Poslovni broj: Usž-1267/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Cogitus projekt d.o.o., Antunovac, Ulica kralja Zvonimira 8a, OIB: 39301658777, kojeg zastupa Toni Primorac, odvjetnik iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi postupanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1145/2025-11 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I - 1145/2025-11 od 6. veljače 2026., te se predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjskog rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora. Naime, ukoliko je sud smatrao da je tužitelj prije pokretanja upravnog spora bio dužan izjaviti prigovor iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, prije odbacivanja tužbe trebao je, sukladno članku 45. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, pozvati tužitelja na otklanjanje nedostataka tužbe . Da je sud navedeno učinio tužitelj bi mu dostavio prigovor i odluku tuženika o istome.
2.1. Tužitelj posebno prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere. Smatra da je, zbog hitnosti postupka osiguranja, sud najprije trebao ispitati postoje li pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, neovisno o tome postoje li pretpostavke za meritorno odlučivanje o tužbi. Pozivajući se na rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2479/2025, tužitelj ističe da su u usporedivom predmetu kao relevantne okolnosti ocijenjene posljedice upisa poslodavca na Popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada te opasnost nastanka teško popravljive imovinske štete. Navedenim rješenjem Upravnog suda u Splitu tuženiku je naređeno da u roku od 24 sata od primitka rješenja izbriše tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Navodi da bi i u njegovu slučaju neodređivanje privremene mjere moglo dovesti do ozbiljne poslovne destabilizacije, uključujući nemogućnost podmirivanja obveza, raskid poslovnih odnosa i pokretanje ovršnih postupaka, s posljedicama i za druge povezane osobe.
2.2. Tužitelj predlaže Sudu da prihvati žalbu, pobijano rješenje poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj potražuje trošak sastava tužbe (1.000,00 eura) i sastava žalbe (1.250,00 eura) zajedno s PDV-om i zateznim kamatama.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi rješenje prvostupanjskog upravnog suda. U odnosu na odluku o odbacivanju tužbe, tuženik ističe da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnoj upravnoj odluci, već o postupanju Državnog inspektorata koje je rezultiralo upisom tužitelja u evidenciju poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad i javnom objavom tog podatka. Tužitelju nije bila uskraćena pravna zaštita jer je protiv rješenja kojima su prema njemu poduzete odgovarajuće mjere imao mogućnost izjaviti pravni lijek.
3.1. U odnosu na odbacivanje prijedloga za određivanje privremene mjere, tuženik osporava stajalište tužitelja prema kojem je sud prije odlučivanja o privremenoj mjeri morao meritorno odlučiti o tužbi. Poziva se na članak 42. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima te ističe da se privremena mjera može odrediti samo iznimno, ako je to nužno da bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, uz ispunjenje ostalih zakonskih pretpostavki. Smatra da već neispunjenje jedne od predviđenih pretpostavki predstavlja dostatan razlog za neodređivanje privremene mjere. U odnosu na pozivanje tužitelja na slučaj sudske prakse u kojem je bila određena privremena mjera brisanja s popisa poslodavaca tuženik ističe da se ne radi o usporedivoj situaciji jer je u tom predmetu tužitelj tijekom upravnog postupka priznao činjenicu neprijavljenog rada. U nizu drugih istovrsnih predmeta upravnih sudova zauzeto je suprotno stajalište. U tom smislu navodi više recentnih rješenja upravnih sudova u Rijeci i Zagrebu, od kojih za pojedina ističe i pravomoćnost.
3.2. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže ovom Sudu da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsko rješenje od 6. veljače 2026. kojim su odbačeni tužba i zahtjev za određivanje privremene mjere.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
6. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu primjenom članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a jer je smatrao da ne postoje pretpostavke za vođenje spora. Smatra da tužitelj prije podnošenja tužbe nije iskoristio redovni pravni lijek jer protiv postupanja javnopravnog tijela nije izjavio prigovor iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP). Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je takav zaključak prvostupanjskog suda preuranjen. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj osporava zakonitost postupanja tuženika i traži sudsku zaštitu zbog upisa na Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Ako je prvostupanjski sud smatrao da tužba ne sadrži podatke iz kojih bi proizlazilo da su ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, odnosno da nije razvidno je li iskorišten redoviti pravni lijek, bio je dužan postupiti sukladno članku 45. stavku 1. ZUS -a te pozvati tužitelja da otkloni uočene nedostatke tužbe. Tek ako tužitelj u ostavljenom roku ne bi postupio po pozivu suda, bile bi ispunjene pretpostavke za donošenje odgovarajuće procesne odluke, tj. odluke o odbačaju tužbe.
7. Budući da je prvostupanjski sud, bez prethodnog poziva na dopunu tužbe i bez omogućavanja tužitelju da dostavi isprave na koje se poziva, odmah odbacio tužbu zbog nepostojanja procesnih pretpostavki, nije pravilno primijenio odredbe ZUS-a kojima je uređeno prethodno ispitivanje tužbe. Stoga je žalbu trebalo uvažiti, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedeni procesni nedostatak pozivom tužitelju da, ako to već nije učinio, dostavi dokaz o podnošenju prigovora i odluku donesenu povodom toga prigovora, odnosno druge isprave odlučne za ocjenu postojanja procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora. Nakon što otkloni nedostatke postupka, sud će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku o dopuštenosti tužbe. Ovisno o ishodu tog ispitivanja odlučiti će i o prijedlogu za određivanje privremene mjere. S obzirom na to da je žalba osnovana već zbog pogrešne primjene odredaba ZUS-a koje uređuju prethodno ispitivanje tužbe, ovaj Sud nije smatrao potrebnim posebno ocjenjivati ostale žalbene navode, pa tako ni navod da je prvostupanjski sud prije odlučivanja o dopuštenosti tužbe bio dužan odlučiti o prijedlogu za određivanje privremene mjere. O tim će pitanjima prvostupanjski sud, bude li za to postojala zakonska osnova nakon otklanjanja procesnih nedostataka i utvrđenja postojanja procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora, odlučiti u nastavku postupka.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 135. stavka 3. u vezi članka 126. stavka 3. točke 2. i članka 128. stavka 4. ZUS-a riješeno je kao u točki I. izreke.
10. U rješenju poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje da prema članku 79. stavku 4. ZUS -a nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, u cijelosti ili djelomično.
11. Stoga je riješeno da će se o troškovima upravnog spora kao i troškovima ovog žalbenog postupka odlučiti nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom ovisno o uspjehu stranaka u sporu, a sukladno mjerodavnim odredbama ZUS-a (točka III. izreke).
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
