Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-704/2021-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-704/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica Š. M., dipl. iur. iz Područne službe u V., protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica I. S., dipl. iur. i umješača na strani tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB …, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 Pn-147/2019-18 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. i umješača HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni poslovni broj: 2 Pn-147/2019-18 od 26. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Z., da isplati tužitelju zavodu, Z., iznos od 158.227,91 kn (slovima: sto pedeset osam tisuća dvjesto dvadeset sedam kuna i devedeset jednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 46.147,33 kn od 29. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 112.080,58 kn od dana donošenja presude tj. 26. ožujka 2021. do isplate,
prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).
2.1. Tuženik u žalbi osporava odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i smatra da je tužitelj bio dužan dokazati da su ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, a što tužitelj nije dokazao. Ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza. Smatra da je osnovan prigovor zastare i predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Žalbu protiv presude je pravovremeno podnio i umješač na strani tuženika, također iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP.
3.1. Umješač u žalbi ističe prigovor zastare potraživanja i osporava odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju. U slučaju da je sud utvrdio odgovornost tuženika smatra da je tuženik dužan tužitelju naknaditi samo nastalu stvarnu štetu, a ne štetu koja bi nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine. Naime, osiguranik tužitelja, pok. S. Z. je rođen …, te bi isti već u 2005. ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, koju bi mu tužitelj bio dužan isplaćivati i da nije došlo do predmetne prometne nezgode, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Ako postoji razlika između isplaćene obiteljske mirovine i starosne mirovine, na koju bi osiguranik tužitelja imao pravo, to je sud trebao utvrditi vještačenjem. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda, na način da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. U odgovoru na žalbe tuženika i umješača tužitelj je osporio žalbene navode u cijelosti kao neosnovane. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., dalje: ZMO/98.) za razdoblje isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2013., u razmjernom iznosu, umanjeno za doprinos od 20% osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18.,115/18., 102/19., 84/21, 119/22, dalje: ZMO/13.), prema visini isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu, sve dok traje isplata obiteljske mirovine, umanjeno za 20% zbog utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja, bez obzira na životnu dob osiguranika tužitelja i da li bi isti, da je živ, ostvario uvjete za starosnu mirovinu, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Osporava nastupanje zastare potraživanja i predlaže žalbe odbiti kao neosnovane.
5. Tuženik i umješač se nisu očitovali na odgovor tužitelja na žalbe tuženika i umješača.
6. Žalbe su neosnovane.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP.
8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 12. svibnja 1986., u kojoj je stradao osiguranik tužitelja S. Z., rođen …, kada je vlak zahvatio pješaka, osiguranika tužitelja, koji je pri tome zadobio teške i po život opasne povrede sa smrtnim ishodom 14. svibnja 1986.
8.1. Isto tako, nije sporno da je među strankama već vođen sudski postupak, temeljem iste činjenične i pravne osnove, u kojem je uspio tužitelj, a koje sudske odluke prileže spisu. Nije sporno da je tužitelj odštetnim zahtjevom od 10. srpnja 2018. podnio tuženiku zahtjev za isplatu iznosa od 192.280,18 kn, na ime isplaćene obiteljske mirovine Š. Z. za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2016., kao ni da je u utuženom razdoblju, od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2018., isplaćivao invalidsku mirovinu Š. Z., udovici pok. S. Z..
8.2. Uvidom u rješenje zajednice, Područne službe u V., broj: MP-37823 od 8. kolovoza 1990. sud je utvrdio da je Š. Z., udovici umrlog osiguranika S. Z., zbog nesreće na radu, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 16. lipnja 1990.
9. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, nastupanje zastare potraživanja, koji propis treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari i pripada li tužitelju pravo na isplatu budući da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života, čime bi stekao pravo na starosnu mirovinu, kao i visina štete.
10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu sa člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.
11. Predmet ovog spora je naknada štete nastale tužitelju isplatom obiteljske mirovine Š. Z., udovici osiguranika tužitelja pok. S. Z., za utuženo razdoblje.
11.1. Odgovornost tuženika prvostupanjski sud je utvrdio na temelju uvida u prijavu prijave na radu od 28. svibnja 1986., te cijeneći priznanje pravnog prednika tuženika, SOUR ŽTP Željeznički transport Zagreb n.sol.o., koje proizlazi iz dopisa pravnog prednika tuženika od 20. rujna 1986., kojim je pravni prednik tuženika priznao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru od 80%, kao i predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-7616/2008 i izvršenim isplatama naknade štete tužitelju od strane pravnog prednika tuženika i tuženika, u skladu s pravomoćnom presudom donesenom u tom predmetu, prema omjeru odgovornosti od 80% na strani tuženika i 20% osiguranika tužitelja.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju nastala šteta svakom pojedinom isplatom obiteljske mirovine, a ne već samim nastankom štetnog događaja.
12.1. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZMO/98. i ZMO/13., a ne propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.
13. Pobijana presuda donesena je uz pravilnu primjenu odredaba ZMO/98. i ZMO/13., citiranim u obrazloženju prvostupanjske presude.
14. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.
Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kako je to propisano člankom 220. stavkom 1. i 2. ZPP.
14.1. Visina iznosa koji je naloženo isplatiti tuženiku utvrđena je na temelju potvrda tužitelja o izvršenoj isplati obiteljske mirovine Š. Z. u utuženom razdoblju, koje isprave imaju snage javne isprave, u skladu s člankom 230. ZPP.
14.2. S obzirom da u ovom slučaju nije propisana mogućnost isplate starosne mirovine, umjesto obiteljske mirovine udovici pok. osiguranika tužitelja za utuženo razdoblje (članak 161. stavak 2. točka 2. ZMO/13.), prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZPP o izvođenju dokaza kada je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza vještačenjem, radi utvrđenja iznosa mirovine koja bi pripadala udovici pok. osiguranika tužitelja, odnosno visine štete nastale tužitelju, za svoju odluku sud je dao jasne razloge i ista je u skladu s člankom 10. ZPP.
15. Protivno žalbenim navodima, tužitelju je priznato pravo na povrat odgovarajućeg iznosa isplaćene obiteljske mirovine, prema odredbama ZMO/98. i ZMO/13., navedenim u obrazloženju pobijene presude, razmjerno postotku utvrđene odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno umanjeno za 20% utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, a ne na puni isplaćeni iznos.
16. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), navedene u razlozima pobijane presude, kada je utvrdio prigovor zastare neosnovanim, cijeneći okolnost da je pokretanjem parnice između stranaka došlo do prekida zastare za povrat isplaćenih sredstava od strane tužitelja, u vezi istog štetnog događaja, do okončanja toga sudskog postupka.
17. Tužitelju je priznato pravo na zateznu kamatu na isplaćene iznose uz pravilnu primjenu članka 29. ZOO.
18. Shodno navedenom, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja i pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba ZMO/98., ZMO/13. i ZOO, tužbeni zahtjev je valjalo usvojiti.
19. Pobijana odluka u skladu je sa sudskom praksom u istovrsnim predmetima, uključujući i sudske odluke donesene u sporu vođenom između stranaka temeljem iste činjenične i pravne osnove, pa tako i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7616/08 od 21. rujna 2010., koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1456/2015-4 od 15. svibnja 2018. Napominje se da je pravno shvaćanje u tom smislu zauzeto i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 4 Pž-6106/2017-3 od 20. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2941/2015-13 od 10. srpnja 2017.
20. Prvostupanjska odluka ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i ista se može ispitati, što žalbe tuženika i umješača nisu uspjele dovesti u sumnju.
21. Cijeneći navedeno, žalbe su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).
Sisak, 22. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.