REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2733/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BE , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. RE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ŽE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Nada Magdić, odvjetnica u Ogulinu protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-794/2018-2 od 25. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P -448/2016- 40 od 19. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e :
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice BE za isplatu iznosa od 3.220,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, tužitelja RE za isplatu iznosa od 872,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate i tužitelja ŽE za isplatu iznosa od 872,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate te njihov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka 1. izreke) te je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade parnične troškove u iznosu od 8.750,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložili da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev ili da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovan postupak.
3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
4. Revizija nije dopuštena.
5. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena na temelju članaka 373.a i 373.b ZPP, dopuštena je samo revizija na temelju članka 382. stavka 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u točkama 1., 2. i 3. toga članka.
6. U reviziji koju podnosi na temelju članka 382. stavka 2. ZPP, stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu članka 382. stavka 2. ZPP.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu utuženih iznosa koji se odnose na preplaćene kamate na temelju Ugovora o kreditu, koje su svaki od tužitelja sklopili s tuženikom, a koji krediti su bili denominirani u CHF. Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da je ugovorna odredba prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika ništetna, pri čemu se pozivaju na pravomoćnu i ovršnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 4. srpnja 2014.
8. Tužitelji su u reviziji naznačili slijedeće pravno pitanje: „Jesu li sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30.rujna 2015. tužitelji izgubili pravni interes u ovoj parnici?“
9. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja tužitelji se pozivaju na odluku ovog suda poslovni broj Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. i na odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1365/16 od 16. ožujka 2018. ukazujući da je predmetna odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama.
10. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbene zahtjeve neosnovanima nakon što su utvrdili sljedeće relevantne činjenice:
- da su tužitelji s tuženikom sklopili ugovore o kreditu i to tužiteljica OE Ugovor o kreditu od 26. srpnja 2027., tužitelj JE Ugovor o kreditu od 17. travnja 2003. i tužitelj ŽE Ugovor o kreditu od 2. lipnja 2006.,
- da je u sva tri Ugovora o kreditu bila ugovorena promjenjiva godišnja kamatna stopa „sukladno odluci banke o kreditiranju građana“, koja je na dan sklapanja ugovora s tužiteljicom GE iznosila 4,500% godišnje, s tužiteljem VE 5,19 %, a s tužiteljem ŽE 5,990% godišnje,
- da je u sva tri Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope kao i načini obračuna i naplate prema važećim odlukama tuženika,
- da je tijekom trajanja ugovora o kreditu tuženik donosio odluke o povišenju ugovorne kamatne stope te da su tužitelji otplaćivali kredit u skladu s povišenim stopama ugovorne kamate,
- da je ta ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u sva tri ugovora ništetna pa bi tuženik tužiteljima bio dužan vratiti ono što je stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe, a radi se o iznosima povrata kredita koji su plaćeni po osnovi povišene stope ugovorne kamate,
- da je tuženik tužiteljima u skladu s odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13 – dalje: ZIDZPK) ponudio konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a što su tužitelji prihvatili te s tuženikom sklopili Anekse ugovora o kreditu kojima su predmetni krediti denominirani u CHF konvertirani u kredite s valutnom klauzulom u EUR,
- da je tim Aneksima ugovora ugovoreno da se iznosi koji su u otplati kredita u CHF plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o povećanju stope ugovorne kamate uračunavaju u otplatu kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR,
- da su tužitelji sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu u CHF kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorno riješili pitanje iznosa koje su preplatili radi neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate na način da su ti iznosi njima priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa da stoga tužitelji nemaju pravo na povrat iznosa koje su tuženiku platili u otplati kredita u CHF na temelju neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate.
11. Ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu članka 382. stavka 3. ZPP zato što je riječ o pitanju o čijem rješenju ne ovisi odluka u konkretnom sporu.
12. Naime, tužitelji u postavljenom pitanju polaze od toga da je drugostupanjski sud donio odluku na temelju utvrđenja da tužitelji nemaju pravni interes u ovom postupku. U ovom postupku predmet spora je isplata utuženih iznosa na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (kondemnatorna tužba). Pravni interes za redovitu kondemnatornu tužbu na dospjelu tražbinu se presumira, dakle tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati. Tako se i u ovom postupku presumira da tužitelji imaju pravni interes tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i nižestupanjske odluke nisu utemeljene na shvaćanju da tužitelji ne bi imali pravni interes za vođenje ove parnice, odnosno, nije im zbog nedostatka pravnog interesa tužba odbačena. Ovdje su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su zaključili da tužitelji nemaju pravo na isplatu.
13. Zato je revizija odbačena na temelju članka 392.b stavka 2. ZPP.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina
