REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3149/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu , protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-686/2023-2 od 16. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -4759/21- 16 od 22. ožujka 2023., na sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-686/2023-2 od 16. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4759/21-16 od 22. ožujka 2023.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
„1. Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
4. Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
5. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?“.
Pored pitanja, tuženica kao razlog za podnošenje revizije navodi i povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje, prava na jednakost svih pred zakonom i prava na djelotvoran pravni lijek.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda ili/i viših sudova, zatim da u odnosu na pojedina pitanja nema prakse revizijskog suda ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena, kao i da o pojedinim pitanjima postoji različita praksa viših sudova.
4. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Rev-715/2024-2 od 22. svibnja 2024., Rev-648/2023-2 od 10. siječnja 2024., Rev-502/2024-2 od 15. svibnja 2024. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-5174/2024-2 od 18. prosinca 2024., Revd-843/2025-2 od 26. veljače 2025. i dr.).
7. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, ocijenjeno je da pretpostavke za dopuštenje revizije nisu ispunjene niti prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a jer tuženica, samim navodom o mogućoj povredi ustavnih i konvencijskih prava, nije učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Stoga se ni prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a nije mogao prihvatiti, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP - a riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
