REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2328/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zag reb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnik Anđelo Vunić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Božić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3722/2025-2 od 24. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu broj P-2307/2023-28 od 21. srpnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3722/2025-2 od 24. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu broj P - 2307/2023-28 od 21. srpnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te zato što smatra da su mu zbog osobite teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik je predložio prijedlog odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja glase:
„1. Da li sama činjenica da se na kolniku autoceste našla leteća divljač predstavlja odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom?
2. Da li je u slučaju kad dođe do naleta na leteću divljač na autocesti teret dokaza na pravnoj osobi koja upravlja autocestom?
3. Da li se nalet na leteću divljač na autocesti može smatrati štetom koja je prouzročena slučajem?
4. Da li je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. U odnosu na prvo, drugo i treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, odluke na koje se je tužitelj pozvao argumentirajući važnost postavljenih pitanja (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 351/2024 od 12. kolovoza 2024. i Pž-4426/2024 od 12. prosinca 2024., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-873/2017 od 16. veljače 2021. i Rev- 886/1979 od 12. ožujka 1980.) ne polaze od činjeničnih utvrđenja istovjetnih ovom konkretnom predmetu, u kojem je utvrđeno da je ptica (fazan) doletjela (zračnim putem) na vjetrobransko staklo vozila osiguranika tužitelja. Također, valja reći da se prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Rev-1983/1993 od 8. prosinca 1994., šteta od naleta ptice na vozilo koje se kreće autocestom smatra slučajnom štetom (u tom smislu i Revd-5031/2024 od 4. veljače 2025.).
7. Četvrto pitanje koje je tužitelj naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije je procesnopravne naravi te se svodi na to je li u konkretnom slučaju drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. Tako postavljeno pitanje je općenito i nije u dovoljnoj mjeri određeno da bi se radilo o pitanju o kojem ovisi odluka u sporu. Pritom valja reći da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne žalbene navode tužitelja te je iznio jasne i neproturječne razloge u odnosu na zaključak da u okolnostima konkretnog slučaja nema odgovornosti na strani tuženika.
8. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj je istaknuo da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
10. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
12. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
13. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
