Poslovni broj: Usž-21/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska cesta 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-485/2025-6 od 3. studenog 2025., na sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-485/2025-6 od 3. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba koju je tužitelj podnio jer tuženik nije odlučio o njegovom prigovoru izjavljenom 5. prosinca 2024. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pogrešno primijenio članak 42. Zakona o općem upravnom postupku, umjesto članka 155. stavka 3. i članka 156. istog Zakona, a na temelju koje zakonske osnove je tužitelj izjavio prigovor. Ističe da se upravni spor nije vodio zbog sadržaja i osnovanosti prigovora u odnosu na članak 42. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku, već zbog zaštite tužiteljeva prava da javnopravno tijelo u odnosu na njegov prigovor donese odluku kako je to propisano zakonom, pa sve da je ta odluka negativna po tužitelja. Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i da sam riješi stvar, a podredno da poništi pobijano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje, na temelju članka 134. stavka 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužba podnesena zbog šutnje uprave odnosno jer tuženik nije odlučio o tužiteljevom prigovoru podnesenom na temelju članka 155. stavka 3. i članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP). Naime, na temelju tužiteljeve Prijave nepravilnosti pri obradi osobnih podataka tuženik je protiv Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. pokrenuo postupak po službenoj dužnosti, temeljem članka 42. ZUP-a. Povodom opetovanih upita tuženik je obavijestio tužitelja da je provedeno nadzorno postupanje po službenoj dužnosti te da se po završetku istog akt tuženika dostavlja samo voditelju obrade. Smatrajući kako raspolaže pravnim interesom za saznanjem što je utvrđeno u postupku koji je pokrenut povodom njegove prijave, jesu li utvrđene nepravilnosti i ako jesu koje, tužitelj je izjavio prigovor o kojem čelnik tijela nije odlučio.
7. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
7.1. Člankom 46. stavkom 1. točkom 7. ZUS-a propisano je kako će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Člankom 42. stavkom 4. ZUP-a propisano je da podnositelj predstavke ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od 8 dana od dana zaprimanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.
8.1. ZUP u članku 155. propisuje da je javnopravno tijelo dužno obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari (stavak 1); da je na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno tijelo dužno u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u pisanom obliku (stavak 2); da ako javnopravno tijelo odbije izdati obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od osam dana ima pravo izjaviti prigovor (stavak 3); te da ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor (stavak 4).
8.2. Člankom 156. ZUP-a propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelj nije ovlašten izjaviti prigovor kada je prihvaćena inicijativa tužitelja za pokretanje postupka i postupak je pokrenut i donesen upravni akt po službenoj dužnosti, temeljem članka 42. stavka 4. ZUP-a, radi čega nema pravni položaj stranke u upravnom postupku niti mogućnost pokretanja upravnog spora.
9.1. Tužitelj nije ovlašten izjaviti prigovor niti temeljem članka 155. ZUP-a obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj ne predstavlja zainteresiranu osobu na način kako je to definirano člankom 20. stavak 1. ZUS-a niti je predmet tužiteljeva zahtjeva informacija o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njegovog prava ili pravnog interesa.
9.2. Nadalje, ne radi se o postupanju tuženika kakvog ima u vidu članak 156. ZUP- a s obzirom na to da se temeljem te zakonske osnove prigovor može izjaviti zbog zaštite od postupanja javnopravnog tijela u slučajevima u kojima se ne donosi rješenje kao upravni akt a povrijeđeno je tužiteljevo pravo, obaveza ili pravni interes. U konkretnom slučaju predmet prigovora nije traženje zaštite od postupanja javnopravnog tijela već traženje informacije o činjenicama utvrđenim u postupku koji je tuženik vodio po službenoj dužnosti, a po prethodnoj prijavi tužitelja.
10. Dakle, tužitelj nije ovlašten izjaviti prigovor niti temeljem članka 155. stavka 3. kao niti temeljem članka 156. ZUP-a. Budući da tužitelj nema položaj stranke u upravnom postupku, a niti zainteresirane osobe, ne postoji zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži informacije o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja njegovih prava, niti postoji zahtjev za zaštitom od postupanja tuženika, nema obveze tuženika za postupanjem po prigovoru niti postoji šutnja uprave radi čega je tužba podnesena u stvari koje ne može biti predmetom upravnog spora.
11. Stoga je ispravno prvostupanjski sud, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu, pravilno utvrdio da tužba nije dopuštena.
12. Kako je ovaj Sud ocijenio da razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje ne utječu na donošenje drugačije odluke, te da ne postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s člankom 128. ZUS-a žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka .
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
