REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1255/2025-22

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis i Partneri u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB:53056966535, koju zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša i Kapitan u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-14/2025-10 od 23. siječnja 2025. kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Sesvetama broj P-365/2022-309 od 17. srpnja 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-14/2025-10 od 23. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. alineja druga izreke i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja -tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535 protiv ovršenika-tužiteljice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u predmetu Ovr-2478/13 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a temeljem ovršne isprave javnobilježničkog akta Ugovora o kreditu br. 028- 50-4089053 od 9. svibnja 2007. godine solemniziranog po javnom bilježniku Zdenku Fridu iz Zagreba dana 10. svibnja 2007. godine pod poslovnim brojem Ov-13419/07 preko iznosa od 59.306,13 EUR do zatraženog iznosa od 92.724,69 EUR, odnosno za iznos od 33.418,56 EUR.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-2478/13, a temeljem ovršne isprave javnobilježničkog akta Ugovora o kreditu br. 028-50-4089053 od 9. svibnja 2007. godine solemniziranog po javnom bilježniku Zdenku Fridu iz Zagreba dana 10. svibnja 2007. godine pod poslovnim brojem Ov-13419/07 prema ovršenici, ovdje tužiteljici JS za iznos od 59.306,13 EUR i to:

-za iznos od 57.752,83 EUR glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2013. godine do isplate,

-za iznos od 20,72 EUR dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata,

-za iznos od 1.532,58 EUR dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2016. do isplate,

a kamate se obračunavaju prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.516,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.''

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Žalba se odbija u odnosu na odluku o glavnoj stvari a uvažava se u odnosu na odluku o parničnom trošku, te se pobijana presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-365/2022-309 od 17. srpnja 2024..

- potvrđuje u odluci o glavnoj stvari (točke I i II izreke),

- preinačava u odluci o parničnom trošku (točka III izreke), tako da se sudi:

Nalaže se tužiteljici JS da u roku od 15 dana tuženiku Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb naknadi parnični trošak u iznosu od 5.049,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1971/2025-2 od 8. srpnja 2025. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-14/2025-10 od 23. siječnja 2025. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku.

4. Tužiteljica je protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-14/2025-10 od 23. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. alineja druga izreke podnijela reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je ovaj sud dopustio podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku odluku o troškovima postupka, a tuženiku naložiti da joj naknadi trošak sastava revizije.

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Prvostupanjski sud je odluku o trošku postupka donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP i tužiteljici dosudio trošak, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu 100% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva i 36% u odnosu na visinu. Odlučujući o visini troškova prvostupanjski sud u obrazloženju odluke (točka 50. obrazloženja) navodi da je tužiteljica, sagledavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u postupku uspjela s oko 36% te da razmjerni dio troška tužiteljice iznosi 10.388,25 EUR. Stoga joj dosuđuje tako odmjeren iznos te troškove vještačenja i sudskih pristojbi, ukupno 11.516,39EUR.

9. Drugostupanjski sud je preinačio odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka ocijenivši da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u postupku jer je tužiteljica djelomično uspjela u osnovi tužbenog zahtjeva i djelomično u visini. Ocjenjujući da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 64%, a tužiteljica 36%, pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.049,00 EUR.

10. Tužiteljica u reviziji podnesenoj po dopuštenju navodi da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka glede primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija) i u njemu sadržanog prava na pristup sudu.

10.1. Tužiteljica u reviziji posebno ističe da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da je tužiteljica nakon 10 godina vođenja postupka uspjela dokazati osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost ovršne isprave u dijelu bitnom za obračun tražbine, a time i nedopustivost ovrhe), da je utvrđeno postupanje tuženika koje je protivno načelima savjesnosti i poštenja, protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO) I Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 – dalje: ZPK). Navodi da odlučnu pravnu i društvenu važnosti za zaštitu potrošača u ovom i sličnim slučajevima ima utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, neovisno o tome što u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica nije u cijelosti uspjela.

11. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 366/2024-2 od 22. svibnja 2024., broj Rev 1073/2024-2 od 18. rujna 2024., broj Rev 724/2025-2 od 10. rujna 2025., broj Rev 528/2025-2 od 17. rujna 2025. i broj Rev 681/2023-2 od 17. rujna 2025.) kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen, tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (x) uspio u omjeru od 100 %, a glede visine zahtjeva (y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (z1 = x + y : 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (z1 – z2).

13. Osim toga, treba navesti da sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema gore navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit prava tužiteljice na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluka Suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017.).

14. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica, kao ovršenica, upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi povodom tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja, po ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile 9. svibnja 2007. U postupku je utvrđeno da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, kao i da su ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica. Osim toga je utvrđeno da navedeni ugovorni odnos između stranaka i dalje egzistira jer ništetne odredbe nisu bile ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen odnosno da ugovor nije u cijelosti izgubio djelotvornost.

15. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je sud odluku o žalbi tuženika donio polazeći od zaključka da je tuženik uspio u sporu 64%, a tužiteljica 36%, pa je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, izvršio obračunao troškova postupka. Međutim, drugostupanjski sud pritom nije cijenio specifične okolnosti ovog predmeta odnosno činjenice da je u ovom predmetu tužiteljica potrošač koji zahtijeva sudsku zaštitu protiv ništetnih ugovornih odredbi, da je u postupku dokazala ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i djelomično uspjela u zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom pa je time povrijeđeno pravo tužiteljice na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

16. Prema ocjeni vijeća, u navedenim okolnostima, kod odlučivanja o žalbi tuženika podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka, drugostupanjski sud među ostalim treba ocijeniti dovodi li primjena odredbe čl. 154. st. 2. ZPP do narušavanja pravične ravnoteže između prava i interesa stranaka odnosno interesa tužiteljice kao potrošača da joj se legitimnim prizna to što je pokrenula sudski postupak u kojem je dokazala ništetnost ugovorih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je predmetna ovrha djelomično proglašena nedopuštenom i interesa tuženice da ne snosi parnični trošak premda je tijekom cijelog postupka u cijelosti osporavala osnovu i visinu zahtjeva tužiteljice. Osim toga, potrebno je ocijeniti je li obračunavanje troškova postupka isključivo primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i nalaganje tužiteljici obveze plaćanja troškova tuženiku, dovodi do nametanja prekomjernog i nerazumnog tereta tužiteljici koja, kao potrošač, nije dala povod za parnicu u kojoj je djelomično uspjela.

17. Budući se pobijana drugostupanjska odluka temelji na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem ovog suda pobijana drugostupanjska odluka je ukinuta na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovan postupak pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije sadržana u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Dražen Jakovina