Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-551/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠD iz [adresa] str. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Neveni Oulovski, odvjetnici u Pakracu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-211/2021-33 od 25. svibnja 2026., 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-211/2021-33 od 25. svibnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.
2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati njegov prigovor mjesne nenadležnosti, podredno, rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe od 125,00 eura.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Rješenje naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku su utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.
6. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020., o pitanju smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19. - u daljnjem tekstu: ZZP) zauzet je stav prema kojem, prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
7. U smislu gore navedenog, prvostupanjski sud saslušanjem tužiteljice pravilno je utvrdio sve okolnosti slučaja utvrđujući da se o prorogacijskoj klauzuli (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke nije posebno pregovaralo da bi odlasci na sud u Zagreb izazvali znatnije troškove za tužiteljicu zbog udaljenosti od mjesta prebivališta do [adresa].
8. Cijeneći uz navedeno malu vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari stav je i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ugovornu odredbu (o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo treba smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača u smislu odredbe čl. 49. st. 1. ZZP.
9. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
10. Slijedom navedenog utvrđeno je da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka i može se ispitati, radi čega nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da nisu osnovani ni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, to je žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
11. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer u istome nije uspio.
U Velikoj Gorici 2. rujna 2026.
Sudac
Goran Škugor
