Poslovni broj: Usž-1080/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Damir Hećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hećimović & Partneri d.o.o., Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, OIB: 13931073781, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. von Humboldta 4A, OIB: 18683136487, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-852/2024-11 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-852/2024-11 od 14. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/II-114-02/24-01/4, urbroj: 513-02-8988- 24-3 od 10. svibnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-04/21- 01/27, urbroj: 513-02-8989-24-48 od 20. ožujka 2024. kojim je utvrđeno da je tužiteljica odgovorna za teške povrede službene dužnosti opisane kao nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe te nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe, za što joj je izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužiteljica u bitnom prigovara što je sud odbio sve njezine dokazne prijedloge koji se odnose na saslušanje tužiteljice, saslušanje svjedoka SB, provođenje vještačenja vezano za autentičnost snimke te pribavljanje spisa Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-14/2023, uz obrazloženje da je činjenično stanje potpuno utvrđeno čime je postupio protivno odredbi članka 49. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da je takvim postupanjem tužiteljici povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da je sud dužan u sporu obrazložiti razloge zbog kojih je odbio izvođenje dokaznih prijedloga osobito imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o prestanku službe. Smatra da se identitet tužiteljice na spornoj snimci ne može se smatrati dokazanim. Prigovara što je činjenično stanje utvrđeno na temelju dokaza pribavljenog telefonskim kontaktiranjem SB koji je kontaktiran 27. siječnja 2022., nakon proteka znatnog vremenskog razdoblja od samog događaja. Ističe kao bitnu činjenicu za odlučivanje u konkretnoj stvari što kazneni postupak protiv tužiteljice nije pravomoćno okončan. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je postupanje tužiteljice kvalificirao kao tešku povredu službene dužnosti bez zakonskih obilježja takve povrede. Ukazuje da je pogrešno primijenjena odredba o zlouporabi položaja budući da sud nije utvrdio postojanje namjere pribavljanja imovinske koristi niti ostvarenje takve koristi već zaključak o zlouporabi temelji na pretpostavkama i tumačenju sadržaja razgovora za koji nije dokazao da se odvio. Predlaže da Sud uvaži žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, podredno osporenu prvostupanjsku presudu poništi te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani, a pobijana presuda pravilna i zakonita. Smatra da je sud pravilno ocijenio da izvođenje predloženih dokaza nije potrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. U odnosu na žalbeni navod da kazneni postupak pokrenut protiv tužiteljice nije još pravomoćno okončan ističe da iz odredbe članka 108. stavka 3. Zakona o državnim službenicima oslobođenje od kaznene ili prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobođenje od odgovornosti za povredu službene dužnosti ako je izvršeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti. Zaključuje da su u postupanju tužiteljice ostvarena sva obilježja teških povreda službene dužnosti za koje se tereti te je činjenično stanje na kojem je odluka donesena pravilno i u cijelosti utvrđeno. Predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica tijekom obavljanja službe, kao ovlaštena carinska službenica na cestovnom graničnom prijelazu Slavonski Šamac , na putničkom ulazu u Republiku Hrvatsku, na koji je prema rasporedu predmetnog dana u vremenu od 07.00 do 13:00 sati bila određena za obavljanje službene dužnosti, protiv ulaznog putnika SB, državljanina Kraljevine Švedske, koji je s vozilom švedskih registarskih oznaka u 12:51 sati iz smjera Bosne i Hercegovine ušao u Republiku Hrvatsku, kako potvrđuju podatci iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (NBMIS), te koji putnik tom prilikom nije prijavio robu što se nalazila u istom vozilu, a koja se sastojala od tri (3) boce vina zapremine po 0,75 litre, jedne (1) boca jakog alkoholnog pića Pelinkovac, četrnaest (14) komada paštete marke Argeta ili neke slične trgovačke marke, te jedne (1) staklenke meda zapremnine 600 ili 700 decilitara, a koja roba je prema svojoj naravi predstavljala robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu, nije pokrenula postupak izdavanja prekršajnog naloga zbog počinjenog prekršaja, nije osigurala dokaze niti obavijestila voditeljicu smjene o otkrivenom prekršajnom djelu, a što je bila ovlaštena i dužna učiniti, nego je umjesto propisanog postupanja putniku SB naložila vraćanje robe u Bosnu i Hercegovinu bez izdavanja prekršajnog naloga te u zamjenu za nepokretanje postupka izdavanja prekršajnog naloga zahtijevala mito u obliku neodređenog novčanog iznosa kojeg je putnik trebao podići na bankomatu Raiffeisenbank Austria d.d. u obližnjem mjestu Slavonski Šamac, iako je poznato da je na RGP Slavonski Šamac strankama omogućeno putem POS uređaja bezgotovinsko plaćanje novčanih kazni iz nadležnosti Carinske uprave, a koji razgovor je putnik SB snimio te potom objavio na mrežnoj platformi YouTube u audiovideo zapisu s nazivom „Carinici traže mito!", čijim preslušavanjem su neposredno nadređeni službenici tužiteljice, kao i njezini ostali kolege carinici, jedan ženski glas što se čuje u zvučnom dijelu zapisa „Carinici traže mito!" prepoznali kao glas upravo tužiteljice, s tim da je i osobno tužiteljica potvrdila da ženski glas, koji se u spornom audio-video zapisu čuje prvi, zvuči kao njezin glas. Posljedično je vijest o tom spornom događaju 2.9.2021. bila javno objavljena u mnogobrojnim hrvatskim medijima, kao i u medijima susjednih država Republike Srbije te Bosne i Hercegovine.

