REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2761/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Gjurašić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak & partneri u Zagrebu, protiv tuženika TAKKO FASHION CROATIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 39, OIB: 66107665439, kojeg zastupa punomoćnik Damir Delišimunović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Delišimunović & Kovač u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-32/2026-2 od 10. ožujka 2026. kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-763/2025-72 od 20. studenoga 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-32/2026-2 od 10. ožujka 2026. kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-763/2025-72 od 20. studenoga 2025. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pravna pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi. Ujedno je navela da prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i zbog povrede temeljnog ljudskog prava i to prava na pristup sudu i suđenje u razumnom roku, sve „sukladno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbiti tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da bi joj ovaj sud trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Ovdje treba istaknuti da su tužiteljičini navodi o važnosti postavljenih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije proturječni i neargumentirani. Tako tužiteljica u podnesenom prijedlogu prvo navodi da se radi o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskoga suda ne navodeći pritom koje su to odluke revizijskoga suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje s kojim nije podudarno pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj odluci. Nakon toga tužiteljica u prijedlogu navodi sasvim suprotni razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja navodeći da je „riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena“, da bi kao slijedeći razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica navela da „je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena“. Pritom tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije propušta određeno navesti na koje postavljeno pravno pitanje bi se odnosio pojedini od navedenih razloga važnosti postavljenih pravnih pitanja.
3.2. Osim toga, tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije najvećim dijelom navoda iznijela činjenične navode kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, što u ovom stadiju parničnog postupka nije dopušteno činiti sukladno odredbama ZPP.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, to je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odbačen kao nedopušten pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da joj je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo - pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) zbog dugotrajnosti postupka pred nižestupanjskim sudovima i zbog zakonskih izmjena odredaba o pravu na podnošenje revizije treba navesti da iz spisa proizlazi da je tužiteljica tijekom ovog parničnog postupka koristila pravo na podnošenje redovne revizije protiv ranije donesene drugostupanjske presude, da je njezina revizija bila prihvaćena rješenjem ovoga suda broj Rev-549/2019-2 od 28. veljače 2024. kojom odlukom su bile ukinute ranije donesene drugostupanjska i prvostupanjska presude te da je predmet bio vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predmetna pobijana drugostupanjska presuda donesena je u vrijeme važenja ZPP, kojim je izmijenjeno pravo na podnošenje izvanrednih pravnih lijekova, a to procesno pravo tužiteljica je također realizirala podnošenjem predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije.
5.1. Prema ocjeni vijeća tužiteljici je tijekom ponovljenog postupka pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da sudjeluje u postupku, da se izjasni o navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljičine navode. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
5.2. Ovdje također treba navesti da je odredbama čl. 63. do 70. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25 - dalje: ZS) uređen postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku, sukladno kojim odredbama stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo ima pravo na sudsku zaštitu sukladnom odredbama ZS.
6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje. Stoga je vijeće na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbacilo kao nedopušten i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
