Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžmp-14/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarić, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i mr. sc. Aleksandre Leljak, članica vijeća, ujedno sutkinja za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CP, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 21. kolovoza 2026. broj Kovm-67/2026-9, u sjednici održanoj 2. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CP.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, nakon podignute optužnice, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog CP produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, time da okrivljeniku istražni zatvor teče od 21. srpnja 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CP, po branitelju, odvjetniku Marku Benčiću, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljeni CP kada, pobijajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ispunjenju opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, u žalbi tvrdi da "ne postoji dovoljna kvaliteta osnovane sumnje" da bi počinio terećeno kazneno djelo pokušaja iznude iz članka 243. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.
5.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni CP počinio kazneno djelo pokušaja iznude iz članka 243. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. proizlazi iz iskaza žrtve TP, koji je opisao sadržaj telefonskog razgovora od 19. srpnja 2026. s muškom osobom mlađe životne dobi koja je tražila od njega da podmiri dug NP u iznosu od 4.000,00 eura te poruke koje je nastavio primati s telefonskog broja [broj telefona] u kojima je od njega traženo da navedeni dug podmiri, iako nije bio u pitanju dug TP, uz zastrašivanja zlom koje će se dogoditi ako dug ne podmiri te slanjem fotografije pištolja i fotografije pancirke, zatim iz iskaza svjedoka NP i MP, iz analize telefonske komunikacije između TP i osobe koja se služila telefonskim brojem [broj telefona] kojima su potvrđene tvrdnje žrtve o prijetećim porukama koje je primao te iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 22. srpnja 2026. iz koje proizlazi da je prilikom privođenja okrivljenog CP kod njega pronađen mobilni uređaj s umetnutom SIM karticom broja [broj telefona].
5.2. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da sadržaj naprijed navedenih dokaza na nivou osnovane sumnje upućuju zaključak da je okrivljeni CP, svjestan da TP prema njemu nema nikakav dug, prijetio imenovanom tražeći od njega isplatu određenog novčanog iznosa, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. KZ/11., dok će prigovore istaknute u odgovoru na optužnicu, na koje okrivljenik, bez njihovog konkretnog navođenja, upućuje u žalbi, razmotriti optužno vijeće prilikom odlučivanja o osnovanosti optužnice.
6. Nije u pravu okrivljeni CP kada pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, dakle radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, ukazujući na činjenicu da je državni odvjetnik u optužnici predložio primjenu maloljetničkog prava. Naime, okrivljeni CP osnovano je sumnjiv da je kao mlađi punoljetnik, s navršenih osamnaest godina života, počinio kazneno djelo iz članka 243. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., dok se primjena maloljetnog prava, u skladu s odrednom članka 105. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" 84/11., 143712., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), odnosi na izricanje maloljetničke sankcije koju je državni odvjetnik u optužnici predložio. Stoga, činjenica da je u optužnici državni odvjetnik predložio izricanje maloljetničkog prava ne znači da se na okrivljenog CP, koji je osnovano sumnjiv da je kao punoljetna osoba počinio kazneno djelo, primjenjuju odredbe o ZSM-a o istražnom zatvoru prema maloljetniku i načinu njegovog izvršenja smještajem maloljetnika u zatvorenu zavodsku ustanovu.
7. Istražni zatvor, kao mjera koja podrazumijeva oduzimanje slobode, i prema punoljetnim osobama primjenjuje se kao krajnja mjera, dakle samo u situaciji kada se postizanje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim, blažim mjerama. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da je okrivljeni CP, unatoč svojoj mladoj životnoj dobi, već osuđivan zbog počinjenih kaznenih djela, upućuje na zaključak da ovaj okrivljenik ignorira zakon i pravila koja su svi dužni pridržavati se te često čini protupravna djela, a ta okolnost i po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, upućuje na postojanje konkretne opasnosti da će na slobodi okrivljeni CP ponoviti kazneno djelo. To tim više jer je okrivljeniku presudom Županijskog suda u Varaždinu od 28. siječnja 2026. broj Km-7/2025, zbog počinjenih kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i 1. KZ/11. i iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 1. KZ/11., izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora, tako da mu naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako u vremenu od tri godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera. S obzirom na to da je okrivljeni CP osnovano sumnjiv da je u srpnju 2026., dakle nešto više od pet mjeseci nakon što je presuda Županijskog suda u Varaždinu od 28. siječnja 2026. broj Km-7/2025 kojom mu je izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora postala pravomoćna (a svojstvo pravomoćnosti stekla je 19. veljače 2026.) počinio kazneno djelo iz članka 243. stavka 1. KZ/11., to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a ne može ostvariti blažim mjerama s obzirom na to da ni pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora nije djelovao na okrivljenika da se suzdrži od počinjenja kaznenog djela.
7.1. Ujedno, tom presudom okrivljenom CP, tada kao maloljetniku, izrečene su i odgojne mjere i to iz članka 13. ZSM-a - upućivanja u disciplinski centar u trajanju od tri mjeseca te odgojna mjera posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 10. i 11. ZSM-a – da se uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku odvikavanja od droge ili druge ovisnosti i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade (dakle, n ije mu izrečena odgojna mjera kao sigurnosna mjera, kako se to pogrešno navodi u pobijanom rješenju, a i u optužnici). Međutim, s obzirom na sadržaj izvješća Centra za pružanje usluga u zajednici Split, u kojoj ustanovi se provodila odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar, prema kojem se okrivljenik nije pridržavao izrečene odgojne mjere, odnosno učestalo je konzumirao alkohol i psihoaktivne tvari te je odbijao radne zadatke uz nepoštovanje prema odgajateljima, to je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a protiv okrivljenog CP, jer se, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, blažim mjerama očigledno ne može ostvariti svrha istražnog zatvora.
8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nakon podizanja optužnice osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog CP po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 2. rujna 2026.
Predsjednik
Zdravko
