Poslovni broj: Usž-3684/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja Jakšinić d.o.o., OIB: 27592303553, Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 20, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač - Gregurić, Hrvoje Mladinić, Bjelovar, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3265/2023-9 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Jakšinić d.o.o., Sveti Ivan Žabno i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3265/2023-9 od 29. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3265/2023-9 od 29. travnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/220, urbroj: 513-04-23-2 od 31. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, klasa:
UP/I-471-02/22-01/10, urbroj: 513-07-06-22-10 od 25. travnja 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjski sud svoje obrazloženje, ne cijeneći navode i razloge tužbe, temelji na podacima koji su prikupljeni tijekom poreznog nadzora, koji je proveden krajnje jednostrano, bez utvrđivanja činjenica koje idu u prilog poreznom obvezniku, a u kojem je porezno tijelo kontroliralo one podatke u odnosu na koje tužitelj nije imao mogućnosti nikakve samostalne kontrole. Naime, radi se o podacima koje tužitelj nije mogao kontrolirati niti u trenutku kada je stupao u poslovni odnos sa trgovačkim društvom BMG TRGO d.o.o., niti kada je stupao u poslovni odnos sa trgovačkim društvom Granum Promet d.o.o., a niti kada je porezno tijelo vršilo porezni nadzor. Smatra da je u postupku poreznog nadzora trebalo pratiti ne samo dokumentaciju koja je trebala pratiti i koja je pratila ulaz robe. Eventualni propusti u dokumentaciji koja je pratila robu koju je kupio tužitelj ne može dovoditi u pitanje postojanja poslovnog odnosa, a samim time i vjerodostojnost ulaznih računa u odnosu na tužitelja. Konkretno, nije sporno da je svu kupljenu robu platio, ali je isto tako nesporno, a na što porezno tijelo nije obraćalo pažnju, da je kupljena roba i dalje prodana i naplaćena. Smatra da je poslovanje bilo u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, te državni proračun nije na bilo koji način, barem što se tiče poslovanja tužitelja oštećen za bilo koji novčani iznos. Ističe da je poznat termin "trgovca koji nestaje", međutim, sporno je gdje počinje lanac "trgovaca koji nestaju", gdje on prestaje i do kuda seže odgovornost trećih, poštenih i savjesnih poslovnih subjekata, da plate ono što je potencijalno mafijaško udruženje učinilo na štetu proračuna Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud o tome nije rekao ništa, a niti o tome koji su kriteriji temeljem kojih se može definirati granica odgovornosti kako u pogledu slijeda pravnih osoba tako i u pogledu iznosa. Tužitelj predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno, da uvažavanjem žalbe pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, a tuženika obveže na snošenje troškova upravnog spora i žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. istog Zakona uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. o čemu je sastavljen zapisnik od 25. ožujka 2022., kojim su utvrđene određene nepravilnosti u poslovanju tužitelja. Naime, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj izlazni račun od 8. travnja 2021. proknjižio i odbio porez na dodanu vrijednost po stopi od 13% te je potom proknjižio storno tog izlaznog računa i storno poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% pa proizlazi da je u prijavi poreza na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje nezakonito umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost. Nadalje, vezanim nadzorom kod dobavljača tužitelja BMG TRGO d.o.o. utvrđeno je da je koristio pretporez po fiktivnim računima društva Gradnja d.o.o., koje društvo ispostavljenim nevjerodostojnim računima nije uopće fakturiralo kukuruz dobavljaču tužitelja, jer kukuruza nije imalo, niti je iskazalo obvezu za PDV te je potom tužitelj koristio pretporez po fiktivnim računima društva BMG TRGO d.o.o. za fakturirani mu kukuruz. Tužitelj je odbio pretporez i po ulaznim računima povezanog društva Granum promet d.o.o., koji dobavljač iskazani PDV u prijavama PDV-a nije uplatio u Državni proračun pa kako je riječ o povezanim društvima u smislu odredbe članka 49. Općeg poreznog zakona kojih su odgovorne osobe braća, i imaju isto knjigovodstvo, utvrđeno je kako je tužitelj znao da povezani dobavljač nije platio PDV, dok je tužitelj po njegovim računima koristio pravo na odbitak pretporeza čime je državni proračun oštećen.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 85. stavak 1., 57. i 58. i članka 75. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20.) kao i odredbe članka 66. stavka 1., 2., 4. i 5. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20 i 42/20.), te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su porezna tijela na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u tijeku poreznog nadzora tužitelju osporila pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost za predmetno razdoblje, s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj primio račune za isporučenu robu od društva BGM TRGO d.o.o. i društva Granum promet d.o.o. koji se temelje na neistinitim transakcijama i nevjerodostojnoj dokumentaciji, jer isporuka robe uopće nije izvršena, a što je tužitelj znao ili je trebao znati jer se radi o povezanim društvima prema članku 49. Općeg poreznog zakona.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koj i bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, a o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a kako nije uspio niti sa žalbom odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
