Poslovni broj: Usž-1520/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RETRO EVA j.d.o.o. Varaždin, Đure Sudete 16, OIB: 19919752309, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak, Varaždin, Tome Blažeka 3, OIB: 25546309094, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4232/2024-6 od 28. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4232/2024-6 od 28. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/19-01/169, urbroj: 513-04- 21-2 od 29. siječnja 2021., rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, klasa: UP/I-471-02/18-01/200, urbroj: 513-07- 05/19-8 od 8. veljače 2019. i rješenje o ispravku pogreške Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, klasa: UP/I-471- 02/18-01/200, urbroj: 513-07-05/19-9 od 22. veljače 2019. te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 29. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, klasa: UP/I-471-02/18-01/200, urbroj: 513-07-05/19-8 od 8. veljače 2019. kojim je tužitelju utvrđen porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 2018. u iznosu od 73.893,31 kuna te kamata obračunata do 11. prosinca 2018. u iznosu od 1.945,35 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je Sud Europske unije u odluci UP CAFFE C-171- 23 (dalje: presuda Suda Europske unije) prepustio nacionalnom sudu ocjenu je li došlo do zlouporabe prava na temelju povezanosti osoba te ukoliko se radi o zlouporabi da se primjenjuju odredbe o oporezivanju poreznog obveznika PDV-om kao da je bio u sustavu PDV-a, stoga smatra da iz navedenog proizlazi da se tužitelju trebao priznati odbitak PDV-a po svim ulaznim računima na koje kao mali poduzetnik nije imao pravo. Prigovara što porezno tijelo nije raščlanjivalo iznose odbitaka koji se odnose na ulazne frakture vezane uz nabavku pića od ulaznih računa koji se odnose na režijske troškove i troškove najma. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju procjena PDV-a izvršena na način koji nije previđen presudom Suda Europske unije te ističe da način na koji je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu nije naveden u poreznom rješenju i zapisniku poreznog nadzora. Ukazuje da osnovica za obračun PDV-a nije umanjena za iznos PDV-a iskazan na režijskim računima već samo po ulaznim računima poslovnih partnera, a iz zapisnika i poreznog rješenja proizlazi da se tužitelju priznaje odbitak pretporeza po svim ulaznim računima te je sporno odnosi li se navedeno samo na ulazne račune za robu i režijske račune kao i račune za ostale troškove. Ističe da je u skladu s presudom Suda Europske unije u troškove tužitelja trebalo ubrojiti sve ulazne račune. Navodi da tijekom upravnog spora nije naknadno dostavljao knjige ulaznih računa i dokaze o njihovim uplatama jer je u većini istovrsnih predmeta poreznim obveznicima priznat odbitak PDV-a samo za nabavu pića što je uobičajena praksa. Smatra da je u konkretnom slučaju trebalo obrazložiti kako je došlo do porezne prednosti u odnosu na druge porezne obveznike obzirom da bi odbitak PDV-a koji je porezni obveznik mogao koristiti da je bio u sustavu PDV-a po njegovom izračunu bio viši od PDV-a koji mu je utvrđen poreznim rješenjem. Ukazuje na ekonomsku svrhu prebacivanja djelatnosti na novo društvo jer je namjera osnivača tužitelja bila odvojiti svoje ugostiteljsko poslovanje od poslovanja dotadašnjih povezanih osoba putem svoje bivše supruge. Smatra da presuda suda Europske unije upućuje nacionalna tijela da zlouporabu povežu sa bilo kojom zakonskom odredbom prema kojoj bi povezane osobe radile u cilju stjecanja porezne prednosti, odnosno iz koje bi proizlazila zlouporaba, stoga prigovara što u konkretnom slučaju porezna tijela i sud nisu naveli zakonsku odredbu koju bi porezni obveznik prekršio kao povezana osoba u vrijeme provođenja predmetnog nadzora. Zaključuje da činjenica što tužitelj obavlja usluge u poslovnom prostoru u kojem se ranije već obavljala ugostiteljska djelatnost, da isti knjigovodstveni servis obavlja djelatnost za više ugostitelja, da isti radnici rade u različito vrijeme kod različitih poslodavaca, da se dobavljači preklapaju ne predstavljaju dostatne okolnosti za zaključak o postojanju zlouporabe prava. Predlaže da Sud usvoji žalbu tužitelja i poništi osporenu presudu prvostupanjskog suda.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja poreznih tijela da između povezanih poreznih obveznika EVA MODA d.o.o. i tužitelja postoji zlouporaba prava u području PDV-a. Naime, iz Zapisnika o poreznom nadzoru od 11. prosinca 2018. proizlazi da je porezno tijelo utvrdilo kontinuitet u obavljanju istovrsne djelatnosti koja se prenosi sa društva EVA MODA d.o.o. na društvo tužitelja tijekom 2018. koje kao novoosnovano društvo na koje se primjenjuje posebni postupak oporezivanja za „male porezne obveznike“ propisan člankom 90. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13. – 115/16.) djelatnost nastavlja obavljati u istom unajmljenom poslovnom prostoru, koristeći usluge istog knjigovodstvenog servisa, ista osnovna sredstva, istu radnu snagu i iste dobavljače, uz prenesene preostale zalihe sirovina, sitnog inventara i opreme. Stoga je utvrđeno da se mogu promatrati kao jedan poduzetnik, jedan poslovni prostor i jedna gospodarska djelatnost jer postoji kontinuitet u obavljanju istovrsne djelatnosti na način da obrt koji je poslovao u prethodnoj poslovnoj godini prenosi poslovanje na obrt tužitelja koji nije u sustavu PDV-a, sve u svrhu ostvarivanja porezne prednosti odnosno s namjerom izbjegavanja i iskazivanja obračunavanja i plaćanja PDV-a.
9. Dakle, utvrđeno je kako je tužitelj poduzeo postupke i radnje kako bi ostvario poreznu prednost na način da se na njega primijeni postupak oporezivanja za male porezne obveznike propisan člankom 90. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a što je u suprotnosti sa svrhom i smislom tih odredbi kao i suprotno dužnosti postupanja u dobroj vjeri, dok tužitelj ničim ne dokazuje suprotno, stoga je zbog postojanja zlouporabe prava tužitelju utvrđena obveza PDV-a po izdanim računima za razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 2018.
10. Nadalje, valja istaknuti da je zlouporaba poreznog sustava kojom porezni obveznici nastoje steći prednost na tržištu nedopušteno porezno ponašanje koje je potvrđeno presudama Europskog suda koje su pravno obvezujuće za sve članice Europske unije pa tako i za Republiku Hrvatsku, a na koje presude koje su se pozvali prvostupanjski sud i porezna tijela, uključujući stajališta Suda Europske unije iz predmeta Halifax i dr. C-255/02. i dr. što je sve detaljno obrazloženo u osporavanoj presudi i poreznim rješenjima pa ne stoji navod tužitelja da navedena stajališta iz te presude nisu pravno primijenjena.
11. Prigovor tužitelja koji je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora da bi odbitak PDV-a koji je mogao koristiti da je bio u sustavu PDV-a bio viši od PDV-a koji mu je Porezna uprava obračunala kao obvezu te da osnovica za obračun PDV -a nije umanjena za PDV iskazan na režijskim računima, već samo po ulaznim računima poslovnih partnera nije osnovan iz razloga što tužitelj navedene tvrdnje nije ničim dokazao. Naime, porezno tijelo je u Tablici 2. prikazalo rekapitulaciju iznosa ulaznih računa i pripadajućeg prava na odbitak pretporeza za svaki mjesec nadziranog razdoblja, čime je tužitelju omogućeno da u slučaju osporavanja tako utvrđenih iznosa, dostavljanjem svih ulaznih računa po mjesecima dokaže postojanje prava na odbitak pretporeza u većem iznosu od onoga koji je utvrdilo porezno tijelo, što tužitelj nije učinio.
12. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužitelja da je osnivanje društva imao ekonomsku svrhu u odvajanju poslovanja od povezanih firmi drugih povezanih osoba te da je namjera osnivača tužitelja bila odvojiti svoje ugostiteljsko poslovanje od poslovanja dotadašnjih povezanih osoba putem svoje bivše supruge. Prvostupanjski sud pravilno navodi da je prema podacima iz sudskog registra, ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj]. u 2018. godini bila osnivač Ustanove za zdravstvenu njegu LEKIĆ, ali nije bila osoba ovlaštena za zastupanje, niti je bila članica uprave ili osoba ovlaštena za zastupanje u ostalim navedenim institucijama - Centar za rehabilitaciju Varaždin, Dom za starije i nemoćne osobe Varaždin. Naime, promjenom člana uprave i osobe ovlaštene za zastupanje kod matičnog društva EVA MODA d.o.o. na BP ostvario bi se cilj koji se navodi kao razlog osnivanja novog društva trenutkom objave promjene u sudskom registru Trgovačkog suda.
13. Kako se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim to je trebalo temeljem članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
14. S obzirom da tužitelji nije uspio sa tužbenim zahtjevom, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