8. Odredbom članka 99. stavka 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da su između ostalog teške povrede službene dužnosti nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti te zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi.

9. Odredbom članka 102. stavka 1. Zakona o carinskoj službi propisano je da su između ostalog teške povrede službene dužnosti nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe te nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe.

10. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica postupila protivno odredbama članka 5, 8. i 15. Zakona o državnim službenicima te članka 2., 4., 12., 14. i 34. Zakona o carinskoj službi odnosno da je zlouporabila svoj položaj i prekoračila ovlasti u službi, počinila radnju s obilježjem korupcije, nezakonito radila i propustila poduzeti mjere i radnje koje je kao službenica bila ovlaštena poduzeti radi sprječavanja nezakonitosti te da nije postupila po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, a sve s obzirom da nije pokrenula prekršajni postupak protiv putnika SB, koji pri ulasku u Republiku Hrvatsku nije prijavio robu koju je prevozio, a za koju postoje zabrane odnosno ograničenja pri uvozu i koja je podlijegala plaćanju trošarine te nije obavijestila voditeljicu smjene o otkrivenom prekršajnom djelu, nego je umjesto svega toga u razgovoru od imenovanog putnika zahtijevala mito za nepokretanje prekršajnog postupka, koji razgovor je putnik snimio i objavio na mrežnoj platformi Youtube u audiovideo zapisu naziva „Carinici traže mito!“.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu ispunjene pretpostavke za utvrđenje odgovornosti zbog počinjenja teških povreda službene dužnosti opisanih prethodno citiranim zakonskim odredbama

12. U odnosu na izbor disciplinske kazne u predmetnom slučaju ovaj Sud ističe da izbor podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena jedinstvena disciplinska kazna – prestanak državne službe bila izrečena tužiteljici protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana osobito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Prilikom određivanja vrste i visine kazne disciplinski sud uzeo je u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani tužiteljice, pa je tako olakotnom cijenio okolnost ranije nekažnjavanosti, a otegotnim je cijenio okolnost da je tužiteljica sa izravnom namjerom počinila koruptivna disciplinska djela.

13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe prigovor tužiteljice kojim ističe da je u tijeku kazneni postupak koji nije pravomoćno okončan. Pravilno prvostupanjski sud navodi da odluke u kaznenom postupku nisu od utjecaja na utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih službenika, stoga, postojanje kaznene odgovornosti ne predstavlja prethodno pitanje radi kojeg bi sud trebao prekinuto postupak.

15. U odnosu na prigovor tužiteljice da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud u smislu odredbe članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim, sporovima nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza saslušanja tužiteljice, saslušanja svjedoka SB i provođenje vještačenja vezano za autentičnost snimke te pribavljanje spisa iz kaznenog postupka Županijskog suda u Osijeku nepotrebnim obzirom da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te je takav zaključak prvostupanjski sud pravilno temelji na kvaliteti i uvjerljivosti dokaza izvedenih u upravnom postupku.

16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

18. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić