REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2814/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1948/2025-3 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-8/2025-9 od 10. lipnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1948/2025-3 od 8. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-8/2025-9 od 10. lipnja 2025. pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravna pitanja:

"1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a koja odredba je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?".

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

4. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje treba navesti da je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (primjerice u odlukama broj Rev-673/23-3 od 13. veljače 2024. i Rev- 715/24-3 od 22. svibnja 2024.) i da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na istovjetnom pravnom shvaćanju, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

5. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje, kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata u situaciji kada je presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe i nesavjesnost tuženice koja nije postupala u dobroj vjeri već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, treba navesti da je odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jasno propisano da nepošteni stjecatelj mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

6. Odluke na koje se tuženica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za naznačena pravna pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.

7. Slijedom navedenog pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a stavak 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Iz navoda prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica nije određeno naznačila povredu temeljnog prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, zbog koje je prijedlog podnijela, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP .

9. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Dražen Jakovina