REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-833/2024

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. BR pok. B, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Cairns 4870, Quensland, Australia, 2. AVALA JENSEN rođ. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženih 1. VR pok. ŠR iz [adresa], 2. CR ud. ŠR iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje u posjed, te u pravnoj stvari protutužitelja VR pok. ŠR iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv protutuženih 1. BR pok. B, OIB: [osobni identifikacijski broj], 17 [adresa] 4870, Quensland, Australia, 2. FR rođ. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 8. srpnja 2026. u nazočnosti tužiteljice ad 2, tuženika ad 1 te punomoćnika stranaka, dana 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženi VR pok. ŠR i CR ud. ŠR dužni su predati tužiteljima u posjed nekretnine i to tužitelju ad.1. RR.“ V“ pok. B, zemljište u Orebiću, predjel Stine, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] voćnjak Stine površine 400 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužitelju ad.2. Avali Jensen zemljište u Orebiću, predjel Stine, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] voćnjak Stine površine 400 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ujedno su tuženi dužni naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.136,00 €, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da solidarno naknade tuženiku ad 1 - protutužtielju iznos od 20.000 € koji će se iznos precizirati nakon provedenog vještačenja po vještaku poljoprivredne struke na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika.

2. Nalaže se tužiteljima - protutuženicima da solidarno naknade tuženiku ad 1- protutužitelju parnični trošak."

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelji vlasnici nekretnina pobliže označenih u izreci i to tužitelj ad 1 zemljišta upisanog kao voćnjak površine 400 m[2] oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je tužiteljica ad 2 vlasnica zemljišta u istom predjelu označenog kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovakvo su pravo, tvrde tužitelji, oni stekli diobom suvlasničkih nekretnina stečenih nasljedstvom, takav su diobeni ugovor zaključili s tuženima 26. srpnja 2004. s time što su i nakon diobe dopustili tuženima da predmetno zemljište koriste do opoziva obzirom da je riječ o bliskim srodnicima te obzirom da se ove nekretnine nalaze u neposrednoj blizini obiteljske kuće u kojoj tuženi stanuju. Vremenom su se, ističu tužitelji, poremetili međusobni odnosi te su oni u kolovozu 2024. upozorili tužene da više ne dozvoljavaju korištenje njihovog zemljišta, uputili su i pisani zahtjev radi predaje u posjed, no tuženik ad 1 je izričito odbio postupiti po tom zahtjevu s tvrdnjom da mu pripada pravo na posjed, a sve pozivajući se na dosjelost. Stoga tužbom od 8. listopada 2024. tužitelji zahtijevaju da i tuženi predaju u posjed zemljište u njihovom vlasništvu te su postavili tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženi se protive tužbi s prijedlogom da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. U odgovoru na tužbu (list spisa br. 21 i 22) tužena ad 2 ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako ničim nije dokazano da bi ona bila posjednica utuženog zemljišta a prvotuženik se poziva na dugogodišnji posjed predmetnih nekretnina ističući da je njegov posjed pošten i da već više desetljeća koristi i obrađuje utužene katastarske čestice, a da ga nitko u takvom posjedu nije ometao.

2. 1. Na pripremnom ročištu dana 3. srpnja 2025. (list spisa 27 i 28) tuženi VR je istakao protutužbeni zahtjev pobliže naznačen u toč. II izreke ove presude s tvrdnjom da je kao pošteni posjednik na utuženom zemljištu sadio masline, da je tako povećao vrijednost ovog zemljišta te da su mu protutuženi dužni naknaditi sve poboljšice u vrijednosti od 20.000,00 €. Ujedno je ističući ovakav protutužbeni zahtjev zadržao pravo precizirati svoje novčano potraživanje po provedenom poljoprivrednom vještvu.

2. 2. Očitujući se na protutužbeni zahtjev tužitelji – protutuženi su podneskom od 4. kolovoza 2025. (list spisa 29 i 30) osporili osnovanost ovakvog potraživanja ističući i prigovor zastare.

3. Proveden je dokaz pregledom svih spisu priloženih isprava te saslušanjem parničnih stranaka.

3. 1. Sud je odbio u ovoj pravnoj stvari prijedlog da se provede dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke kao i dokaz očevidom na licu mjesta te saslušanjem predloženih svjedoka. Ovo u prvom redu primjenjujući načelo ekonomičnosti postupka te ocijenivši da je odluku o predmetu spora moguće donijeti na temelju sadržaja svih ostalih provedenih dokaza. Tako nije bilo potrebe za neposrednim opažanjem utuženih nekretnina jer je među strankama neprijeporan njihov položaj i današnji izgled, nije bilo potrebe na okolnosti posjeda saslušavati svjedoke jer je faktični posjed među stranaka neprijeporan. Jednako tako nije bilo potrebno odrediti provedbu poljoprivrednog vještva budući je sud iz ostalih provedenih dokaza utvrdio odlučne pretpostavke o tome da li protutužitejlu uopće pripada pravo na naknadu nužnih odnosno korisnih troškova, a nakon čega nije bilo mjesta provedbi vještačenja niti je bilo nužno utvrđivati visinu takvih troškova.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan, a protutužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Provedenim je dokazima u postupku utvrđeno:

- da su tužitelji brat i sestra, da je prvotuženik njihov nećak a drugotužena udovica njihovog brata pok. ŠR

- da su stranke bile suvlasnici nekretnina u [adresa] stečenih nasljeđivanjem odnosno pravnim poslovima u obitelji ŠR i to zemljišta s izgrađenom obiteljskom kućom u predjelu Stine te zemljišta u blizini te kuće u istome predjelu

- da je ovakva suvlasnička zajednica razvrgnuta diobenom nagodbom koja je sačinjena 26. srpnja 2004. (list spisa br. 11-13)

- da su temeljem tog diobenog ugovora tuženi ad 1 i 2 upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici nekretnine oznake 2152 k. o. [katastarska općina], u naravi kuće s dvorištem, terasom, magazinom i stepeništem te voćnjakom površine 1481 m2 (list spisa br. 7)

- da su po istoj nagodbi tužitelji upisali svoje pravo vlasništva pa je prvotužitelj upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] površine 400 m[2] , a njegova sestra je knjižna vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] površine 400 m[2] , sve k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 5 i 6)

- da su tužitelji u katastru upisani kao posjednici ovih nekretnina u posjedovnom listu br. 398 i br. 399 k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 9)

- da su na ovom zemljištu koje je diobenom nagodbom pripalo tužiteljima još 1993. zasađene masline, a jedan dio zemljišta se koristio za sadnju povrća

- da je na istom zemljištu postojao kokošinjac koji se tu još uvijek nalazi

- da prvotužitelj ima prebivalište u [adresa], a tužiteljica ad 2 je živjela i radila u Danskoj s time što je u [adresa] dolazila u pravilu jednom godišnje

- da je predmetno zemljište za života posjedovao i koristio pok. OR tj. brat tužitelja a otac odnosno suprug tuženih i to po osnovu darovnog ugovora iz 1995. (list spisa br. 31) kojim mu je majka pok. SR darovala svu svoju nepokretnu imovinu

- da su ovakav posjed poslije smrti pok. ŠR nastavili tuženi tj. njegov sin i udovica

- da su uz odobrenje tužitelja i nakon sklapanja diobene nagodbe od 26. srpnja 2004. tuženi nastavili posjedovati utuženo zemljište jer je riječ o nekretninama koje su u neposrednoj blizini obiteljske kuće u kojoj tuženi stanuju

- da su se odnosi među strankama kao najbližim srodnicima poremetili

- da su tužitelji putem svog punomoćnika dana 27. kolovoza 2024. uputili pismo prvotuženiku VR pozivajući ga da u roku od 15 dana preda u posjed predmetno zemljište slobodno od svih pokretnina (list spisa br. 17)

- da su istim pismom tužitelji obavijestili prvotuženika kako imaju namjeru prodati svoje nekretnine te ga upozorili da će svoje pravo na posjed ostvarivati i sudskim putem

- da je prvotuženik na ovakvo pismo odgovorio pismenom čiji je preslik priložen na listu spisa br. 18, a iz sadržaja njegova pisma proizlazi kako on polaže određeno pravo na ovo zemljište pozivajući se na dosjelost, a ujedno navodi da na tom zemljištu ima dvadesetak stabala maslina koje su posađene još 1992. godine dok je kokošinjac sagrađen još 1975. godine, a obnovljen tijekom 1989.

6. Tužitelji, dakle, ovom tužbom zahtijevaju od tuženih predaju u posjed nekretnina koje im pripadaju u vlasništvo pa je riječ o pravoj vlasničkoj tužbi u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje ZV). Pri tome su tužitelji dokazali sve pretpostavke za ovakvu vlasničkopravnu zaštitu propisane čl. 162. istog Zakona. Ovo stoga jer su tužitelji dokazali svoje vlasništvo priloženim zemljišnoknjižnim izvacima, neprijeporan je identitet zemljišta koje je predmetom raspravljanja, a jednako je tako dokazan i faktični posjed na strani tuženih.

6. 1. Iako drugotužena osporava svoju pasivnu legitimaciju u ovoj parnici sud je takav prigovor ocijenio neosnovanim imajući u vidu da su tuženi majka i sin, da stanuju u obiteljskoj kući u neposrednoj blizini ovog zemljišta, da su oni nasljednici pok. ŠR i samim time faktični posjednici obiteljske kuće u kojoj stanuju kao i svog okolnog zemljišta pa tako i zemljišta koje je dijelom zasađeno maslinama a dijelom se koristi kao povrtnjak. Ni okolnost da su se tužitelji prije podnošenja tužbe pismom formalno obratili samo prvotuženiku ne dovodi u sumnju ovakav zaključak o faktičnom posjedu na strani tuženih ad 1 i 2. Ovo tim više jer je drugotužena osoba u poodmakloj životnoj dobi što navodi i sam prvotuženik pa je posve logično da o ovakvim odlučnim pitanjima tužitelji prije sudskog postupka pregovaraju samo sa njezinim sinom.

7. Svi prigovori koje u ovoj parnici ističu tuženi u smislu čl. 163. ZV-a nisu osnovani niti daju za pravo tuženima da odbiju predaju posjeda vlasnicima.

7. 1. Neprihvatljiva je tvrdnja prvotuženika o tome da je riječ o poštenom posjedu i da se u ovom slučaju primjenjuju pravila o stjecanju vlasništva dosjelošću. Naime, pošten je samo onaj posjednik koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a), ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

7. 2. Tuženi ad 1 i 2 su kao sudionici diobene nagodbe iz 2004. vrlo dobro znali da su utužene nekretnine pripale u vlasništvo tužiteljima pa su nakon toga korištenje utuženog zemljišta vršili isključivo uz prešutno odobrenje vlasnika zbog čega od 2004. pa nadalje ne može biti riječi o poštenom niti kvalificiranom posjedu potrebnom za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. ZV-a.

7. 3. U vlasničkoj parnici o kakvoj je ovdje riječ, a kada se traži predaja u posjed, posjednik sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZV-a može zahtijevati od vlasnika naknadu nužnih i korisnih troškova te može stvar zadržati dok mu takvi troškovi ne budu naknađeni. Međutim, takvo pravo pripada isključivo poštenom posjedniku dok je nepošteni posjednik od tog prava isključen u smislu čl. 165. st. 4. ZV-a.

7. 4. Istaknuvši protutužbeni zahtjev protutužitelj VR nije posebno precizirao o kojim se to nužnim i korisnim troškovima radi odnosno u čemu se sastoje poboljšice kojima je povećao vrijednost utuženog zemljišta no na te okolnosti nije niti bilo potrebe provoditi posebne dokaze. Ovo stoga jer sam protutužitelj i u pismu koje je poslao protutuženima i u svom iskazu na glavnoj raspravi priznaje da su višegodišnje kulture tj. masline na predmetnom zemljištu zasađene još 1993. tj. znatno prije sklapanja pravnog posla po kojemu su utužene nekretnine zajedno sa svim zasađenim kulturama pripale u vlasništvo tužiteljima. Samim time tuženiku ad 1 odnosno protutužitelju ne pripada pravo na bilo kakvu isplatu na ime izvršenih ulaganja a s druge pak strane kroz svo ovo vrijeme od 2004. pa nadalje on je isključivo ostvarivao korist od tog zemljišta ubiranjem plodova maslina.

8. Utvrdivši tako u postupku da su udovoljeni svi uvjeti iz čl. 161. i čl. 162. ZV- a i da tužiteljima pravo na vlasničko pravnu zaštitu, a da nisu osnovani svi prigovori koje ističu tuženi, sud je prihvatio zahtjev za predaju posjeda naloživši tuženima da utužene nekretnine predaju u posjed vlasnicima.

8. 2. Protutužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan jer protutužitelj nije dokazao pretpostavke temeljem kojih bi mu pripadalo pravo zahtijevati naknadu za povećanje vrijednosti utuženog zemljišta, a ovo stoga jer se on ne može smatrati poštenim posjednikom počev od 2004. pored čega nije dokazao bilo kakve izdatke na ime nužnih troškova.

9. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) obavezavši tužene da tužiteljima naknade sve troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice a koji se sastoje od izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu s propisanom odvjetničkom tarifom. Tužiteljima su tako priznati izdaci za sastav tužbe, za sastav podneska kojim se očituju na protutužbeni zahtjev te za zastupanje na tri održana ročišta, za svaku radnju po 200,00 € što iznosi ukupno 1.000,00 €. Tužiteljima su također priznati sudskih pristojbi na tužbu (26,00 €) i na presudu (110,00 €) pa ukupno parnični troškovi iznosi 1.136,00 €.

U Korčuli, 2. rujna 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).