Poslovni broj: Usž-2886/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Petar Krnić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Mažuranićeva 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-931/2025-11 od 13. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-931/2025-11 od 13. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-560-01/25-01/142, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 20. kolovoza 2025. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/25-01/174, URBROJ: 512M2- 01-04-06-25-2 od 16. srpnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Divoševci, za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Ističe u žalbi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka. Smatra da bi se njihovim iskazima utvrdilo da je tijekom Domovinskog rata obavljao borbene zadaće u selu [adresa], koje se nalazilo uz državnu granicu i bilo izloženo mogućim neprijateljskim napadima. Selo se nalazilo na granici s neprijateljskim snagama koje su bile sa druge strane Save, zbog čega se mogla očekivati ugroza teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, kako zbog upada diverzantskih skupina, tako i zbog dolaska neprijateljskih snaga. Navodi da je bio naoružan, obavljao osiguranje važnih objekata, kontrolu ulaska u selo te ophodnje radi otkrivanja neprijateljskih skupina, zbog čega je bio izložen pogibelji. Ističe da su osobe koje su zajedno s njim obavljale iste zadaće ostvarile tražen i status te smatra da je i njemu isti trebalo priznati.
3.1. Tužitelj predlaže ovom Sudu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje ili njezinu preinaku i usvajanje tužbenog zahtjeva.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja od 20. prosinca 2022. radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Divoševci od 1. siječnja do 31. prosinca 1991., saslušani su svjedoci LŠ i VŠ te tužitelj. Tijekom postupka je utvrđeno da se tužitelj ne vodi u evidencijama naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Divoševci, međutim kroz iskaze svjedoka i tužitelja utvrđeno da je sudjelovao u radu odreda Narodne zaštite MZ Divoševci, ali da tijekom tog razdoblja nije sudjelovao u borbenim aktivnostima kojih, po iskazu samog tužitelja, u to vrijeme nije ni bilo.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koji je citirao u pobijanoj presudi.
9. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.
10. Budući da iz iskaza tužitelja i u upravnom postupku saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj u predmetnim razdobljima obavljao aktivnosti kao što su poslovi teklića, čuvanja objekata i stražarenja, osiguravanja telefonske linije, a koje se, bez obzira što je po vlastitom iskazu zadužio automatsku pušku, ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa. Sama okolnost da je tužitelj bio naoružan tijekom obavljanja navedenih zadaća nije dovoljno za zaključak da je pružao oružani otpor agresoru ili djelovao u izravnoj vezi s tim otporom budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi njegovo sudjelovanje u borbenim djelovanjima niti izvršavanje borbenih zadaća.
11. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka time što nije proveo predloženo saslušanje svjedoka, budući da sud nije dužan izvesti svaki predloženi dokaz ako ocijeni da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju sadržaja upravnog spisa i već izvedenih dokaza. Žalitelj ni u žalbi ne obrazlaže koje bi odlučne činjenice bile utvrđene saslušanjem predloženih svjedoka koje već nisu bile predmet ocjene upravnog tijela i prvostupanjskog suda, niti dovodi u pitanje razloge zbog kojih je sud ocijenio da izvođenje tih dokaza nije potrebno. Navodi o položaju sela [adresa], obavljanju stražarskih i ophodnih zadaća te izloženosti mogućoj opasnosti predstavljaju ponavljanje tvrdnji iz tužbe i ne dovode u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Također, okolnost da su drugim osobama priznati određeni statusi ne može sama po sebi biti odlučna za rješavanje ovog predmeta, jer se pravo svakog podnositelja zahtjeva ocjenjuje prema činjenicama utvrđenim upravo u njegovom postupku.
12. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze, izvršio njihovu savjesnu i cjelovitu ocjenu, te o odlučnim činjenicama dao jasne i dostatne razloge. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio stajalište upravnog tijela da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz članka 3. Zakona prema kojem se status hrvatskog branitelja priznaje osobi koja je kao pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske ili kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bila izravno angažirana u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno pružala oružani otpor agresoru ili djelovala u izravnoj vezi s tim otporom. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora niti da je njegovo djelovanje predstavljalo pružanje oružanog otpora agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Radnje na koje se tužitelj poziva, stražarenje, ophodnja, kontrola prometa i ljudi, pravilno su ocijenjene kao aktivnosti koje same po sebi ne predstavljaju sudjelovanje u oružanom otporu u smislu citirane zakonske odredbe. Sudska praksa ovoga Suda je ustaljena u stajalištu da se takve aktivnosti, koje imaju značaj u širem kontekstu obrane, ne mogu izjednačiti s izravnim sudjelovanjem u borbenim djelovanjima. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja nužno je kumulativno ispunjenje zakonom propisanih uvjeta, što u konkretnom slučaju nije dokazano.
13. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete jer nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
