REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3003/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Katarina Stamoran Baričević i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Srđan Barović u Zagrebu, protiv prvotuženika Hrvatske elektroprivrede d.d., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587 i drugotuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, Distribucijsko područje Elektrojug Dubrovnik, Dubrovnik, Nikole Tesle 3, OIB: 46830600751, koje zastupa punomoćnik Lovro Zovko i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović u Zagrebu, radi uspostave prijašnjeg stanja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-238/2024-2 od 4. ožujka 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-704/2020 od 30. siječnja 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-238/2024-2 od 4. ožujka 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-704/2020 od 30. siječnja 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice su navele da ga podnose zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku) te zato što smatraju da su im zbog osobite teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženici su ga predložili odbaciti, odnosno odbiti, uz naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Tužiteljice su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačile pravna pitanja:

„1. Da li je izgradnjom većeg čelično-rešetkastog stupa stupa i betonskog postolja u sklopu dalekovoda na drugom mjestu na istoj nekretnini, umjesto drvenog stupa za kojeg su ovlaštenici služnosti stekli pravo služnosti, bitno izmijenjen dosadašnji način na koji su ovlaštenici služnosti izvršavali stečeno pravo služnosti stupnog mjesta, pa je za takvu preinaku sukladno članku 178. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potreban sporazum sa vlasnicima nekretnine, bez kojeg sporazuma ovlaštenici služnosti nisu bili ovlašteni izgraditi taj novi stup i betonsko postolje?

2. Da li je izgradnjom većeg čelično-rešetkastog stupa stupa i betonskog postolja i postavljanjem podzemnog kabela dijelom umjesto prijašnjeg zračnog voda u sklopu dalekovoda na drugom mjestu na istoj nekretnini bitno izmijenjen dosadašnji način na koji su ovlaštenici služnosti izvršavali stečeno pravo služnosti, pa je za takvu preinaku sukladno članku 178. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potreban sporazum sa vlasnicima nekretnine, bez kojeg sporazuma ovlaštenici služnosti nisu bili ovlašteni izgraditi na drugom mjestu taj novi stup i betonsko postolje i izmijeniti trasu dalekovoda postavljanjem podzemnog kabela na drugom mjestu umjesto dijela zračnih vodova?

3. Da li je izgradnjom većeg čelično-rešetkastog stupa i betonskog postolja u sklopu dalekovoda na drugom mjestu na istoj nekretnini i izmjenom trase dalekovoda, umjesto drvenog stupa za koje su ovlaštenici služnosti stekli pravo služnosti dosjelošću, bitno izmijenjen dosadašnji način na koji su ovlaštenici služnosti izvršavali stečeno pravo služnosti, pa je za takvu preinaku sukladno članku 178. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potreban sporazuma sa vlasnicima nekretnine, bez kojeg sporazuma ovlaštenici služnosti nisu bili ovlašteni izgraditi taj novi stup i betonsko postolje i izmijeniti trasu dalekovoda?

4. Da li su tuženici kao ovlaštenici prava služnosti izgradnjom većeg čelično - rešetkastog stupa i betonskog postolja na drugom mjestu na nekretnini i izmjenom trase dalekovoda postavljanjem podzemnog kabela za razliku od prijašnjih zračnih vodova postupali pri izvršavanju svojih ovlasti neobzirno, te su proširili postojeće izvršavanje prava služnosti na način da su bitno izmijenili dotadašnji način izvršavanja služnosti bez potrebne suglasnosti tužiteljica, a s obzirom da je u vrijeme izgradnje nekretnina ušla u građevinsko područje naselja- mješovita namjena-izgrađeni dio?

5. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i točke 11. ZPP-a jer je onemogućio tužiteljice u raspravljanju na način da se nije ni očitovao na navode iz žalbe tužiteljica kojima iste ukazuju na pogrešno činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi?

6. Da li se sud može pozivati na članka 32. Zakona o energiji ("Narodne novine" br. 68/01), kada su čelično-rešetkasti stup i betonsko postolje i vodovi dalekovoda sagrađeni bespravno, bez lokacijske i bez građevne dozvole i treba li tada sud odrediti uklanjanje istoga, a s obzirom da su to tužiteljice tražile tužbenim zahtjevom?

