REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3343/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužitelja OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa punomoćnica Ljiljana Sinanović, odvjetnica u Poreču, protiv tuženika MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, radi sklapanja ugovora, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1251/2025-2 od 23. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 884/2023-21 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava čime bi bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženi su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1251/2025-2 od 23. veljače 2026.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga, što postavljajući 17 pravnih pitanja u postupku u kojem je trebalo utvrditi jesu li stranke ugovorile kaparu kao odustatninu, predlagatelji, u biti, ističu bivše revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a što nije dopušteno u ovako koncipiranoj reviziji po dopuštenju.

3. Također, ovaj sud je ocijenio da predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da bi im u postupku koji je prethodio reviziji bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

3.1. Prvenstveno, kada se radi o navodnim povredama pred sudom prvog stupnja, predlagatelji su propustili u vezi s njima iscrpiti dopušteni pravni put.

3.2. Presuda suda drugog stupnja je pak odgovorila na sve odlučne navode tuženika u žalbi, detaljno je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom, stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

3.3. Također, valja uputiti predlagatelje glede njihove tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje uslijed pogrešne primjene materijalnog, da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, 4.1.2014.) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) sadrži samo određena procesna jamstva, stoga do povrede tog prava u pravilnu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda očito arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.

4. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radilo o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka (a rgumentum a contrario odredbe čl. 154. st. 1. ZPP), naime, u svom odgovoru na prijedlog, tuženik nije iznio činjenice koje bi bile važne za ovu odluku.

5. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP kao i pozivom na odredbu čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina