolnosti konkretnog slučaja, a koje su bitne za zakonito rješavanje ove upravne stvari već su podnesak tužitelja od 26. ožujka 2024. u postupak uzeli i tretirali kao novi zahtjev (formalistički pristup) pri tom gubeći iz vida da je tužitelj u rokovima propisanim ZUP-om podnio novi dokaz koji može imati utjecaj na drugačije rješavanje ranije okončanog postupka te na zakonito rješavanje predmetne upravne stvari.

15. Stoga je rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela valjalo poništiti na temelju članka 117. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine 36/24. i 39/26 dalje ZUS), a predmet vratiti tijelu prvoga stupnja radi provođenja novog postupka i donošenja nove odluke.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Sutkinja

Žanet Vidović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 127. stavak 2. ZUS- a).

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

3. U spis