REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3057/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Kutnjak, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž -287/2026-2 od 4. ožujka 2026., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Virovitici broj P- 492/2025-9 od 15. siječnja 2026., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-287/2026-2 od 4. ožujka 2026., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Virovitici broj P-492/2025-9 od 15. siječnja 2026. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga jer je pobijano drugostupanjsko rješenje, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, utemeljeno na pravnom shvaćanju podudarnom s pravnim shvaćanjem ovoga suda (zauzetom primjerice u odlukama broj Rev 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., broj Rev 1037/2023-2 od 6. studenoga 2024., broj Rev 143/2024-2 od 14. siječnja 2025. i broj Rev 1292/2024-2 od 22. listopada 2025.) prema kojem pravnom shvaćanju trošak punomoćnika odvjetnika, čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, u pravilu može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda te ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.

4. Budući da u odnosu na pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u vezi s č l. 400. st. 2. ZPP, odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja i u tom dijelu odbio prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odlukama broj Revd 94/2025-2 od 21. siječnja 2025, broj Revd 908/2025-2 od 11. ožujka 2025. i broj Revd 1192/2025-2 od 19. ožujka 2025.).

5. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 – dalje: Konvencija).

5.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze te na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a takvi navodi se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

5.2. Glede navoda tužiteljice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno aktivno sudjelovati u postupku, izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim rješenjima nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihova rješenja su detaljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Imajući u vidu izneseno, prema ocjeni vijeća tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen kao nedopušten na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Dražen Jakovina