Poslovni broj: Usž-4343/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VC, državljanina Republike Slovačke, s adresom u Republici Slovačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Zadar, Put Murvice 9, OIB: 36162371878, radi prestanka privremenog boravka i protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2059/2024- 32 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2059/2024-32 od 17. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-18-06-UP/I-509/1-2022 od 19. siječnja 2023.

2. Rješenjem tuženika odlučeno je da tužitelju, državljaninu Republike Slovačke, prestaje važenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj (točka 1. izreke); da se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske (točka 2. izreke); određena mu je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od deset godina od dana napuštanja Republike Hrvatske (točka 3. izreke); s time da je dužan dobrovoljno napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 30 dana od primitka toga rješenja (točka 4. izreke). U točki 5. izreke određeno je da će se u suprotnom prisilno udaljiti u državu članicu Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da mu je tijekom upravnog spora bilo onemogućeno učinkovito sudjelovanje u sporu. Navedeno stoga što sud nije prihvatio prijedlog za njegovo saslušanje niti saslušanje njegovih roditelja, kao ni za pribavu podataka iz kaznenih postupaka koji se vode protiv osoba s kojima ga se dovodi u vezu. Tužitelj smatra da mu je time povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.

3.1. Tužitelj navodi da je sud nezakonito koristio njegovu izjavu danu u upravnom postupku bez prisutnosti tumača za njegov materinji jezik, pri čemu ističe da hrvatski jezik ne govori aktivno već se na njemu samo sporazumijeva.

3.2. Osporava način na koji je prvostupanjski sud izvršio kontrolu klasificiranih podataka Sigurnosno-obavještajne agencije jer iz spisa i raspravnog zapisnika nije jasno je li sud doista izvršio uvid u klasificirani materijal. Osim toga, sud u obrazloženju presude nije dao konkretne razloge o sadržaju i značaju tih podataka za zaključak o postojanju ugroze nacionalne sigurnosti. Tužitelj ističe da protiv njega nikada nije vođen kazneni postupak niti ima status osumnjičenika ili optuženika u postupcima protiv osoba s kojima ga se povezuje. Kontakte s KC i OC opisuje kao površne privatne i poslovne odnose vezane uz kupnju rabljenog vozila, privremeno korištenje automobila i privatne kontakte, bez povezanosti s kriminalnim djelovanjem. Smatra da su tuženik i prvostupanjski sud zaključke o ugrozi nacionalne sigurnosti donijeli arbitrarno, bez provjere lako provjerljivih činjenica i bez dostatnog obrazloženja. Poziva se i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, navodeći da korištenje tajnih podataka u postupcima protjerivanja stranaca zahtijeva učinkovitu sudsku kontrolu, dostatno obrazloženje i razmjernost mjere, što prema njegovu stajalištu u konkretnom slučaju nije ostvareno.

3.3. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva, a podredno ukinuti radi novog odlučivanja pred prvostupanjskim sudom.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari uzevši u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijanog rješenja tuženika i činjenice koje je sam utvrdio u sporu uvidom u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA). Pobijana presuda je donesena nakon razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, za istu je dano dostatno obrazloženje u kojem je odgovoreno na sve navode tužbe. Pravilnom primjenom materijalnog prava, Zakona o državljanima članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 66/19., 53/20. i 144/20.; dalje: Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Pobijana presuda donesena je u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-2507/2023-3 od 10. travnja 2024. kojom je bila poništena prvostupanjska presudu, poslovni broj: UsI-412/2023-8 od 27. travnja 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s uputom da je za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja potrebno izvršiti uvid u klasificirane podatke SOA-e.

9. Prema podacima spisa tuženik je upravni postupak protjerivanja tužitelja , kojemu je bio odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u druge svrhe od 29. ožujka 2019. do 29. ožujka 2024., pokrenuo po služenoj dužnosti. Iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio upravnom sporu omogućeno tužitelju izjašnjavanje o njegovim osobnim i obiteljskim prilikama te je tužitelj bio upoznat s mišljenjem SOA-e o razlozima njegova protjerivanje iz Republike Hrvatske. Navedeno proizlazi iz zapisnika o izjavi tužitelja od 12. siječnja 2023. koji prileži spisu tuženika. Suprotno navodima žalbe, izjava tužitelja dana je u prisutnosti opunomoćenika, odvjetnika, nakon što je tužitelj pristao biti saslušan bez prevoditelja i dati izjavu na hrvatskom jeziku, a tužitelj ju je bez primjedbe potpisao.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je, po uputi ovog Suda, izvršio neposredan uvid u klasificirane podatke SOA-e koji ranije nisu bili pregledani. Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e, sud je utvrdio da ta dokumentacija sadrži u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke odnosno da postoje razlozi za protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske radi opasnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Dakle, nakon ukidanja ranije presude, prvostupanjski sud nije samo preuzeo ranije činjenične zaključke već je postupajući po uputi ovog Suda ponovno ispitao odlučne činjenice i neposrednim uvidom provjerio sadržaj klasificirane dokumentacije na kojoj se temelji zaključak o opasnosti tužitelja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Sud je samostalno ocijenio sadržaj, međusobnu povezanost i relevantnost podataka. Postojanje opasnosti za nacionalnu sigurnost nije dano nekritički preuzimanjem podataka SOA-e već je izvedeno nakon uvida u dokumentaciju i u vezi s ostalim dokazima. Osim toga, i iz neklasificiranih podataka, s čijim je sadržajem tužitelj bio upoznat u upravnom postupku, proizlazi povezanost tužitelja s članovima kriminalne skupine i pružanja logističke potpore tim osobama, pri čemu njegovo mišljenje o tim kontaktima izraženo u žalbi ne utječe na njenu osnovanost . Sud je u osporavanoj presudi naveo zašto nije u mogućnosti iznositi detalje činjeničnih utvrđenja na temelju kojih je zasnovano mišljenje SOA-e.

11. Neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelju povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Naime, ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u ovom sporu udovoljeno. Sudska praksa na koju se tužitelj u žalbi poziva nije od utjecaja na priznavanje njegovog tužbenog zahtjeva osnovanim. U konkretnom slučaju ograničenje pristupa klasificiranim podacima tužitelju nije onemogućilo učinkovitu pravnu zaštitu.

12. Ovaj je Sud 27. svibnja 2026. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e te provjerio njihovu međusobnu sukladnost, povezanost s ostalim dokazima, konkretnost i relevantnost za nacionalnu sigurnost. Iz tih podataka, a ne radi se o jednom izoliranom podatku, ovaj je Sud utvrdio da proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje utvrđeno u postupku pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske i određivanju zabrane ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku u trajanju od 10 godina sukladno članku 47. stavku 1. Zakona, prema kojem zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju ne može biti kraća od tri mjeseca ni duža od 20 godina. Pritom, imajući u vidu narav i težinu utvrđenih sigurnosnih razloga te okolnosti konkretnog slučaja ovaj Sud ocjenjuje da je određivanje zabrane ulaska i boravka u trajanju od 10 godina razmjerna mjera zaštite nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

13. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, te izričite zakonske odredbe, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.

14. Ovaj Sud je mišljenja da je na temelju uvida u klasificirane podatke SOA -e koji su zaštićeni Zakonom o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07. i 86/12.) i Zakonom o informacijskoj sigurnosti („Narodne novine“, 79/07.) zbog čega njihov sadržaj ne može biti dan tužitelju na uvid pravilno donesena odluka o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske. Tijekom spora provedena je stvarna sudska kontrola sadržaja klasificiranih podataka.

15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelji isticao u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić