Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž eu-4/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Gordani Lazović, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranke ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravištem u [adresa], radi izdavanja potvrde bjanko zadužnice kao europskog ovršnog naslova , odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-eu-46/2024-4 od 24. rujna 2024., dana rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-eu-46/2024-4 od 24. rujna 2024.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja kao vjerovnika za izdavanjem potvrde bjanko zadužnice izdane po protustranci ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravištem u [adresa], potvrđene po javnom bilježniku u Zagrebu, Zoranu Jelaviću posl.br.OV-4075/2018od 13. travnja 2018., kao europskog ovršnog naslova.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi predlagatelj ne konkretizirajući žalbene razloge.
3. Sadržajem žalbe u bitnome smatra da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud pogrešno odbio njegov prijedlog te izveo pogrešan zaključak o tome da ovršna isprava-bjanko zadužnica izdana po protustranci kao vjerovniku i ovjerena po javnom bilježniku ne zadovoljava elemente temeljem kojih b i se mogla izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu držeći da time prvostupanjski sud vrši nedopuštenu derogaciju javnopravnog učinka takve isprave koja ima učinak rješenja o ovrsi te onemogućava predlagatelja u pokušaju naplate tražbine koju ima prema dužniku iz predmetne isprave.
Poslovni broj: Gž eu -4/2024-2
4. Slijedom iznijetog predlaže uvaženje žalbe.
5. Žalba predlagatelja je neosnovana.
6. U ovom predmetu predlagatelj je tražio izdavanje potvrde o Europskom nalogu za izvršenje na osnovu autentične isprave – Zadužnice broj OV- 4075/2018, ovjerene po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba dana 13. travnja 2018., temeljem Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine, dok je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio taj zahtjev za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu kao neosnovan.
7. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem kao neosnovan odbija prijedlog predlagatelja utvrđujući da je prijedlog podnesen na temelju bjanko zadužnice izdane po protustranci 13. travnja 2018. do 66.361,40 eur/500.000,00 kn, da je predmetna bjanko zadužnica potvrđena po javni bilježnik, Zoran Jelaviću iz Zagrebu 13. travnja 2018. pod posl.br.OV-4075/2018, da je u bjanko zadužnici je između ostalog navedeno da se izdaje u jednom primjerku, da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika. Nadalje da je u istoj navedeno kako je ista bjanko zadužnica istinita u pogledu sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost, kao i da zatezne kamate mogu teći najranije od dana izdavanja zadužnice, te da se u predmetnoj bjanko zadužnici kao iznos tražbine navodi iznos od 66.361,40 eur /499.999,99 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2018.
8. Polazeći od naprijed iznijetih utvrđenja zaključuje prvostupanjski sud da se na predmetnu bjanko zadužnicu ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu budući se ista ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu čl. 3. st. 1. Uredbe 805/2004 budući da protustranka kao (dužnik) iznos na koji je izdana zadužnica sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2018. nije izrijekom priznao u autentičnoj ispravi.
9. Obrazlaže prvostupanjski sud da sukladno odredbama Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice ("Narodne Novine" broj 115/2012) dužnik prigodom izdavanja bjanko zadužnice popunjava isključivo slijedeće podatke:
- naznaku jednog od najviših iznosa bjanko zadužnice iz čl. 9. tog Pravilnika koji se može u nju upisati,- podatke o dužniku
- izjavu da je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu koji će naknadno odrediti vjerovnik, sa zateznom kamatom koja teče od dana koji će naknadno odrediti vjerovnik, ali najranije od dana izdavanja zadužnice do dana isplate, po stopi koju će naknadno odrediti vjerovnik, a koja ne može biti viša od stope propisane zakonom zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u bjanko zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku.
10. Stoga zaključuje da je dužnik prilikom potpisivanja bjanko zadužnice upoznat s rasponom obveze (u pogledu glavnice i zateznih kamata) koji vjerovnik može od njega naplatiti temeljem te zadužnice, no kako se podaci o točnoj visini tražbine i točnom datumu njenog dospijeća upisuju na blanketu bjanko zadužnice nakon što je na istoj potpis dužnika (protustranke) ovjeren \"u prazno\", to smatra da dužnik nije izrijekom upoznat sa svim elementima bjanko zadužnice u trenutku kada vjerovnik, Poslovni broj: Gž eu -4/2024-2
nakon što je naknadno upisao podatke o visini tražbine i njenom dospijeću, temeljem iste zadužnice traži ovrhu protiv dužnika te se stoga tražbina iz bjanko zadužnice ne može smatrati nespornom u smislu odredbe čl. 3. st. 1.Uredbe, sve neovisno o tome što ovjerena bjanko zadužnica ima javnopravni učinak pa odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
11. Ispitujući pobijano rješenje u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP).
12. Na pravilno utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prijedlog predlagatelja kao neosnovan odbio.
13. Na konkretan slučaj primjenjuje se Uredba (EZ) br.805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine ( dalje Uredba br. 805/2004 )
14. Naime, Iz uvodne izjave Uredbe br. 805/2004 proizlazi kako bi pojam „nesporna tražbina” trebao obuhvatiti sve situacije u kojima je vjerovnik, ako je dokazano da dužnik nije osporavao vrstu ili visinu novčane tražbine, dobio sudsku odluku protiv dužnika ili izvršivu ispravu u kojoj se tražio izričit dužnikov pristanak, bez obzira radilo se o sudskoj nagodbi ili o autentičnoj ispravi.
15. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavka 1. Uredbe, Uredba se primjenjuje na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine. Tražbina se smatra nespornom ako:
a) ako se dužnik tijekom sudskog postupka izrijekom suglasio s tražbinom bilo tako što ju je priznao ili se o njoj nagodio u nagodbi potvrđenoj po sudu ili sklopljenoj tijekom sudskog postupka,
b) ako, u skladu s postupovnim pravilima države podrijetla, dužnik u tijeku sudskog postupka nije nikad osporio tražbinu,
c) ako je dužnik izostao sa sudskog ročišta ili nije bio zastupan na ročištu povodom tražbine, a nakon što je osporio tražbinu, pod pretpostavkom da se takvo postupanje prema pravu države podrijetla može smatrati prešutnim priznanjem zahtjeva ili činjenica koje je iznio vjerovnik te
d) ako je dužnik tražbinu izrijekom priznao u javnoj ispravi.
16. Sud Europske unije je u presudi od 9. ožujka 2017., C-484/15, EU (točka 56. i 58.) povodom zahtjeva za tumačenje Uredbe br.805/2004, između ostaloga, naveo:
„Naime, u skladu s uvodnom izjavom 5. Uredbe br. 805/2004, njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (d) predviđeno je da se za autentičnu ispravu može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu samo ako je dužnik u toj ispravi izričito prihvatio tražbinu“ ( točka 56. ).
Poslovni broj: Gž eu -4/2024-2
„ Nepostojanje dužnikovog prigovora ne može se izjednačiti s izričitim prihvaćanjem tražbine u smislu čl. 3. st.1. točke (d) Uredbe br. 805/2004 jer to prihvaćanje mora biti navedeno u autentičnoj ispravi za koju se izdaje potvrda“ ( točka 58.).
17. U konkretnom slučaju isprava za koju se traži potvrđivanje kao europskog naloga za izvršenje je bjanko zadužnica koja je potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika pod posl.br. OV-4075/2018 13. travnja 2018. pa kako se radi o bjanko zadužnici pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ista ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu Uredbe br.805/2004 da bi se na temelju iste mogla izdati potvrda europskog naloga za izvršenje nesporne tražbine.
18. Naime i prema shvaćanju ovog suda, a polazeći od uvodne izjave 5 i članka 3. Uredbe br. 805/2004, te tumačenja Suda Europske unije, predmetna zadužnica ne zadovoljava propisane uvjete za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu.
19. Naime, iako dužnik u zadužnici daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. (članak 214. OZ), dospjelost i visinu tražbine, budući je riječ o bjanko zadužnice , određuje vjerovnik, a o čemu se dužnik nije niti nije mogao izjasniti, iz čega proizlazi da se tražbina iz predmetne zadužnice ne smatra nespornom, u smislu citirane uvodne izjave 5 i članka 3. stavka 1. točke d) Uredbe br.805/2004, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.
20. Stoga neosnovano predlagatelj žalbom smatra da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem derogirao javnopravni učinak bjanko zadužnice. Ovo iz razloga jer iako se radi o autentičnu ispravi ( koja je službeno sastavljena i čija je vjerodostojnost glede potpisa i sadržaja utvrđena od javnog bilježnika kao tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica iz koje isprava potječe), tražbina sadržana u istoj nije nesporna u smislu Uredbe br. 805/2004 .
21. Slijedom navedenog žalbu predlagatelja temeljem odredbe članka 380. t.2. ZPP-a kao neosnovanu valjalo je odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi.
U Rijeci, 2. rujna 2026.
Sutkinja
Kristina Vukelić Aničić