7. Da li je rušenjem starog drvenog stupa za kojeg su tuženici imali pravo služnosti došlo do prestanka prava služnosti sukladno članku 237. Zakona o vlasništvu, a s obzirom da je novi čelično-rešetkasti stup sagrađen bespravno?

8. Može li drugostupanjski sud sam utvrđivati odlučne činjenice za koje je potrebno stručno znanje vještaka građevinske struke, kojim sud ne raspolaže na način da zaključak vještaka da je došlo do promjene trase novog dalekovoda u odnosu na stari na nekretnini tužiteljica tumači u dijelu obrazloženja da nije došlo do promjene trase dalekovoda, a u drugom dijelu obrazloženja da se radi o neznatnoj razlici zbog koje ne dolazi do bitne promjene izvršavanja ovlasti služnosti dalekovoda?

9. Da li je sud bio dužan iz iste činjenične osnove dosuditi naknadu štete tužiteljicama ako je smatrao da za istu postoji pravna osnova, bez obzira što su tužiteljice u sudskom postupku potraživale isplatu naknade za iskorištavanje zemljišta u visini zakupnine, kako je to propisano odredbom članka 196. ZV-a?“.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Prvo, drugo, treće, četvrto, sedmo i osmo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije su činjenične naravi, polaze od činjeničnih tvrdnji tužiteljica koje eventualno mogu biti relevantne za ovaj konkretan spor, ali pritom navedena pitanja nemaju opći karakter (značenje, važnost) u smislu da bi pravno shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na ta pitanja moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva s obzirom na pravnu normu koju bi u podudarnim pravnim situacijama valjalo primijeniti. Stoga se ta pitanja ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. U odnosu na preostala pravna pitanja koja su tužiteljice naznačile u prijedlogu za dopuštenje revizije, razlozi kojima su argumentirale važnost postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ne upućuju na potrebu za intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije radi usuglašavanja i razvijanja sudske prakse.

7.1. Odluka Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1087/2021 od 16. veljače 2022. na koju su se tužiteljice pozvale, donesena je u činjeničnoj i pravnoj situaciji različitoj od one u ovom konkretnom predmetu. Naime, u ovom konkretnom predmetu je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno da postavljanjem novog čeličnog stupa nije došlo do izmjene trase dalekovoda, odnosno da nije došlo do bitne promjene dotadašnjeg načina izvršavanja ovlasti služnosti dalekovoda, slijedom čega nije došlo do povrede načela restrikcije prava služnosti propisane odredbom čl. 177. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), ranije čl. 50. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO), kao niti do preinake načina izvršavanja služnosti iz čl. 178. st. 2. ZVDSP. Odluka Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1087/2021 od 16. veljače 2022. polazi od činjeničnih utvrđenja tog konkretnog predmeta, u kojem je utvrđeno da je došlo do izmjene trase dalekovoda i da je izmještanjem stupa na drugo mjesto bitno izmijenjen dotadašnji način izvršavanja ovlasti služnosti dalekovoda, odnosno da je došlo do preinačenja načina izvršavanja ovlasti služnosti (čl. 178. st. 2. ZVDSP), za što je bila potrebna suglasnost tužitelja.

7.2. Tužiteljice su se također pozvale na praksu revizijskog suda (sentencu) izraženu u odluci broj Rev-1961/81 od 24. veljače 1982., iz koje proizlazi da bi vlasnici nekretnine imali pravo na naknadu štete koju su pretrpjeli izgradnjom dalekovoda, ali nemaju pravo zahtijevati uklanjanje dalekovoda izgrađenog sukladno građevinskoj dozvoli. Budući da pobijana drugostupanjska odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno onom izraženom u navedenoj sentenci (niti su tužiteljice u ovom postupku zahtijevale naknadu štete), to navedena odluka revizijskog suda ne predstavlja razlog zbog kojeg bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

8. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. Tužiteljice su u prijedlogu za dopuštenje revizije navele da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, čime su ujedno povrijeđena njihova temeljna ljudska prava na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje prava vlasništva, zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) u vezi s čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno čl. 48. st. 1. Ustava u vezi s čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

9.1. U odnosu na takve navode tužiteljica, valja reći da iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne te da navedene odluke ne predstavljaju zadiranje, odnosno miješan je u pravo tužiteljica na mirno uživanje prava vlasništva.

10. Budući da tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava, to je prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina