Poslovni broj: Usž-2276/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja International Evona d.o.o, Zagreb, Koledovčina 1, OIB: 76118645526, kojeg zastupa opunomoćenik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Baruna Trenka 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda u Varaždinu, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Varaždin, Stanka Vraza 4, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1019/2025-8 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1019/2025-8 od 31. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1010/2025-8 točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/25-01/100, urbroj: 443-02-04-11-25-1 od 18. veljače 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu isti poslovni broj točkom I. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe. Točkom II. izreke rješenja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

3. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj žalbenim navodima osporava samo presudu. Tužitelj prigovara što u osporenoj presudi nije sadržana uputa o pravnom lijeku. Smatra da obrazloženje osporene presude ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za donesenu odluku obzirom da sud u pobijanoj presudi potvrđuje utvrđenja iz zapisnika tuženika te je odbio izvesti dokaze predložene od strane tužitelja koji su bili usmjereni preispitivanju utvrđenja tuženika. Ukazuje da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da je sukladno uputi suda dostavio određenu dokumentaciju, ali istu sud nije uzeo u obzir. Tužitelj u žalbi opširno iznosi okolnosti koje se odnose na manjak radne snage, provedenom testiranju i davanju oglasa za posao. Smatra da zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru ne može poslužiti kao neoboriv dokaz o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica. Prigovara što je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja čime je tužitelju uskratio pravo na preispitivanje utvrđenja iz zapisnika. Ističe da je sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo. Zaključuje da iz osporene presude nije razvidno na koji način je utvrđeno da bi radnik FG radio kod tužitelja, a da nije prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje te ističe da nije naznačeno u kojem roku je tužitelj morao prijaviti radnika na obvezno mirovinsko osiguranje. Predlaže da Sud preinači i poništi pobijano rješenje, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vratit sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužitelj tijekom inspekcijskog nadzora nije dostavio niti jedan dokaz čije izvođenje zahtijeva u upravnom sporu. Ukazuje da predloženi dokazi tužitelji ne bi doveli do drukčijeg rješenja jer je nesporno utvrđeno da je radnik FG prilikom inspekcijskog nadzora radio u nadziranom objektu kao konobar uslužujući goste te je uslužio i inspektora rada. Zaključuje da žalbeni navodi tužitelja ne oslobađaju poslodavca obveze sklapanja ugovora o radu s radnikom prije početka rada.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je 31. siječnja 2025. i 11. veljače 2025. inspekcija rada kod tužitelja u ugostiteljskom objektu cafe baru i automat klubu OLYBET u Ivancu, Akademika Mirka Maleza 9 provela inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen zapisnik od 31. siječnja 2025. i od 11. veljače 2025. kojim je utvrđeno da je na obavljanju poslova konobara – usluživanja pića gostima za šankom zatečen radnik FG iz [adresa] koji je započeo s radom 31. siječnja 2025. na poslovima koji imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos te da tužitelj navedenog radnika nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada dana 31. siječnja 2025. čime je utvrđen neprijavljen rad u smislu članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ broj: 151/22).

8. Odredba članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada definira neprijavljeni rad kao rad, koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježja radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja, između ostalog, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada. Člankom 7. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da će nadležni inspektor u roku 8 dana od dana utvrđivanja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

9. Člankom 112. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13. – 119/22.) propisano je da kada se radi o osiguranicima iz članka 9. stavka 1. točke 1. do 7. tog Zakona obveznici su dužni podatke o početku osiguranja dostaviti najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetni rad u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada predstavlja neprijavljeni rad jer tužitelj prije početka rada, koji ima obilježja rada za koji se zasniva radni odnos radnika nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje. Pravilno je, s obzirom na navedeno, prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada i naložio tužitelju da radnika prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje i uplati u državni proračun Republike Hrvatske za neprijavljenog radnika propisani iznos od 2.650,00 eura.

11. Naime, u provedenom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je kod tužitelja tijekom inspekcijskog nadzora na obavljanju poslova konobara zatečen predmetni radnik koji je radio bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada pa se suprotno navodima tužitelja, prvostupanjska presuda ne može ocijeniti nezakonitom.

12. Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Nadalje se ističe da sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom , suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud osnovano je na temelju uvida u cjelokupni spis predmeta te spis tuženika, a prema slobodnom uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima odlučio o tužbenom zahtjevu.

14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da prvostupanjski sud u osporenoj presudi omaškom nije naveo uputu o pravnom lijeku. Međutim, tužitelj je protiv navedene presude pravovremeno podnio žalbu u smislu odredbe članka 131. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima o kojoj je odlučivao ovaj Sud, slijedom čega izostanak upute o pravnom lijeku na koji propust tužitelj upire u žalbi nije bio od utjecaja na ostvarivanje njegova prava na žalbu niti za odlučivanje u ovom sporu.

15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i potpuno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić