Poslovni broj: Usž-828/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice, Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], člana obitelji državljanina Švicarske Konfederacije, kojeg zastupaju Vera Glasnović Gjoni, odvjetnica iz Pule, Rovinjska 9, i Mladen Prka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijska postaja Pula-Pola, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1321/2024-9 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1321/2024-9 od 24. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3047, URBROJ: 511-08-21-24-2 od 26. srpnja 2024., te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, član obitelji državljanina Švicarske Konfederacije, protjeran je iz Republike Hrvatske (točka 1. izreke); određena mu je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 5 godina koja se računa od dana prisilnog udaljenja (točka 2. izreke). Točkom 3. izreke rješenja određeno je da će se tužitelja prisilno udaljiti u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP).

3. Tužitelj u žalbi osporava zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je ista donesena uz bitne povrede pravila upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava, uz povredu prava na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju. U žalbi ističe da se pobijana presuda u cijelosti temelji na obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA) i sadržaju spisa SOA-e označenog stupnjem tajnosti, pri čemu njemu tijekom upravnog i sudskog postupka nije omogućen uvid niti u sadržaj obavijesti niti u osnovne razloge zbog kojih bi predstavljao prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske. Navodi da mu stoga nije bilo omogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku niti djelotvorno osporavanje razloga na kojima se temelji odluka o protjerivanju.

3.1. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojih je konkretnih činjenica i dokaza zaključio da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, niti je dao razloge zbog kojih smatra opravdanim izricanje zabrane ulaska i boravka u maksimalnom trajanju od pet godina. Smatra da nije provedena odgovarajuća ocjena razmjernosti mjere, osobito imajući u vidu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak niti je, prema njegovim navodima, povezan s kaznenim djelima organiziranog kriminaliteta ili terorizma. Posebno ističe da mu nije poznato na temelju kojih okolnosti ga sud označava pripadnikom transnacionalnih struktura organiziranog kriminaliteta i suradnikom kriminalnog miljea, navodeći kako takvi zaključci nisu potkrijepljeni konkretnim činjenicama niti su mu priopćeni razlozi koji bi mu omogućili učinkovitu obranu. Ujedno ukazuje da mu je ranije bio dopušten ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj te da posjeduje reguliran boravak i poslovnu djelatnost u Švicarskoj.

3.2. Tužitelj se poziva na praksu Suda Europske unije (presude u predmetima C- 300/11 - ZZ protiv Secretary of State for the Home Department, T-85/09 - Kadi II) i Europskog suda za ljudska prava (F.S. protiv Hrvatske, Mehdi protiv Francuske, Ternovskis protiv Latvije, Regner protiv Češke) te navodi da i u predmetima koji uključuju pitanja nacionalne sigurnosti osoba mora biti upoznata barem s osnovnom biti razloga na kojima se odluka temelji, kako bi joj bilo omogućeno učinkovito korištenje pravnih sredstava i ostvarivanje prava na obranu. Smatra da pobijana presuda ne sadrži dostatne i konkretne razloge koji bi omogućili provjeru zakonitosti i proporcionalnosti izrečene mjere. U naknado dostavljenom podnesku tužitelj se u prilog osnovanosti svoje žalbe poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-5170/2024 od 12. ožujka 2025.

3.3. Tužitelj predlaže Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari uzevši u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijanog rješenja tuženika i činjenice koje je sam utvrdio u sporu uvidom u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA). Pobijana presuda je donesena nakon razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, za istu je dano dostatno obrazloženje u kojem je odgovoreno na sve navode tužbe. Pravilnom primjenom materijalnog prava, Zakona o državljanima članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 66/19., 53/20. i 144/20.; dalje: Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Prema podacima spisa tuženik je upravni postupak protjerivanja tužitelja pokrenuo po služenoj dužnosti nakon što su 25. srpnja 2024. djelatnici PNUSKOK-a Rijeka, u Brtonigli, zatekli tužitelja i utvrdili da je za istoga zbog nacionalne sigurnosti, 28. veljače 2024. Služba organiziranog kriminaliteta MUP-a raspisala mjeru zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku s rokom vođenja do 28. veljače 2027. Iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio upravnom sporu omogućeno tužitelju izjašnjavanje o njegovim osobnim i obiteljskim prilikama te je tužitelj bio upoznat s mišljenjem SOA-e o razlozima njegova protjerivanje iz Republike Hrvatske. Navedeno proizlazi iz zapisnika o izjavi tužitelja od 26. srpnja 2024. koji prileži spisu tuženika.

9. Prvostupanjski sud je izvršio neposredan uvid u klasificirane podatke SOA-e. Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e, sud je utvrdio da ta dokumentacija sadrži u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke odnosno da postoje razlozi za protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske radi opasnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Sud je samostalno ocijenio sadržaj, međusobnu povezanost i relevantnost podataka. Postojanje opasnosti za nacionalni poredak nije dano nekritički preuzimanjem podataka SOA-e već je izvedeno nakon uvida u dokumentaciju i u vezi s ostalim dokazima. Osim toga, i iz neklasificiranih podataka, s čijim je sadržajem tužitelj bio upoznat proizlazi povezanost tužitelja s organiziranim kriminalom. Sud je u osporavanoj presudi naveo zašto nije u mogućnosti iznositi detalje činjeničnih utvrđenja na temelju kojih je zasnovano mišljenje SOA-e.

10. Sudska praksa na koju se tužitelj u žalbi poziva nije od utjecaja na priznavanje njegovog tužbenog zahtjeva osnovanim. U konkretnom slučaju ograničenje pristupa klasificiranim podacima tužitelju nije onemogućilo učinkovitu pravnu zaštitu. Suprotno mišljenju tužitelja izraženom u žalbi istome nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje.

11. Ovaj je Sud 27. svibnja 2026. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e te provjerio njihovu međusobnu sukladnost, povezanost s ostalim dokazima, konkretnost i relevantnost za nacionalnu sigurnost. Iz tih podataka, a ne radi se o jednom izoliranom podatku, sadržanih u klasificiranoj dokumentaciji proizlazi zaključak da tužitelj pripada organiziranom kriminalu što je razlog za zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Sud smatra da je tužitelj u obrazloženju prvostupanjske presude dostatno obaviješten o osnovnim razlozima rješenje tuženika i prvostupanjske presude u mjeri koliko je to bilo moguće da se ne povrijede interesi državne sigurnosti. Naime, tužitelju je dano do znanja da je isti pripadnik transnacionalnih struktura organiziranog kriminala, sudionik u razgranatoj mreži kriminalnog miljea u vezi čega je odgovarao na pitanja službenih osoba tijekom upravnog postupka. Dakle, tužitelj nije ostavljen s apstraktnom formulom da predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti već mu je priopćena činjenična osnova u mjeri u kojoj otkrivanje detalja nije bilo moguće zbog zaštite klasificiranih podataka.

12. Ovaj Sud smatra da je tužitelju osigurana potrebna minimalna transparentnost putem kompenzacijskih mjera sudske kontrole povjerljivih podataka, kako prvostupanjskog tako i ovog Suda. Upravo navedeno je bilo traženo od Europskog suda za ljudska prava (predmet Regner protiv Češke) kao i od Suda Europske unije (predmet ZZ protiv Secretary of State for the Home Department) na koje se u žalbi poziva tužitelj. Ocjena sigurnosnog tijela, SOA-e, je provjerena, povjerljivi su podaci analizirani, a tužitelj je dobio osnovne informacije i razloge za odluku.

13. Sud smatra da činjenično stanje utvrđene o u postupku pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske i određivanju zabrane ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku u trajanju od 5 godina sukladno članku 47. stavku 1. Zakona, prema kojem zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju ne može biti kraća od tri mjeseca ni duža od 20 godina. Sud duljinu trajanje mjere smatra razmjernom intenzitetu opasnosti koju tužitelj predstavlja te imajući u vidu da je tužitelj obiteljski i poslovno vezan za Švicarsku, trajanje mjere smatra razmjernim razlozima njenog izricanja.

14. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, te izričite zakonske odredbe, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.

15. Ovaj Sud je mišljenja da je na temelju uvida u klasificirane podatke SOA -e koji su zaštićeni Zakonom o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07. i 86/12.) i Zakonom o informacijskoj sigurnosti („Narodne novine“, 79/07.) zbog čega njihov sadržaj ne može biti dan tužitelju na uvid pravilno donesena odluka o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske. Tijekom spora provedena je stvarna sudska kontrola sadržaja klasificiranih podataka.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelji isticao u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić