Poslovni broj: Us I-648/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Kotromanoviću, odvjetniku u Pločama, Neretvanskih gusara 14, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/26-01/36, Urbroj: 522-4/1-1-1-26-2 od 17. veljače 2026. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje, Klasa: UP/I-562-02/25- 02/1166, Urbroj: 2117-12/13-26-2 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 562-02/26-01/36, Urbroj: 522-4/1-1-1-26-2 od 17. veljače 2026. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje, Klasa: UP/I-562-02/25-02/1166, Urbroj: 2117- 12/13-26-2 od 16. siječnja 2026. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja zbog nepostojanja pretpostavki za pokretanje postupka za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP.

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom nakon iznošenja sadržaja obrazloženja drugostupanjskog rješenja navodi da je tuženik zauzeo pogrešno stajalište glede svih priloženih dokaza uz žalbu, da dokaze nije uopće cijenio, da činjenično stanje nije u cijelosti i pravilno utvrdio, niti je pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je donio nezakonito i nepravilno rješenje. Ističe da je od prethodnog nalaza liječničkog vijeća iz siječnja 2023. prošlo više od tri godine te da se njegovo zdravstveno stanje u međuvremenu značajno pogoršalo, unatoč kontinuiranom psihijatrijskom liječenju. Priložena medicinska dokumentacija, osobito nalazi Klinike za psihijatriju KBC-a Split, potvrđuje kronificirani PTSP, depresivne simptome, trajne promjene osobnosti i značajnu socijalnu disfunkcionalnost. Tijekom 2023.–2026. dijagnosticirani su mu: F43.1 – posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), F32.2 – teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma i F62.0 – trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja. Navodi da je u Domovinskom ratu sudjelovao dragovoljno, kao pripadnik ratne postrojbe, ukupno 180 dana, te da je bio izložen brojnim traumatskim događajima, uključujući granatiranja, ranjavanja i pogibije suboraca. Prema njegovim navodima, prve psihičke tegobe pojavile su se još tijekom rata, ali je zbog stigme i života na selu dugo skrivao simptome te je liječničku pomoć potražio tek 2014. Od tada da se kontinuirano liječi. Smatra da je njegovo sadašnje stanje pogoršanje ranije bolesti, odnosno da su nakon prethodnog postupka nastupile trajne promjene osobnosti i dodatne psihičke dijagnoze. Stoga smatra da ranije odbijanje zahtjeva ne bi trebalo biti prepreka podnošenju novog zahtjeva zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Posebno osporava pozivanje prvostupanjskog tijela na članak 173. točku 2. Zakona, smatrajući da je takvo tumačenje prestrogo i da mu neopravdano onemogućuje ostvarivanje prava koja pripadaju hrvatskim braniteljima. Konačno, tužitelj traži da se provede psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja postoji li uzročno-posljedična veza između njegovog PTSP-a i drugih psihičkih poremećaja te sudjelovanja u Domovinskom ratu. Smatra da medicinska dokumentacija i njegov ratni put već ukazuju na takvu povezanost te da je stoga nezakonito odbaciti njegov zahtjev za priznavanje statusa F. Slijedom svega navedenog predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava, poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da je prvostupanjsko tijelo dužno u roku od 60 dana u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, te da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu je u bitnom nakon iznošenja sadržaja osporenog rješenja i tužbe naveo da je uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je u ranijem postupku rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/23- 01/914, URBROJ:522-4/1-1-1-23-6 od 3. listopada 2023., odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Dubrovačko-neretvanske županije, Metković od 10. veljače 2023., kojim rješenjem je utvrđeno da se bolest PTSP ne uzima u obzir za priznanje postotka oštećenja organizma, jer nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja od 3. listopada 2023., nije pokrenut upravni spor. Nastavno na navod tužitelja kako u postupku nisu cijenjeni dostavljeni dokazi, tuženik ističe kako, obzirom na činjenicu da bolest PTSP-a nije dovedena u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu i ocijenjena je nula posto te time zapravo u ranijem postupku kod imenovanog nije utvrđeno oštećenje organizma manje od 20% po osnovi bolesti PTSP, isti ne ispunjava uvjete za prosljeđivanje spisa predmeta na ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma, propisane člankom 173. stavkom 2. Zakona. Nadalje, da je netočan i navod tužitelja kako je odbacivanje njegova zahtjeva neosnovano i prestrogo te kako ne postoje zakonske osnove za odbacivanje istoga. Naime, u smislu članka 173. stavka 2. Zakona, predmet utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma može biti samo oštećenje organizma za koje je u ranije provedenom postupku utvrđena uzročno-posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu (ali je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20%), a što ovdje nije slučaj, pa u tom smislu negativnim odlučivanjem o predmetnom zahtjevu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Dakle, u primjeni članka 173. stavka 2. Zakona jasna je intencija i logika zakonodavca, tužitelj ne može, nakon što je utvrđeno da nema uzročno -posljedične veze između određene bolesti (u ovom konkretnom predmetu bolest PTSP -a) i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, podnositi iste zahtjeve očekujući da će se povodom svakog takvog zahtjeva uvijek ponovno provoditi ista vještačenja. U odnosu na ostale tužbene navode, koji se većinski odnose na parafraziranje medicinske dokumentacije i činjenice o sudjelovanju u Domovinskom ratu, tuženik navodi da se na iste neće očitovati, jer su bespredmetni. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tuženik je podneskom od 15. svibnja 2026. podnesenim po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u bitnom ostao pri navodima iz odgovora na tužbu.

6. U sporu je održana rasprava 21. kolovoza 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku psihijatrije, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Tužitelj je po opunomoćeniku popisao i zatražio troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove spora.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Prema odredbi članka 173. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR) kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je 10. prosinca 2025. podnio zahtjev za priznavanje statusa F po osnovi bolesti PTSP-a.

15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je tužitelj izvršnim i pravomoćnim rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje, Metković, Klasa: UP/I-562-02/22-02/168, Urbroj: 2117-12/13-23-04 od 10. veljače 2023. odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi PTSP-a, budući je Prvostupanjsko liječničko vijeće u Splitu svojim nalazom i mišljenjem od 17.01.2023., Klasa; 562 -02/22-01/8014, Urbroj; 522-4/5-ST-23-4 oštećenje organizma tužitelja s osnove bolesti PTSP -a cijenilo pod točkom 3. nalaza kao bolest koje se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te oštećenje organizma iznosi 0%.

16. Dakle, u ranijem postupku isključena je uzročno-posljedična veza između bolesti psihe PTSP i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu (0% stalno).

17. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, a imajući u v idu naprijed citiranu odredbu članka 173. stavak 1. i stavak 2. ZHBDR-a, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma, jer tužitelju ranijim rješenjem nije bilo utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, niti mu je rješenjem bilo utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, kako to propisuje navedena zakonska odredba.

18. Slijedom navedenog, negativnim odlučivanjem o predmetnom zahtjevu tužitelja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

19. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP-a) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

22. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 3. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis.