Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1219/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Nikoliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice-protivnice osiguranja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Kajkiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Markač Greif & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi osiguranja , odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-308/2026-7 od 23. srpnja 2026., 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-308/2026-7 od 23. srpnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja (u daljnjem tekstu tužitelj) radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine k. č. broj [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je upisana kao vlasništvo tuženice-protivnice osiguranja (u daljnjem tekstu tuženica) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu tog suda izvršiti upis zabilježbe odbijanja prijedloga.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je sud ignorirao tvrdnje o postojanju opasnosti da bi bez određivanje privremene mjere bilo onemogućeno ili znatno otežano ostvarenje njegove tražbine. Tvrdi da opasnost proizlazi iz činjenice da su se stranke dogovorile da će tužitelj kupiti narečenu nekretninu te da je kao potvrdu dogovora uplatio kaparu. Ističe da je tuženica već postupala sa namjerom da ga ošteti time što je istu nekretninu ponudila trećim osobama, što da proizlazi iz zapisnika s ročišta održanog 23. srpnja 2026.
4. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odrediti privremenu mjeru, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavne odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) kada je ocijenio da u nazočnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere, a pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, tužitelj je podnio tužbu u kojoj tvrdi da je na oglas tuženice o prodaji narečene nekretnine dao ponudu koju da je tuženica putem agencije ... prihvatila te da je u tu svrhu isplatio kaparu, pri čemu smatra da je time sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine. Predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženici sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine, čiji sadržaj predstavlja dio tužbenog zahtjeva. U prijedlogu za određivanje privremene mjere je naveo da je oglašena prodaja iste nekretnine te da postoji opasnost da će tuženica raspolagati tom nekretninom i na taj način onemogućiti ostvarenje njegove tražbine.
8. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, u nazočnom slučaju se radi o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u smislu čl. 346. OZ-a, a takva mjera se može odrediti uz postojanje kumulativnih pretpostavki prema kojima tužitelj mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te vjerojatnom opasnost da bi bez mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine. Prema čl. 347. st. 1. toč. 4. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti mjera osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina.
9. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da u nazočnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, budući da u stadiju postupka u kojem je o prijedlogu odlučeno, nije priložio dokaz o prihvaćanju ponude za kupnju nekretnine na koju je upravljena tražbina niti dokaz o isplati kapare, zbog čega je prijedlog pravilno odbijen kao neosnovan.
10. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje o postojanju dogovora između stranaka o kupnji nekretnine te o plaćanju kapare, međutim, takvim navodima, u nedostatku ikakvih dokaza o tome, nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženici. Žalba je u osnovi usredotočena na dokazivanje opasnosti sprječavanja njegove tražbine prodajom nekretnine, međutim, kako je uvodno navedeno, zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine moraju biti istodobno, kumulativno ispunjene , da bi se takva mjera odredila pa zbog izostanka temeljne pretpostavke, a to je vjerojatnost postojanja tražbine, postojanje opasnosti sprječavanja takve tražbine nije odlučno.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci 2. rujna 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan