REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2532/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jelene Čuveljak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom EKOLOŠKI CENTAR d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge u stečaju, OIB: 20682358696, Gospodarska zona Vukovar 2, Vukovar, kojeg zastupa stečajni upravitelj Vlado Šokac, odlučujući o žalbi razlučnog vjerovnika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, i vjerovnika stečajne mase ROTO TRANS EKO d.o.o., OIB: 20682272904, Zagreb, Radnička cesta 173/e, kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Slavonskom brodu, protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj St-675/2024-217 od 13. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba razlučnog vjerovnika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj St-675/2024-217 od 13. svibnja 2026.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba vjerovnika stečajne mase ROTO TRANS EKO d.o.o.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke određeno je tko se sve namiruje od kupovnine iznosa od 1.036.558,75 EUR, umanjene za iznos rezerviranih sredstava od 48.441,25 EUR, ostvarene prodajom predmeta stečajne mase stečajnog dužnika opterećenog razlučnim pravom i to nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, Općinskog suda u Vukovaru. U točki II. izreke rezerviran je iznos kupovnine od 48.441,25 EUR po osnovi izravnih troškova unovčenja nekretnine jer se radi o spornoj obvezi stečajne mase te je riješeno da dok se ne odluči o pravnom statusu te obveze da će sredstva ostati na računu FINA-e. U točki III. izreke naložena je isplata FINA-i sredstava na specificirane račune, a u točki IV. izreke utvrđeno je da je tražbina razlučnog vjerovnika ostala nenamirena u iznosu od 534.355,66 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijanoga rješenja proizlazi da je sud tako odlučio na temelju čl. 248. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.; dalje u tekstu: SZ) u kojem je propisan način namirenja nekretnine stečajnog dužnika u stečajnom postupku na kojoj postoji razlučno pravo. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je rezervirao iznos od 48.441,25 EUR jer se radi o spornoj tražbini vjerovnika stečajne mase društva ROTO TRANS EKO d.o.o. s osnove izravnih troškova unovčenja predmetne nekretnine. Naime, citirano društvo je sa stečajnim dužnikom sklopilo ugovor o zbrinjavanju otpada koje je bilo odloženo u predmetnoj nekretnini, a sve kako bi se mogao ispuniti uvjet prodaje nekretnine da ona bude oslobođena od stvari i osoba. Rezervirani iznos predstavlja sporni iznos cijene visine izvršenih radova.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio razlučni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. kao i vjerovnik stečajne mase društvo društva ROTO TRANS EKO d.o.o.

4. Razlučni vjerovnik je izjavio žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenje koju pobija zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Razlučni vjerovnik smatra da društvo ROTO TRANS EKO d.o.o. samo zato jer je sklopilo ugovor o djelu o odvozu otpada sa stečajnim dužnikom nema pravo sukladno čl. 124. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje u tekstu: OZ) sudjelovati na diobenom ročištu i da nema pravo namirenja iz kupovnine. Ističe da nije obveza prvostupanjskog suda da osigurava sredstva za namirenje spornih tražbina stečajne mase već je navedeno posao stečajnog upravitelja sukladno odredbama Stečajnog zakona. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i preinači pobijano rješenje na način da dosudi cijeli iznos iz točke II. izreke pobijanog rješenja razlučnom vjerovniku, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

5. Vjerovnik stečajne mase ROTO TRANS EKO d.o.o. izjavio je žalbu protiv točke II. izreke pobijanog rješenja zbog bitne povrede odredaba stečajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome vjerovnik stečajne mase ističe da obveze stečajne mase imaju prioritet isplate prije tražbina razlučnog vjerovnika sukladno čl. 248. i 254. SZ-a. Prigovara primjeni klauzule „ključ u ruke“ te ističe da je prvostupanjski sud bio dužan žalitelju dosuditi cijeli traženi iznos sukladno kogentnim odredbama Zakona o gospodarenju otpadom. Ističe kako je u cijelosti ispunio sklopljeni ugovor o djelu sa stečajnim dužnikom i zbrinuo otpad mase 165 tona te ističe da sud nije bio ovlašten da prihvati paušalno osporavanje njegove tražbine od strane stečajnog upravitelja. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i preinači pobijano rješenje na način da dosudi cijeli iznos iz točke II. izreke pobijanog rješenja vjerovniku stečajne mase, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

6. Odgovor na žalbu vjerovnika stečajne mase je izjavio razlučni vjerovnik u kojem pobija sve žalbene razloge vjerovnika stečajne mase.

7. Žalba razlučnog vjerovnika je neosnovana, a žalba vjerovnika stečajne mase je nedopuštena.

8. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao na temelju odredbe čl . 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) i čl. 10. SZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), te je utvrdio da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.

9. Neosnovano razlučni vjerovnik ističe da društvo ROTO TRANS EKO d.o.o. nema pravo namirenja iz kupovnine. U čl. 248. SZ-a je propisano da nakon unovčenja stvari ili prava na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi sud će iz iznosa ostvarenoga prodajom: (1.) namiriti troškove unovčenja iz čl. 254. SZ-a, (2.) namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu određenom pravilima ovršnoga postupka i (3.) preostali iznos predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika. U čl. 254. st. 1. SZ-a je propisano da je stečajni upravitelj dužan dostaviti sudu obračun troškova utvrđivanja predmeta razlučnoga prava i troškova njegova unovčenja u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi, dok je u stavku 3. toga članka propisano da troškovi unovčenja predmeta razlučnoga prava određuju se paušalno u iznosu od 5% od utrška, a ako su stvarno nastali troškovi unovčenja znatno niži ili viši, odredit će se u stvarnoj visini. Iz stanja u spisu nesporno proizlazi da tražbina društva ROTO TRANS EKO d.o.o. predstavlja trošak unovčenja predmetne nekretnine jer odvoz otpada iz nekretnine je bio nužan korak za njezinu prodaju kupcu i predaju u posjed oslobođene od stvari i osoba. Istovremeno u čl. 125. st. 1. OZ-a je propisano da o namirenju ovrhovoditelja i drugih osoba kojima pripada pravo na namirenje sud odlučuje rješenjem nakon održanoga ročišta, uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige te utvrđenja na ročištu, dok je u stavku 5. toga članka propisano da protiv rješenja o namirenju pravo na žalbu imaju stranke i sve osobe koje su polagale pravo na namirenje iz kupovnine. Iz svega navedenog proizlazi da društvo ROTO TRANS EKO d.o.o. je osoba koja raspolaže s pravom namirenja iz kupovnine te je stoga citirani žalbeni razlog razlučnog vjerovnika neosnovan, ali s obzirom da se radi u ovom slučaju o unovčenju predmeta u stečajnom postupku na kojem postoji razlučno pravo, sve sukladno čl. 247. SZ-a, pravo namirenja društva ROTO TRANS EKO d.o.o. postoji samo kao posredno namirenje putem stečajne mase i odluka stečajnog upravitelja , te je stoga osnovan žalbeni navod razlučnog vjerovnika da društvo ROTO TRANS EKO d.o.o. nema pravo direktnog sudjelovanja u namirenju to jest nema pravni interes za izjavljivanje žalbe na pobijano rješenje.

10. Također, neosnovano razlučni vjerovnik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud prekoračio svoju ovlast kada je donio odluku da se sporni dio tražbine vjerovnika stečajne mase zadrži na računu kod FINA-e. U čl. 157. st. 1. SZ-a je propisano da je tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase. Nesporno je da između ugovornih stranaka je sporna količina izvršenih radova. Pravilno prvostupanjski sud rezervira sporni iznos do pravomoćne odluke suda ili dok se spor među ugovornim strana ne razriješi na drugi način. Odluku o namirenju iz kupovnine može donijeti samo stečajni sud, a ne stečajni upravitelj te takvom odlukom prvostupanjski sud osigurava da će se svi sudionici koji se namiruju po redu prvenstva iz kupovnine moći i iz nje namiriti kada se riješe pravni sporovi. Uloga prvostupanjskog suda kao stečajnog suda nije da izvodi i ocjenjuje dokaze kao da vodi parnični postupak između stranaka jer bi u konkretnom slučaju takvo postupanje isuviše opteretilo tijek i dinamiku stečajnog postupka. S obzirom da je između stranaka sporna i količina izvršenih radova kao i tekst odredbi ugovora iz koje proizlaze obveze stranaka, stajalište ovoga suda je da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u točki II. izreke kada je rezervirao sporni dio tražbine do zaključenja spora između stranaka.

11. Nesporno je da potraživanja unovčenja stečajne mase imaju prednost namirenja ispred potraživanja razlučnog vjerovnika. U konkretnom slučaju riječ je o osporavanju visine potraživanja vjerovnika stečajne mase od strane stečajnog dužnika i u žalbi razlučnog vjerovnika. Prvostupanjski sud je pravilno rezervirao sporna sredstva koja odgovaraju visini između stranaka spornog dijela obavljene usluge i to sve do razrješenja međusobnoga spora. Rezervacija sredstava je upravo i napravljena jer takve tražbine koje se tiču troška unovčenja nekretnine imaju pravo prvenstva nad tražbinom razlučnog vjerovnika te bez rezervacije spornog dijela cijene, po okončanju pravnog spora između stranaka, ne bi moglo doći do isplate sredstava vjerovniku stečajne mase.

12. S obzirom na sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na temelju čl. 247. SZ-a i donio pobijano rješenje.

13. Žalba vjerovnika stečajne mase je nedopuštena. Naime, vjerovnik stečajne mase ne sudjeluje direktno u namirenju iz kupovnine već samo posredno putem stečajne mase i uz posredovanje stečajnog upravitelja koji pred sudom zastupa interese stečajne mase. Točkom I.a) izreke pobijanog rješenja je odlučeno da se namiruje iz kupovnine stečajna masa u iznosu od 131.601,90 EUR te je iz točke 10. obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da je u taj iznos uključeno i potraživanje žalitelja u iznosu od 44.875,00 EUR koji predstavlja nesporni dio troškova unovčenja, a u točki II. izreke pobijanog rješenja je rezerviran sporni iznos žaliteljevog troška unovčenja koji će eventualno naknadno biti, zajedno s nespornim iznosom, isplaćen žalitelju odlukom stečajnog upravitelja. Stoga, kako žalitelj se direktno ne namiruje rješenjem o namirenju već samo indirektno putem stečajne mase on nema pravo izjaviti žalbu na rješenje o namirenju.

14. Zato, potrebno je žalbu vjerovnika stečajne mase odbaciti kao nedopuštenu.

15. Stoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenje na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a kao u točki I. izreke ovoga rješenja i na temelju čl. 380. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jelena Čuveljak